Pšenica kao usud

Pšenica je oduvijek bila među najzastupljenijim ratarskim kulturama na slavonskim poljima, a koliko ju je Slavonac rado sijao, govori i činjenica da je upravo klas pšenice postao prepoznatljiv simbol zlatne Slavonije, zlatne upravo po pšenici.

Vremena se međutim mijenjaju. Optimalni rokovi za jesensku sjetvu ove kulture prošli su, a na mnogim poljima pšenica se već zeleni i prema mišljenju samih poljoprivrednika, ne izgleda loše. Pitanje je međutim, koliko je ove godine zasijano slavonskih polja pšenicom, s obzirom da je isplativost sjetve te kulture sve manja, jer mnogi poljoprivrednici, poglavito oni koji ne raspolažu velikim radnim površinama, godinama ne pobiru onoliko koliko su se nadali i priželjkivali. A poglavito je loša bila ova godina.

Jedan od gubitaša u sjetvi pšenice je i Bošnjačanin Dragan Modic koji je ove jeseni pšenicom zasijao tek 30 hektara, što je gotovo dvostruko manje nego je sijao prijašnjih godina. "Glavni razlog je s jedne strane smanjena dobit u svakom pogledu, a s druge, povećanje cijene sjemenske robe i zaštitnih sredstava.

"Mi poljoprivrednici ne možemo se naći u cijeni pšenice, poglavito u ovako lošim godinama kakva je bila ova kada smo morali ići u zaštitu i po nekoliko puta. Za nas koji smo imali prosječne prinose od 5 do 5,5 tona po hektaru, sjetva pšenice nema nikakve računice“, kaže taj poljoprivrednik zaključujući kako pod uvjetima proizvodnje u kojima svi moraju zaraditi osim krajnjeg proizvođača, više nema smisla raditi u poljoprivredi niti o tome razgovarati.

"Vjerojatno ćemo se i mi seljaci morati ponašati poput ekonomista, bez srca i duše iako je poljoprivreda proizvodnja sa srcem i dušom", navodi priznajući kako se na sjetvu pšenice ove jeseni odlučio isključivo zbog plodoreda. Za ovogodišnju žetvu pšenice kaže pak kako bi bilo bolje da je nije niti ni bilo jer mu je donijela samo gubitak.

"Izgubio sam najmanje dvije do tri tisuće kuna po hektaru", kaže dodajući kako je za gubitak koji je ostvario najviše kriva visoka cijena zaštite s kojom je morao ići i nekoliko puta jer je pšenica pobolijevala uslijed velike vlage. "Danas znam da na ovoj parceli ne mogu ostvariti ni prihod ni prinos kakav sam ostvarivao prije sedam do osam godina, iako sijem godinama isti sortiment", navodi.

"Prije svake sjetve budem ljut i razočaran i uvijek si kažem kako ove godine neću raditi ili da ću baciti svoje sjeme, da neću dodavati gnojivo prije proljeća pa ću na proljeće vidjeti šta ima na njivi i ići u prihranu. A onda, dođem na njivu, napravim dva kruga tanjuračom i vidim da nije to to, pa poorem i napravim sve što treba. Bacio sam svega 200 kilograma gnojiva po hektaru jer jednostavno nisam imao više, ali se nadam da će iduća godina biti bolja", pojašnjava. Pšenica, kako kaže, izgleda dobro na polju i trebala bi dobro prezimiti, a onda na proljeće što Bog da.

Foto: depositphotos.com