Važnost mikrohranjiva

Mikrohranjiva su potrebna biljkama u malim količinama te kod njihove primjene u gnojidbi treba biti izuzetno oprezan jer je vrlo mala razlika između viška i manjka u tlu ili u biljkama.

Uslijed nedostatka mikrohranjiva u tlu, na biljkama se javljaju anatomske i morfološke promjene, za koje se dugo mislilo da su posljedice bolesti izazvane mikroorganizmima.

Veća je potreba u gnojidbi mikrohranjivima kod proizvodnje voća, povrća i cvijeća na malim površinama i zatvorenim prostorima (plastenici, staklenici, okućnice). U ratarskoj proizvodnji, osobito ako se svakih 4 - 5 godina gnoji organskim gnojivima, vrlo su rijetki problemi s mikrohranjivima. Najvažnija mikrohranjiva za optimalan rast i razvoj poljoprivrednih kultura su: željezo (Fe), mangan (Mn), bor (B), cink (Zn), bakar (Cu), molibden (Mo), klor (Cl) i kobalt (Co).

Željezo (Fe)

Željezo je teški metal, u tlu se javlja u dvovalentnom i trovalentnom obliku. Nedostatak željeza se javlja u lužnatim tlima gdje se veže u teško topive okside, tu pojavu nazivamo željeznom klorozom. Željezo sudjeluje u sintezi klorofila, fotosintezi i metabolizmu ugljikohidrata te u ekstremnim slučajevima biljka ugiba kod nedovoljne opskrbe željeza. Nedostatak željeza može se umanjiti folijarnom primjenom otopine Fertine Fe od 0,1 - 0,2%, koja sadrži 6% željeza topivog u vodi i 1,1% željeza u helatnom obliku.

Bor (B)

Bor ima značajnu ulogu u procesu oplodnje u biljaka te utječe na klijanje polena, kao i na rast i stabilnost polenove cjevčice. Značajnu ulogu ima u prometu ugljikohidrata u biljkama. Veće potrebe za borom imaju biljke: šećerna repa, suncokret, lucerna, cvjetača, celer, jabuka. Uslijed jačeg nedostatka bora smanjen je porast biljaka, slabije je zametanje cvjetova i plodova. Tipični nedostatak bora kod šećerne i stočne repe izaziva oboljenje pod nazivom trulež srca.

U nekih voćaka (jabuka, kruška) sprječava pojavu plutastih nakupina na plodu – povećava kvalitetu plodova. Simptomi nedostatka bora mogu se spriječiti primjenom otopine Fertine B od 0,5 - 1% prije cvatnje. Velike potrebe šećerne repe za borom mogu se nadoknaditi ako se koristi otopina Fertine B u količini od 20 - 25 l/ha. Fertina B (otopina bora) sadrži 4% bora topivog u vodi i 3% dušika.

Mangan (Mn)

Mangan ima značajnu ulogu u aktivnosti enzima i utječe na sintezu kloroplasta u biljkama, a njegov nedostatak javlja se u vapnenim i alkalnim tlima. Na njegov nedostatak vrlo su osjetljivi: zob, krumpir, stočna i šećerna repa, cikla, trešnja, citrusi i jabuka.

Bakar (Cu)

Sastavni je dio enzima i sudjeluje u oksidacijskim procesima. Biljke osjetljive na nedostatak bakra su: pšenica, ječam, lucerna i duhan. Suvišak bakra je rijetka pojava, osim u voćnjacima i vinogradima nakon višegodišnje primjene preparata na bazi bakra za suzbijanje biljnih bolesti.

Molibden (Mo)

Molidben je važan kod fiksacije dušika iz zraka putem Azotobaktera kod leguminoza (soja, grašak, lucerna) te ulazi u sastav nekih enzima. Nedostaci ovog mikrohranjiva javljaju se na kiselim tlima koja sadrže dosta željeza i aluminija, a na nedostatak su osjetljive: kupusnjače, salate, citrusi, cvjetača, špinat.

Klor (Cl)

Neke poljoprivredne kulture ga dosta sadrže, primjerice lišće šećerne repe. U tlu je lako pokretljiv – brzo se ispire. Najčešće se u tlo unosi NPK gnojivima gdje je kalij u obliku kalij klorida. Osjetljive kulture na suvišak klora su: vinova loza i duhan, a kod krumpira smanjuje sintezu škroba.

Kobalt (Co)

Sastavni je dio vitamina B12, te je njegov udio u biljkama vrlo značajan za zdravlje ljudi i životinja. Mikrohranjiva su potrebna u malim količinama kod ishrane poljoprivrednih kultura, ali su značajan ograničavajući čimbenik u rastu i razvoju biljaka, te ostvarivanju visokih prinosa i kvalitete.

Foto: depositphotos.com