Sjetva nakon poplave

Zasnivanje biljne proizvodnje nakon poplave ovisi o načinu na koji je voda utjecala na poljoprivredno zemljište. "S dužinom vlaženja, proporcionalno se smanjuje ne samo prinos, nego i njegova kakvoća, koja može biti narušena na taj način da prestaje biti upotrebljiva za prehranu ljudi i životinja. Potrebno je obratiti pozornost na usjeve, prije svega ozime pšenice, gdje nije bilo moguće pravovremeno izvršiti zaštitu protiv bolesti klasa, a među njima su gljive iz roda Fusarium spp. koje izlučuju mikotoksine. Osim na same biljke, suvišna voda utječe i na samo tlo kroz narušavanje njegove strukture, poremećaja u vodo - zračnim odnosima, u narušavanju kemijskih i mikrobioloških procesa u samom tlu. U vlažnim uvjetima povoljni su uvjeti za razvoj biljnih bolesti i štetnika.

U većini slučajeva sjetvu proljetnih kultura nije bilo moguće obaviti, a tamo gdje je sjetva izvršena onemogućene su agrotehničke mjere prihrane usjeva, kultivacije i zaštite protiv korova. Gotovo uvijek poslije elementarnih nepogoda (u posljednje 4 godine - ekstremne suše, ekstremne oborine) postavljamo dva pitanja: Zašto? Što učiniti? Na ovo prvo nemamo odgovora, a na drugo, prije svega poglede okrenuti gore i zamoliti za makar dobar savjet. Nakon povlačenja vode s površina, gdje je to moguće, treba prokopati kanale i omogućiti istjecanje suvišne vode. Obilaziti usjeve ako su posijani, pratiti razvoj biljnih bolesti i štetnika. Kad se stvore uvjeti, dakle kada se tlo dobro prosuši, ne po mokrom tlu, da ne napravimo neželjeni efekt zbijanja tla, treba prići procjeni svake pojedine površine.

Ako se procjeni da se usjev ne može obnoviti, treba izvršiti njegovo zaoravanje te izvršiti sjetvu ranih hibrida kukuruza FAO 100, eventualno FAO 200, vrlo ranih sorata soje OO, OO-I do 15. lipnja. U naknadnom roku sjetve, a naročito za proizvođače mlijeka, bitna je sjetva krmnog sirka i sudanske trave, jer na tržištu sjemena ima. Od povrtnih kultura moguća je sjetva graha, cikle, mahuna, graška, ali bez prethodne sanacije, naročito kalcizacije, nije preporučljiva. Na terenima gdje je došlo do odnošenja oraničnog sloja, erozije vodom, onemogućena je poljoprivredna proizvodnja prije potpune sanacije terena", riječi su Vesne Alasić, dipl.ing.agr. više stručne savjetnice za ratarstvo.

Gubici u prinosu većine poljoprivrednih kultura najmanji su ukoliko prevlaživanje tla traje vremenski do tri dana. Dulja plavljenja rezultiraju potpunim propadanjem biljaka ili tolikim padom njihove kakvoće da su neupotrebljive za ishranu ljudi i/ili životinja.

Osim negativnog utjecaja na same biljke, suvišna voda negativno utječe i na samo tlo jer:

• narušava strukturu tla,
• prilikom isparavanja vode iz tla, gube se znatne količine toplinske energije i zbog toga su vlažna tla hladnija od suhih tala,
• sve pore su ispunjene vodom, u tlu nema dovoljno zraka i slaba je izmjena plinova,
• dolazi do erozije tla uzrokovane vodom,
• dolazi do ispiranja biljnih hranjiva,
• narušena je učinkovitost herbicida.

Sve navedeno ima negativan utjecaj na rast i razvoj biljka na tlima u kojima je suvišak vode:

• u vlažnim uvjetima sprječava se proces nitrifikacije i smanjuje usvajanje dušika,
• anaerobni uvjeti za djelovanje mikroorganizama,
• otežano je kretanje poljoprivredne mehanizacije,
• povoljni su uvjeti za rast i razvoj biljnih bolesti i štetnika,
• onemogućena i otežana je pravovremena obrada tla i provođenje agrotehničkih mjera (prihrana usjeva, zaštita usjeva, ponovna sjetva, košnja).

