Savjeti za prihranu dušikom ozime pšenice

Poteškoće u praktičnoj primjeni adekvatne prihrane dušikom (N-prihrane) događaju se uglavnom zbog pogrešne procjene raspoloživosti hraniva u tlu te zbog prerane ili prekasne N-prihrane, što najviše ovisi o vremenskim uvjetima, ali i pogrešnog stava da je dobro dušik primijeniti što ranije.

Izbjegavajte prihranu kompleksnim gnojivima

• Prihrana fosforom i kalijem se ne preporuča zbog njihovog neznatnog premještanja u dubinu, pa korijen ostaje na površini, što smanjuje otpornost na polijeganje i sposobnost korištenja vode iz dubljih slojeva. Stoga striktno izbjegavajte prihranu kompleksnim gnojivima (npr. formulacije 20:10:10, 15:15:15 i dr., posebice kad sav dušik sadrže u N-NH₄ obliku).
• Za postizanje visokih prinosa potrebna je povoljna mineralna ishrana od 1. - 4. etape organogeneze, mada pšenica usvoji tijekom zime tek 5-10% ukupno potrebnog N. Ta mala količina dušik ipak ima presudan fiziološki značaj, jer istraživanja i iskustvo pokazuju da visina prinosa najviše zavisi od kapaciteta sink-a, odnosno broja zrna u klasu (~90%).

Ureu nipošto primjenjivati u prvoj N-prihrani

• Ureu nemojte nipošto primjenjivati u prvoj N-prihrani (najbolje niti u drugoj) zbog štetnog djelovanja na mlade biljke s niskom razinom metabolizma, jer i kad je temperatura povoljna za intenzivniji metabolizam, biljke su suviše male da bi amidni i/ili amonijski N mogle odmah ugraditi u organsku tvar. Za ugradnju amonijskog N u organsku tvar neophodan je visok intenzitet metabolizma (temperatura tla > 50C). Potrebnu koncentracija raspoloživog dušika zimi u tlu treba postići primjenom nitratnih ili amonijsko-nitratnih gnojiva.

Najviše hraniva usvoji se od početka vlatanja do klasanja

• Previsoka koncentracija N-NO₃ u tlu također može biti štetna jer porast koncentracije iona u vodenoj fazi tla izaziva rast osmotskog tlaka (solni udar) pa uz nizak intenzitet metabolizma korijena (niske temperature) onemogućeno je usvajanje vode (fiziološka suša) i hraniva, a kod viših temperatura dovodi do produženja vegetacije uz nisku produktivnost transpiracije, odnosno povećane potrebe za vodom.
• Suvišna količina dušika snažno utječe na porast nadzemnog dijela, a vrlo malo korijena pa se proširuje omjer korijena prema izdanku i biljke su plitko ukorijenjene. U hladnim, posebice glinovitim, humoznim i slabo aeriranim tlima nitrati umanjuju štetne redukcijske procese, što je važno za aktivnost mikroorganizama i snabdjevanje biljaka dušikom i drugim elementiman uz otklanjanje uvjeta za pojavu denitrifikacije.
• Najveća količina hraniva usvoji se od početka vlatanja do početka klasanja. Vlastita istraživanja u istočnoj Hrvatskoj (više sorti i više godina) pokazuju da se u tom periodu usvoji oko 50% N, 60% P i 70% K od prosječno iznesenih 200 kg N, 27 kg P (62 kg P₂O₅), 141 kg K (170 kg K₂O), 35 kg Ca i 21 kg Mg uz prosječan prinos zrna od 7,83 t/ha. Do početka vlatanja pšenica je od ukupne količine hraniva usvojila tek 10% N, 8% P i 13% K.

Proljetno izduživanje traži najviše dušika

• Pojavom četvrtog lista zametnut je klas i određen konačan broj klasića.
• Visok sadržaj dušika (4.5-5.5%) u busanju (nitrata i lako-topljivih organskih oblika N) predstavlja neophodnu rezervu za proljetno izduživanje (filodistenziju). Tada naglo raste potreba za dušikom, što je i pravi trenutak za drugu prihranu. Kod kasnijih rokova sjetve prisutna je opasnost od nedovoljne duljine kriptovegetacije uz pad prinosa jer je bio prekratak meristemski razvoj inicijalnih komponenti prinosa (izduživanje i segmentacija vrha rasta u 3. i 4. etapi organogeneze) koje određuju građu, odnosno broj klasića na klasu i začetaka cvjetića u klasiću.
• Dobra ishranjenost dušikom u vlatanju sprječava kasniju sterilnost klasića i povećava broj plodnih cvjetića (3, rijetko više po klasiću). Komponente klasa samo su djelomično genetski (sortno) određene pa je time dobra N-ishranjenost biljaka još značajnija. U daljem tijeku vegetacije pšenice, kod temperatura 5 - 100C počinje istezanje 1. i 2. internodija, a kad se temperatura ustali iznad 100 C dolazi do distenzije preostalih internodija (3., 4. i 5.).
• Nakon oplodnje, dozrijevanje pšenice odvija se poglavito na račun rezervi hraniva (reutilizacija) uz njihovo premještanje (alokaciju) iz fotosintetiski neaktivnih dijelova biljke (starog lista) u klas.
• Kritičan je period tvorbe prinosa prijelaz iz kriptovegetacije u proljetni porast. Taj trenutak odgovara porastu intenziteta metabolizma i lako se zapaža pa se N-prihrana pšenice mora se uskladiti s fiziološkom aktivnošću pšenice i raspoloživosti dušika tla.

