U Zadvarju robnostočni sajam već 200 godina

Na izmaku ovogodišnje ljetne turističke sezone tijekom prvog rujanskog utorka tisuće automobila kretalo se obnovljenom cestom kroz Zadvarje od Dubaca na Makarskoj rivijeri do prometnog čvora autoceste u Šestanovcu, i obrnuto. Vozači su sporije i opreznije upravljali vozilima kroz Zadvarje, istoimeno općinsko središte, gdje se održavao tradicionalni robo-stočni sajam, u narodu poznat kao popularni pazar.

Naime ta se gospodarsko-turistička priredba u gradu na kamenu, nadomak dubokog kanjona Cetine i vodopada Gubavice, priređuje više od dva stoljeća svakog utorka, a i sada je privukla više od 2000 posjetitelja te mnoštvo dobavljača i trgovaca krupne i sitne stoke, poljoprivrednika, proizvođača hrane, izlagača različitih predmeta. Zadvarjani ističu kako ta manifestacija, jedina takva ne samo u Dalmaciji, njeguje i dugu tradiciju njihovih predaka. Diče se svojim stočnim pazarom po kojemu je, kažu, njihovo mjesto prepoznatljivo, potičući ujedno i razvoj obrta, trgovine, ugostiteljstva i turizma, i u širem okruženju.

Stočna grla su na zadvarski robno-stočni sajam najviše transportirana minulog utorka, uglavnom tijekom noći od ponedjeljka - iz Dalmatinske zagore, Like, BiH, Slavonije odakle su uglavnom dopremljene i kupcima nuđene kvalitetne svinje, najviše iz okolice Bjelovara. Činilo se kako je tamošnji zidovima ograđeni, gdje se izlaže stoka u velikim specijalnim kamionima, pretijesan za sve ponuđeno blago. Doduše ovaca i janjaca, koza i kozlića, nije bilo onoliko koliko na prijašnjim sajmovima. Bilo mnogo svinja, vjerojatno i više od očekivanja, ali i nešto konja za meso s otoka Brača. Primjerice svinje su se mogle kupiti za 17 i 18 kuna po kilogramu žive vage, dok su se konji nudili i po 7 kuna za kilogram žive vage. Cijena ulaznice za prodavače stoke iznosila je 50, a za izlagače predmeta na bancima izvan stočno-pazarnog prostora, s obje strane ceste u naselju, 30 kuna.

Zapažena je nešto obilnija ponuda sira, pancete, pršuta, ribe, maslinova ulja, dalmatinskih likera, pčelinjega meda, ukrasnog i ljekovitog bilja, cvijeća, niske oraha, hrpice badema, ponešto povrća i voća, ali gotovo nimalo raštike, te autohtone jestive zeljaste biljke iz dalmatinskih vrtova, što je također posljedica dugotrajne ljetne ekstremne suše. Cijene su bile prilično umjerene. Mesari iz priobalja, od Dubrovnika do Zadra, i ovaj put su bili najizbirljiviji i najzaposleniji važući i kupujući goveda, svinje, ovce i janjce. No malo je bilo obiteljskih kupaca iz sela dalmatinskog zaobalja i s otoka koji bi, kao prijašnjih godina, posegnuli u džepove te mesom opskrbili svoje smočnice za jesen i zimu. Neki od njih kažu zašto bi se time sada opterećivali kad još mogu uživati kupajući se u moru i sunčati na šljunčanih plažama Makarske i Omiške rivijere te se zabavljati i inim životnim temama. Mnogi od njih vjerojatno čekaju bolje dane, primjerice one u prosincu i uoči Božića kad je ponuda na tom pazaru najizdašnija, a potražnja najizraženija u godini.

Kao da je sve govorilo kako se na tom robno-stočnom sajmu u Zadvarju manifestirala vidno oslabljena kupovna moć potrošača, odnosno ekonomska moć i dalmatinsko-zagorskog poljoprivrednika koji na narodnom pazaru, s kojim se takoreći zaživio, ne može kupiti niti željenu svinju te ju hraniti nekoliko preostalih ovogodišnjih mjeseci za kolinje. I na licima stočnih farmera iz slavonske ravnice kao da je titralo razočaranje uslijed svekolike situacije u koju su dovedeni, najmanje svojom krivnjom, posebice zbog neisplativosti, nesigurnosti posla kojim se bave, a svjesni činjenice kako se mora (pre)živjeti. Činilo se kako mnogi od njih više i ne žele čuti gotovo otrcanu nekoć optimističnu poruku poput one držite se, radite, budite strpljivi, vjerojatno će se nešto izmijeniti nabolje, kao da su im kola krenula nizbrdo nemajući snage niti umijeća kako ih zaustaviti i krenuti sigurnom životnom stazom, dok aktualni načelnik Općine Zadvarje Branko Krnić želi tek podsjetiti na povijest robno-stočnog sajma.

