Traktori se danas u tvornicama samo sastavljaju

Nekada se na prostoru današnjih država nastalih iz bivše SFRJ proizvodilo i više od 40 tisuća komada traktora godišnje. Je li to bilo moguće zadržati? Što bi te tvornice kao što su prije svega IMT Beograd i Torpedo Rijeka danas proizvodile?

Tu se sjećamo još i danas donekle aktivne Tvornice traktora Rakovica u Beogradu, pa proizvodnje malih traktora Labinprogres iz Labina koje rade. Tomo Vinković iz Bjelovara još uvijek nešto radi. U biti ovi što su ostali proizvode male voćarske i vinogradarske traktore. Mnogo puta na više mjesta čujem za žalom za tim vremenima. Gorka je istina. Te tvornice danas nisu mogle ostati na životu s takvim proizvodnim programima.

Na tržištu traktora mjesta imaju samo najbolji

A da počnu jače i više te jače i suvremenije traktore jednostavno njihovi menadžmenti i snage same tehnologije nisu mogle imati dovoljno snage da proizvode traktore za današnje poljoprivrednike koji su nastali na područjima Slovenije, Sjeverne Hrvatske i Vojvodine.

IMT je proizvodio 29 tipova sa snagom motora od 20 kW do 380 kW. Snaga motora se povećala sa 19,3 puta, a masa od 1.540 kg, na 20.000 kg, ili 13 puta, ističe se u analima o toj tvornici. Isto tako, 1989. godine primjerice tvornica u Rakovici proizvela je 6.800 traktora.

Traktori za male poljoprivrednike

No, mora se znati das u te tvornice proizvodile traktore za poljoprivrednike koji su imali 5,6 a najviše 10 hektara zemlje. A i one koji su tada imali prinose pšenice od jedne do dvije tone pšenice po hektaru, ili pak dvije tone kukuruza po istoj površini. Primjerice, kada su zaštitarske kuće 70-tih i 80-tih godina došle u jedno naše selo održati predavanje o aktualnostima iz svog prodajnog programa tada su na predavanju imali nekoliko 200-tinjak poljoprivrednika.

Danas je proizvodnja traktora nešto sasvim drugo

Danas, u tom istom selu (bio sam na takvom predavanju) okupi se desetak poljoprivrednika. No, tada tih 200 je predstavljalo ukupno 500, 600 hektara proizvodnih površina. No, kako sam izbrojao, danas ovih 10 zajedno radi 5 tisuća hektara. I njima takvima niti jedan takav traktor ne bi trebao.

A nije bilo mogućnosti ni da Torpedo, a ni IMT proizvedu nešto što bi njih 10-tak nagnalo da ne kupe John Deere, Claas, Deutzh fahr, Fendt i slično. Vjerujte, nema potrebe za optuživanjem i žaljenjem. Ti svjetski proizvođači jednostavno ne bi dozvolili da te tvornice razviju traktore koji bi im konkurirali.

Nije bilo snage za promjenu

Nisu imali snage da se promijene. Izlaz je bio u proizvodnji eventualno za poznatije marke kao što to danas radi tvornica kombajna u Županji. No, oni su inače radili po licenci Deutzh fahra pa su se lako i preorijentirali. Sjećam se jednog intervjua za Zvonimirom Luićem, tadašnjim direktorom Tvornice kombajna Đuro Đaković u Županji. Oni su mogli proizvoditi i svoj motor i standardne modele u malom broju primjeraka. Nisu imali kome prodati, a nisu ni mogli više napraviti.

Teško je reći koliko, ali radilo se o nekoliko desetaka kombajna godišnje. Danas je to tvornica koja proizvodi nekoliko stotina kombajna isključivo pod markom Deutzh fahr. Taj brend je donio i tržište. Dakle, Torpedo ili IMT mogli su danas proizvoditi prije neki strani model traktora. Ovo je jednostavno moralo propasti.

Većina traktora danas se sastavlja

Nije tajna da se danas traktori proizvode na slijedeći način. Od jednih kupiš gume, od drugih motor, od trećih hidrauliku, pa ti netko napravi i proda karoseriju, a vi u svom pogonu sastavljate i prodajte kao svoju marku. Velika većina današnjih traktora u svojim tvornicama se samo sastavlja.

Ali njihovi konstruktori tvornici stakala daju nacrt kakve šajbe trebaju, a nekoj kooperantskoj tvrtki daju po svojem nacrtu da im izlije karoseriju. A nekom lokalnom proizvođaču da za njih proizvodi primjerice retrovizore. I tako bi IMT i Torpedo i drugi opstali.

Jer zašto bi vi danas proizvodili motore za 20 proizvedenih traktora? Jeftinije je kupiti od Perkinsa, Sisu diesel, Deutzha, ili ako treba i John Deere jer uvijek će kod njih biti jeftiniji kad ih prave godišnje nekoliko stotina tisuća. Nema plakanja. Jedan od poznatih proizvođača samohodnih prskalica uopće se ne libi da za svoje potrebe kupuje i krila kod proizvođača koji ih pravi jako mnogo, ali stvarno kvalitetno.

Kupnja dijelova od drugih - nema povratka

Ovo što pišem upravo u Hrvatskoj danas i rade i Hittner, i Labin progresi i drugi proizvođači i zato su sve bolji, sve prisutniji na tržištima u svijetu. Marke su im sve poznatije i polako im se otvaraju i druga tržišta. No, nekim novim željama za obnavljanjem proizvodnje tih starih traktora ne treba dati podršku. Prije bih svima preporučio da na isti način rade proizvodnje priključnih strojeva, prikolica, prskalica i slično. Ali istim modelom kakvim se danas u svijetu proizvode traktori. Kupnjom većine ugradbenih dijelova od drugih.

A i ako pravite primjerice tri modela traktora. Želite imati još jedan model, ali ne možete ga prodati mnogo. Lijepo dogovorite s nekom drugom tvornicom da za vas naprave taj mode s vašim logom i bojama.

Ima li povratka proizvodnji traktora na ovim područjima?

Pa jedna skandinavska tvornica traktora jedan model pravi u Turskoj, pa isto tako poznati njemački proizvođač traktora ima u svojoj ponudi kombajn, ali ga za njih kompletno proizvodi talijanska tvornica usporedo sa svojim kombajnom. Imate li danas tvornicu primjerice sjetvospremača i u tome ste jako dobri. I znate kao poduzetnik da možete određeni broj i plugova prodati. Nema potrebe da ih počnete i sami proizvoditi. Naći ćete desetinu tvornica u svijetu koje ih mogu za vas proizvesti s vašim logom i znakom. Mnogi proizvođači traktora imaju i svoje telehendlere. Ali gotovo sigurno većina ih proizvede kod nekoga tko to radi duže, jače, bolje i jeftinije.