Prva prihrana uz najviše 55 kg/ha

• N-prihranu ozimih žita treba obaviti u momentu kada započinje meristemska aktivnost umnožavanja vegetacijskih organa (1. N-prihrana u busanju) i kod zametanja komponenti klasa (2. N-prihrana u početku vlatanja).
• Prva prihrana je važna u svim okolnostima jer se u 2. i 3. etapi razvoja (treći, četvrti list) izdužuje i segmentira budući klas. Ona utječe na koncentraciju klorofila u listu (boja usjeva), intenzivniju fotosintezu i brži rast biljaka u vlatanju. Prvu prihranu ne treba obaviti prerano (kad su ozima žita u mirovanju, odnosno po smrznutom tlu i hladnom vremenu), već u trenutku proljetnog kretanja vegetacije. Mudro je jedan dio N primijeniti u jesen u vidu uree ili UAN pod osnovnu obradu (na lakšim i plitkim tlima treba primijeniti 25 do 30% ukupne potrebe dušika, a na težim 30 do 50%), jer vremenske prilike zimi i u rano proljeće nerijetko utječu na mogućnost prve N-prihrane.
• Prvu N-prihranu ozimih žita treba zbog opasnosti od polijeganja i pojave bolesti ograničiti na najviše 55 kg N/ha.
• Preuranjena prva N-prihrana ozimih žita neprihvatljiva je iz ekonomskih i ekoloških razloga i to zbog vrlo brzog gubitka nitratnog dušika iz zone korijena ispiranjem (a s površine tla sapiranjem). Treba naglasiti da se N-NO3 ispire iz vlažnog tla i kad ne pada kiša ili se ne topi snijeg, prvenstveno procesima difuzije (nitrati se prosječno premještaju ~10 cm mjesečno). Ispiranje i/ili sapiranje nitrata onečišćuje podzemne vode i vodotokove.
• Druga prihrana obavlja se u momentu zametanja klasića (4. etapa razvoja) koja pada u početku vlatanja, ne kasnije. Taj trenutak određuje se isključivo na temelju stanja razvoja usjeva pšenice (bez obzira na kalendar radova), odnosno kad se zametak klasa primjetno odvoji od čvora busanja (~2 cm).

Prednost folijarne prihrane

• Kad nije poznata raspoloživost dušika (nema rezultata Nmin metode) primijenite za obje dušične prihrane 1,0 kg N/ha za svakih 100 kg očekivanog prinosa, ali samo do 6,5 t/ha zrna, a 1,25 kg N/ha iznad očekivanih 6,5 t zrna/ha (npr.: očekivani prinos pšenice je 6,5 t/ha zrna → 65 kg N/ha, a za očekivani prinos 8,8 t/ha → 88 x 1,25 = 110 kg N/ha).
• Treća prihrana u klasanju (prije oplodnje) ima malo značenje za visinu prinosa, ali utječe na porast hektolitarske mase i veći sadržaj dušika u zrnu (pretežno se akumuliraju niskomolekularni, neproteinski oblici dušika).
• Prednost folijarne N-prihrane ozimih žita je izravan unos hranjivih tvari u metabolizam biljaka, mogućnost kombinacije sa sredstvima za zaštitu i biljnim hormonima (npr. sredstvima za skraćivanje internodija, odnosno visine biljaka), a usvajanje je praktično neovisno o vlažnosti tla.
• Nedostatak folijarne N-prihrane je također više, od visoke cijene i prijevoza tekućeg gnojiva te višestruke potrebne primjene, jer se u jednom navratu može primijeniti vrlo ograničena količina zbog opasnosti pojave ožeglina kod korištenja otopine visoke koncentracije.

Autor: Vladimir Vukadinović, Foto: bigstock.com