Ječam podbacio, pšenica ne obećava

Žetva 2014. počela je nešto ranije nego prijašnjih godina, što ne iznenađuje kada se osvrnemo na klimatske prilike koje su je obilježile. Topla je zima u prvom dijelu godine potaknula bujni razvoj usjeva te je pojava nižih temperatura za te kulture bila izrazito nepovoljna. Proljeće su pak obilježile kiše i katastrofalne poplave, koje su na nekim područjima uništile čitave ovogodišnje urode. Toplo je vrijeme nakon obilnih kiša pogodovalo razvoju bolesti pa čak i na usjevima na kojima se zaštita redovno obavljala.

Prve naznake - ječma će biti malo

Još prije petanestak dana pali su prvi otkosi stočnog i pivarskog ječma, a mnogi su se neugodno iznenadili prinosima koji su uglavnom jako loši i ne prelaze 3 tone po hektaru, što ne pokriva ni trošak sjemena i zaštite, a kamoli ostale troškove proizvodnje. O cijeni više nitko i ne priča, iako se očekivalo da će urodi biti dobri i da će se ječam plaćati po sramotno niskim cijenama. Sada se ipak šuti, jer ječma nema i može se očekivati dobra potražnja. A nadajmo se da će time doći i neka solidna cijena, koja će barem malo ublažiti gubitke koje nam je priroda donijela.

Iako je godina dobro počela i usjevi su obećavali, poljoprivreda je ipak "tvornica pod vedrim nebom", u kojoj se sve može u trenu preokrenuti. Nažalost, to se i dogodilo i ove su nas godine zadesile sve moguće nepogode. Pred košnju ječma, najezda miševa rezultirala je ogromnim štetama, a sada se ista prijetnja nadvila i na pšenicu. Miševi su na nekim usjevima već nanijeli 80 posto štete.

U ovome trenutku jedino uljana repica obećava prinosom i ne bi bilo iznenađujuće ukoliko, po prvi puta, prinosi repice budu veći od prinosa pšenice i ječma. Ipak, repici koja je dozrela ne odgovaraju najavljene kiše, stoga proizvođači ovih dana intenzivno "skidaju" usjeve. Žetva je ratarskih kultura tek započela i sljedeće će razdoblje pokazati njezine ovogodišnje rezultate.

Tko će preuzeti odgovornost?

I na kraju, najvažnija kultura koja hrani čitav svijet (osim kod nas, gdje očito nikome ne treba). Bolesti su na pšenici učinili svoje, što je vidljivo na usjevima koju su dozreli prije vremena te im je urod i 60 posto manji, a kvaliteta nikakva. Na području Đakovštine već su pali prvi otkosi, a prinosi su daleko manji od očekivanog te iznose oko 3 tone po hektaru. Pšenica je sitna, zrna su štura i sve u svemu jako loše izgleda. Rijetki su usjevi ipak odoljeli bolestima, a odgovor zašto je to tako ne znaju niti "stručnjaci". Prema njima, do velikog je razvoja bolesti došlo na usjevima ratara koji su sjetvu obavljali vlastitim (farmerskim) sjemenom. Međutim, zna se koliko je sjemena prodano, a ne treba biti stručnjak da se vidi koliko je oboljelih usjeva.

Na terenu je situacija potpuno drugačija od onog što ti "stručnjaci" (uglavnom se radi o sjemenarima koji uporno protiv farmerskog sjemena guraju svoje sjeme upitne kvalitete, što se osobito ove godine moglo uočiti) tvrde. Upravo su žita sijana farmerskim sjemenom odoljela bolestima. Tko će preuzeti odgovornost za skoro potpuno zaražen urod pšenice te za vjerojatnost da pored toliko zasijanih hektara ove godine pšenice nemamo ni za vlastite potrebe, preostaje nam za vidjeti. Ipak, vrlo je vjerojatno da odgovornost nitko neće snositi. Osim možda poljoprivrednika, što bi bio totalni apsurd, koji nas uopće ne bi čudio. Skupo plaćeno sjeme upitne kvalitete, zaštita rađena i po tri puta, djelovanje nikakvo. O čemu se tu radi prilično je jasno. Cijena koja se spominje nije vrijedna ulaska kombajna u polje, a kao i svake godine, čeka nas borba za cijenu u kojoj poljoprivrednici redovno gube bitku i nikoga za to nije briga.

Foto: freedigitalphotos.net, Darko Labazan