Prirodna ravnoteža u uzgoju tune

O tunama bi se mogle, a i jesu napisane cijele knjige. Samo na našim prostorima, posebice između Bakra i otoka Krka u aktima vlasti spominju se gotovo pola milenija. Doduše, tada nije bilo moćnih brodova i echosondera, a niti kaveza za uzgoj, ali se specijalnim alatima lovila uz kopno gdje je povremeno migrirala u većim ili manjim jatima. Na tuneri, stražario bi čovjek koji je pratio nadolazeće jato i davao znak ribarima na barkama kada treba zatvoriti mrežu. Ako je ulov bo dobar, jelo se tada „velikom žlicom“ u cijelom Primorju, a Talijani su dolazili u otkup, pa je bilo kao i danas, nema ribe - nema novaca, ima ribe - opet nema novaca jer je pala cijena. Zato danas postoje burze i avioni, ali u širokoj potrošnji nema nezaboravnog i zamamnog odreska tunjevine sa žara, pa dovršenoga u salši od rajčice i s prilogom od fine palentice.

Ali zato postoji uzgoj u kavezima i lovostaji da se tuna ne zatre, japansko dobro tržište i charpachio (polusmrznuti tanki svježi listići u raznim kombinacijama). No to se radi na poseban način - tako da se potpuno svježa riba smrzava na - 65 °C zbog opasnosti od parazita sličnog trihineli kod svinje. Dakle, tuna je i danas kraljica ili kralj (plavoperajni jadranski tunj od kojeg se ručno i manufakturno rade konzerve fileta), ali je nema dovoljno u divljini iako ribarska opažanja govore suprotno. Odioznost je postojala prema uzgoju u kavezima zbog gomilanja izmeta i masnoće od haringe kojom je hranjena, ali to je znanstveno korigirano (lokacije, struje, tehnologija), pa uzgoj tune ne narušava ekološku ravnotežu.

A tko bi o tome mogao nešto više reći ako ne doktorica za tune i zadarske Uprave za ribarstvo, dr. sc. Vlasta Franičević. "RH je postala redovnom članicom EU i time izgubila pravo samostalnog glasanja i odlučivanja za stolom međunarodne komisije za upravljanje stokovima tuna - ICCAT. Da li je to dobro za nas? Obzirom na sve specifičnosti hrvatskog tunolova i uzgoja tuna, možemo li očekivati da će se EK boriti za naše interese kao što bismo se borili i mi sami?

To je često pitanje ovih dana. Moje je mišljenje da možemo. EK uobičajeno održava niz sastanaka sa državama članicama, u svrhu usuglašavanja stavova koji će se onda braniti na sljedećoj sjednici ICCAT-a. Ti su pripremni sastanci mjesto na kojem se mi od sada borimo za svoje interese. Međutim, važno je ne zaboraviti da za bilo koji interes koji je suprotan interesima drugih država članica, odnosno za koji se ne može očekivati jednoglasno prihvaćanje, moramo imati kvalitetne argumente i podloge.

To znači da svi koji su uključeni u ovu djelatnost, dakle i ribari i uzgajivači, i znanstvenici i administracija moraju kvalitetno surađivati i pokušati razmišljati na duže staze. Dakle moramo znati kuda idemo i što želimo postići. I onda sustavno na tome raditi. Svaka odluka ICCAT-a mora imati znanstvenu podlogu, što znači da se istraživanja i analize moraju provoditi sustavno. Nije to nama nikakva novost, ali činjenica je da se onog trena kad završi sezona tunolova nekako na sve zaboravi, pa se onda opet svi probudimo u trenutku kada se približavaju rokovi za dostavu raznih podataka. A to nije dobro. I to je potrebno čim prije mijenjati, ako je ikako moguće već sada i već danas.

Svaka propuštena prilika skupo će nas koštati, jer za slijedeću treba čekati najmanje godinu dana. Znamo da je jedan od najvećih problema razmišljanja naših ljudi, pa tako i ribara i uzgajivača, zajedničko razmišljanje i zajedničko djelovanje. Nikako da shvatimo da svatko sam za sebe neće nikuda stići, i da je jedino što ima snagu zajedništvo. Dakle, treba zaboraviti na međusobnu konkurenciju, na onu „neću ja, ali neće ni on“ i tome slične naše lijepe običaje. Kod nas je tunolov i uzgoj tuna u vlasništvu istih ljudi, tako da bi trebalo biti lako surađivati, naime malo je onih koji se trebaju dogovarati."

Kao Uprava jako su se dobro organizirali i pružaju i ribarima i uzgajivačima punu podršku u svakom trenutku. "Ovo zvuči malo pretenciozno, ali bez imalo zadrške tvrdim da je istina. Uglavnom to sve dosta dobro funkcionira, ali malo više zajedništva svima bi nam dobro došlo" , kaže Vlasta Franičević.

Na razini EU djeluje vrlo kvalitetna organizacija uzgajivača tuna, u kojoj bi se i naši uzgajivači također trebali direktno aktivirati, ne prepuštajući nekom drugom da obavlja njihov posao. Nije dovoljno samo biti član i ponekad otići na sastanke, treba biti stalno aktivan. "Nadam se da će to dogoditi čim prije, i da će naši uzgajivači biti prepoznati kao pokretači pozitivnih inicijativa i promjena" navodi Vlasta Franičević. Činjenica je da su restrikcijske mjere ICCAT-a koje su na snazi postigle dobar rezultat, i da tuna u moru ima sve više i više, pa je sada potrebno biti mudar i ne rezati granu na kojoj sjedimo.

Jedan naš uzgajivač izuzetno se trudi u pokušajima da udobrovolji ovu prekrasnu i poštovanja vrijednu ribu da se mrijesti kada mi to želimo i da nam podari onoliko podmlatka koliko bi mi htjeli. Ali ne ide to baš tako jednostavno. Previše je još otvorenih pitanja i nepoznanica, bori se ova mudra riba protiv čovjekove želje da baš sve stavi pod svoju kontrolu. Mislim da potajno navijam za tunu.