Vremenski uvjeti idealni za bolesti na žitaricama i uljaricama

Već su do sada vremenski uvjeti pogodovali razvoju bolesti lista na žitaricama (Septoria, Pyrenophora, Puccinia). Porast temperatura zraka koje se očekuju uz povišenu vlagu može utjecati na daljnji razvoj spomenutih bolesti lista, kao i dalji razvoj bolesti klasa (Septorijum nodorum, Fusarium spp.).

Obzirom da je kukuruz tek posijan, u uvjetima dužeg zadržavanja vode, mlade tek iznikle biljke vjerojatno će propasti zbog gušenja korijenovog sustava. Većina bolesti šećerne repe razvija se kada ona razvije glavninu lisne mase, stoga sada može doći do propadanja biljaka uslijed dužeg zadržavanja vode. U sojin je u ovim uvjetima moguć razvoj gljivičnog oboljenja fitoftore (Phytophtora megasperma) uslijed čega dolazi do propadanja biljaka. Na listu je moguć razvoj plamenjače soje (Peronospora manshurica) čijim napadom se smanjuje asimilacijska površina lista i razvoj same biljke.

U usjevima uljane repice može se očekivati razvoj gljivičnog oboljenja alternaria (Alternaria sp.) uslijed čega dolazi do pucanja komuški i osipanja sjemena. Također se može očekivati razvoj gljive Sclerotinia sclerotiorum koja dovodi do propadanja biljaka. U usjevima suncokreta moguć je razvoj truleži (Sclerotinia sp.). U usjevima krumpira i luka dosadašnji vremenski uvjeti pogodovali su razvoju truleži i plamenjače (Peronospora destructor, Phytophthora infestans) što se može očekivati i u narednom periodu. U trajnim nasadima osobito onima koji su podizani na ravnim, težim terenima u uvjetima zadržavanja vode može se očekivati jača pojava fitoftore (Phytophtora sp.) uslijed čijeg napada dolazi do propadanja čitavog stabla tj. nasada.

Štetni organizmi životinjskog porijekla trenutno u poljoprivredi ne predstavljaju problem, niti veće količina vode utječu na veličinu populacije. Za očekivati je jedino veći napad komaraca. Može se očekivati i problem sa zakorovljenosti dijela usjeva zbog slabijeg djelovanja herbicida. Trebati će ići u korektivne tretmane.

Fitomedijacijom protiv zagađenosti poljoprivrednih površina?

Vode se polako povlače i ljudi se polako vraćaju u svoje domove. A osim uništenih domova, još jedan gorući problem je zagađenost poljoprivrednih površina - površina na kojima se uzgaja hrana. Osim što su uništeni usjevi i trajni nasadi, tlo je nažalost onečišćeno i nije sigurno za uzgoj hrane. Naime, u poplavnim vodama završili su pesticidi, gorivo za traktore, sadržaji septičkih jama, deponiji stajskog gnoja. Stoga, iako se potencijalno još stigne i nešto posijati na te površine, pitanje je koliko bi takva hrana bila sigurna.

U ovakvim situacijama, jedno od prirodnih rješenja je sijati biljke koje čiste tlo. Ova metoda, zvana još i fitomedijacija je najjeftinija, a vrlo pouzdana metoda čišćenja tla od toksina. Naime, neke biljke imaju sposobnost apsorbiranja teških metala iz tla, dok druge imaju sposobnost apsorbcije i razgradnje kemikalija na manje štetne tvari. Jedna od glavnih prednosti su relativno niske cijene u usporedbi s drugim metodama. Ova metoda ipak nije bez mana, to je proces koji ovisi o dubini korijenja i toleriranciji biljke na zagađenja. Jedna od najboljih biljaka za čišćenje tla je suncokret (Helianthus annuus), koji apsorbira olovo, arsen, cink, krom, bakar i mangan iz tla. Suncokret crpi i jako puno vode iz tla, tako da ga je preporučljivo posaditi npr. pokraj zidova koji sadrže vlagu i brzo će taj problem riješiti.

Foto: depositphotos.com