«Naš se robno-stočni sajam, u narodu poznat kao tradicionalni stočni pazar, održava već 200 godina. U jednom razdoblju je dekretom bio preseljen u Cistu Provo pa smo ostali bez svoje najdraže narodne priredbe. Dolaskom naše države Hrvatske, a na inicijativu Mjesnog odbora i skupine građana Zadvarja, pazar nam je vraćen 1994. što nikako nije bilo lako ostvariti. Dan održavanja robno-stočnog sajma izabran je utorak. Tako se pazar redovito održava, kao da i nije bilo njegova prekida. To je još jedan dokaz kako se protiv narodne tradicije ne može tako lako boriti, a na naš robno-stočni sajam se svakog utorka dopremi mnogo stoke, čiji su najveći dobavljači iz Slavonije, zatim iz Hercegovine, Dalmatinske zagore i otoka. Iz Slavonije nam najviše nude utovljene svinje. Međutim kupljenom stokom najviše se opskrbljuju mesari od Zadra do Dubrovnika, dakle svi dalmatinski primorski gradovi i općine na tom području. Inače, ovdje je poznat izbor kvalitetnih goveda, ovaca i koza, janjaca i kozlića, dakako i svinja. Svatko tko želi kupiti kvalitetno stočno grlo i imati ukusno meso, neka dođe utorkom na u Zadvarje», poziva zadvarski načelnik Krnić.

Tvrdi kako je na robno-stočnom sajmu na štandovima i oko njih i u utorak (4. rujna) bio dobar izbor gotovo i svih predmeta - kovačkih, drvenih, glinenih, metalnih, kožnih, platnenih, čak i onih za etno- zbirke - što može zadovoljiti i najizbirljivijega kupca. Dodaje kako im stavka u proračunu o naplati nije toliko značajna koliko cilj da se svakog utorka u Zadvarju održava stočni pazar i okuplja što veći broj ljudi; da se što više nudi i prodaje od čega bi imali koristi i stanovnici toga kraja.

«To sve potiče razvoj obrta, trgovine, ugostiteljstva i turizma ne samo na području naše općine nego i u široj Zagori. Zahvaljujući našem stočnom pazaru, mnoge su obitelji iz Zadvarja školovale djecu. Nekoć je iz ovoga mjesta odlazio pun autobus učenika na školovanje u širokobriješku gimnaziju pa zato iz Zadvarja imamo znatan broj intelektualaca različitih struka i zanimanja. Moramo više poraditi na tome kako bismo imali i svoj muzej, a ne tako davno Zadvarje je imalo i kino. Zadvarjani su i električnu energiju prvi imali u Dalmaciji, čak prije nego Splićani, zahvaljujući izgradnji male hidroelektrane Kraljevac u kanjonu Cetine 1912. što je itekako značajan čimbenik gospodarskog razvoja ovog mediteranskog kraja. Zato se ne treba čuditi što smo ovdje imali razvijen obrt koji se danas sve više obnavlja i manifestira i kroz ruralni turizam», ocjenjuje Branko Krnić.

Ističe važnost autoceste u blizini, kao i otvorenosti te općine prema moru (Vrulje). Voli reći kako ono što tu općinu - najmanju u Splitsko-dalmatinskoj županiji na površini 1500 hektara s oko 600 stanovnika (računajući i one koji su prijavili boravak u gradovima Makarskoj, Omišu, Splitu... a stanuju u Zadvarju), čini bogatom, zanimljivom, posebnom - jesu osim tradicionalnog robno-stočnog sajma prirodne ljepote i neiskorišteni resursi poput planine Biokovo i dio brda omiške Dinare, kanjona rijeke Cetine, primorskog krajobraza. No i on, poput svih Zadvarjana, pozorno osluškuje komentare što bi se moglo dogoditi s njihovim pazarom nakon što Hrvatska uđe u Europsku uniju?

Autor: Nedjeljko Musulin