Kokotac - za popravljanje plodnosti tla

Gospodarski značaj kokotca

Kokotac u prosjeku sadrži 17 % sirovihproteina, 13 % probavljivih sirovih proteina, 3 % masti, 30 % sirove vlaknine, 42 % NET-a i 8 % pepela. Sadrži dosta karotina, masti, fosfora i kalcija te se smatra vrlo hranjivom biljnom vrstom. Nedostatak ove vrste je što sadrži gorke i mirisne tvari osobito kada se nalazi u suhom stanju, što uzrokuje da ga domaće životinje odbijaju pri ishrani.

Kokotac je vrlo medonosna biljka, a med ima izvanrednu kakvoću i aromu. Kokotac se smatra izuzetno korisnom biljnom vrstom za popravljanje nepovoljnih osobina tla, odnosno njegove plodnosti.

Po 1 ha može ostaviti u tlu 13,3 t/ ha mase korijena u obliku organske tvari koja popravlja fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla. U prosjeku ostavlja 185 kg/ha fiksiranog dušika u tlu pomoću bakterija Rhizobium meliloti koja se odlično razvija na korijenu kokotca i pod vrlo skromnim uvjetima plodnosti tla. Zbog ovog kokotac predstavlja jedjednu od najpogodnijih mahunarki za zaoravanje, odnosno zelenu gnojidbu, radi čega se u SAD-u tzv. kukuruznom pojasu (“Corn Belt”) skoro redovito zaorava te se na taj način tlo osvježava organskom tvari te popravljaju njegove karakteristike.

Agrotehnika proizvodnje

Od svih višegodišnjih mahunarki kokotac najbolje podnosi mrazeve, kao i sušu. Kao vrsta traži dosta svjetla jer zasjenu ne podnosi te nije pogodan za uzgajanje u voćnjacima kao zaštitni
usjev. Dobro uspijeva na svim tipovima tla, a alkalna tla bolje podnosi od drugih mahunarki i to do pH 9, a može se uzgajati i na kiselim tlima do pH 4. Na izrazito kiselim tlima daje veću količinu
organske tvari od drugih biljnih vrsta te je najpogodniji za zelenu gnojidbu.

Kokotac u cvatnji

Osnovna obrada tla i priprema za sjetvu vrlo su slične kao kod lucerne i ostalih djetelina. Izuzetno dobro reagira na mineralna gnojiva, osobito fosforna i kalijeva. Obično se dodaje 60-80 kg/ ha P2O5 i 80-100 kg/ha kalija, a posebno dobro reagira na gnojidbu kalcijem.

Sjetva kokotca se obavlja ranije u proljeće, a može se posijati i u kasno ljeto.
Za proizvodnju zelene krme ili za zelenu gnojidbu sije se na 16-18 cm. Za sjetvu treba 16-18 kg sjemena. Dubina sjetve je vrlo važna jer ova vrsta traži plitku sjetvu, a najbolje ju je posijati na 1 cm. Poslije sjetve je obavezna mjera valjanje. Kokotac se može uzgajati u smjesi s francuskim ljuljem, klupčastom oštricom, talijanskim ljuljem, a naročito sa stoklasom bezosatom.

Na alkalnim tlima, često s grubom strukturom, vrlo velik problem je pripremiti tlo za sjetvu. Ova tla istovremeno imaju vrlo nepovoljne uvjete za rast i rad bakterija Rhizobium meliloti na korijenu kokotca. Kokotac se može koristiti za zelenu krmu, sijeno, ispašu i silažu. Najmanje se koristi za sijeno zbog sušenja jake i sočne stabljike, jer dok se ova osuši, list se prosuši i otpadne. U SAD-u rade dehidraciju kokotca u krmno brašno. Korištenje kokotca u prvoj godini treba svesti na minimum, radi jačanja biljaka, a osobito korijena kako bi sljedeće godine dao zadovoljavajući prinos suhe tvari. Ispaša u prvoj godini može biti uz kraće zadržavanje stoke na ispaši mladog usjeva, a najviše 3-4 dana. Ne smije se kasniti s korištenjem kokotca jer ogrubi, a naročito kada počne cvjetati pa ga stoka tada vrlo slabo jede.

Ispaša i sijeno

U odnosu na lucernu kod kokotca se rjeđe javljaju nadimi kod stoke. Iskorištavanje kokotca se može obavljati naizmjence, prvi otkos ispašom, drugi košnjom za sijeno ili zelenu masu, a treći ponovo ispašom. Dobro spravljeno sijeno kokotca je vrlo slično po svom sastavu lucerne, a osim toga ima prijatan miris koji pobuđuje apetit kod preživača. Silaža spravljena od kokotca je vrlo kvalitetna, stoka je rado jede, također ima prijatan miris i sadrži dosta šećera i vitamina. Silaža se može raditi zajedno s kukuruzom, krmnim sirkom, sudanskom travom, krmnim keljom te travama. Prinosi sijena se kreću u prvoj godini od 3 do 4 t/ha, a u drugoj godini korištenja 12 t/ha sijena, odnosno 50- 60 t/ha zelene mase.

Autor: Dr. sc. D. Uher