Hrvatska provodi lovostaje kako bi se oporavio stok ribe, a paralelno se smanjuje ribarska flota povlačenjem brodova iz ribolova i njegovim uništavanjem kroz mjeru scraping.
Dok Hrvatska smanjuje svoju malu ribarsku flotu, Talijani jačaju svoju, rekla je europarlamentarka i članica Odbora za ribarstvo Ruža Tomašić na konferenciji Zajednička ribarstvena politika i budućnost ribara u Republici Hrvatskoj, koja je održana u Splitu.
Njena izjava alarmira na oprez kada je u pitanju ribarstvo, osobito u stanju kada i znanstvenici govore da ribe u Jadranu ima sve manje.
Europa ima jedinstvenu ribarsku politiku koja za glavni cilj ima održivo ribarenje te regionalna suradnja, kako je rekao europski predstavnik Fabrizio Donatella, voditelj sektora u Općoj upravi za okoliš, pomorstvo i ribarstvo Europske komisije. U svjetlu što manjeg iskorištavanja morskih resursa potiče se razvijanje drugih gospodarskih djelatnosti za stvaranje profita, poput ribolovnog turizma. U tom smislu ribarima stoji na raspolaganju sredstva iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) koji je usmjeren prema lokalnim zajednicama, kako je rekao Lucas Bosser, analitičar međunarodne nevladine organizacije Konferencija perifernih pomorskih regija.
Nositelji aktivnosti koji bi trebali povlačiti dostupna sredstva su FLAG-ovi, LAG-ovi u ribarstvu. Za njihovo osnivanje Hrvatsko je dostupno više od 20 milijuna eura od ukupno 252,6 milijuna eura koliko Hrvatskoj ima na raspolaganju iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) za ostvarivanju ciljeva Zajedničke ribarstvene politike namijenjeno je za osnivanje.
Mogućnosti koje stoje na raspolaganju su interesantne, ali ipak to je tek fasada na kući koja se zove ribarstvo. Glavni cilj treba biti očuvanje ribara u uvjetima smanjenih resusra. Ribara je teško stvoriti, educirati ga, naučiti gdje se nalaze najbolje pošte. Kada se jedan ribari izgubi, izgubi se i znanje koje se ne prenosi na iduće generacije.
Da je ribe u moru sve manje, kazao je Nedo Vrgoč, direktor Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Vrgoč kaže kako je skupljeno dovoljno podataka da se ocjeni kako je ribolovni napor na sitnu plavu ribu, osobito inćuna, veći od mogućnosti oporavka resursa prirodnim putem. Slična je situacija i s kočarskim resursima, gdje su osobito negativni zabilježeni kod oslića i škampa.
Prvi čovjek uprave za ribarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede Ante Mišura kaže kako treba voditi računa o socioekonomskim pokazateljima. To u praksi znači da treba ostvariti održivo korištenje prirodnih resursa, koje traži EU, a od kojeg će ribari moći živjeti. Hrvatska provodi lovostaje kako bi se oporavio stok ribe, a paralelno se smanjuje ribolovna flota povlačenjem brodova iz ribolova i njegovim uništavanjem kroz mjeru scraping.
I sada dolazimo do biti problema. EU traži održivo ribarstvo, traži zajedničku regionalnu akciju. Hrvatska provodi lovostaje, šalje brodove u rezalište, a Talijani jačaju flotu. Zbog toga je najviše u pravu Vrgoč koji kaže da kod budućeg reguliranja ribolovnog napora treba uzeti odgovornost za postojeće stanje. Jasan je nesrazmjer u eksploatiranju jadranskih resursa između talijanskih i hrvatskih ribara. U tom svjetlu Hrvatsku čeka lobiranje u centrima europske moči, koji pak kod donošenja svojih odluka prije gledaju sjeverna mora nego Mediteran.
Foto: depositphotos.com/kshatry
Tagovi
Autor
Kako do državne potpore male vrijednosti u ribarstvu i akvakulturi?
Plivarice će mjesec dana biti u luci, ovo su iznosi naknada na koje ribari imaju pravo
Zašto riba na Veliki petak, a ne meso?
Usvojen program za ribarstvo i akvakulturu vrijedan preko 348 milijuna eura
Đuro Japaric
prije 14 sati
Pa koga zanima domaća poljoprivreda ? VLADINU HPK , sigurno NE ! Isto ne zanima to ni hrvatske političare , koji nemaju veze o poljoprivredi , a Više [+]
