Herbicidi ili otpornost korova? Što je bilo prije?

Nedavna analiza uzoraka herbarijskih zbirki, nekih starijih od 200 godina, upozorava da rizik od otpornosti na herbicide može biti veći nego što se mislilo.

Sada više nego ikada nužno je uvesti različite postupke kontrole pojavnosti korova, javljaju istraživači iz francuskog Dijona, piše Francuski institut za poljoprivredna istraživanja, inra.fr.

Genetski uvjetovana otpornost?

Herbicidi su sintetičke organske molekule koje koče vitalne funkcije ciljanim biljkama. Od kraja Drugog svjetskog rata, uporaba herbicida bio je osnovni način kontrole korova u usjevima. No, treba imati na umu da svako djelovanje ima svoj vijek trajanja. I to upravo primjena herbicida dovela je do prirodne selekcije korova - uspijevaju opstati samo snažne jedinke, dok otrov djeluje samo na one osjetljivije.

Budući da se herbicidi primjenjuju iz godine u godinu, otporne biljke uspijevaju se razmnožavati puno bolje nego osjetljivih biljaka i povećanje učestalosti u populaciji korova na terenu. Otpornost na herbicide je sada postala široko rasprostranjena.

Učestalost otpornosti među populacijama korova i prije primjene herbicida uvijek je aktualna tema istraživača. Iz jedne generacije korova u drugu, mutacije se spontano pojavljuju i nestaju, a učestalost spontanih mutacija u određenom genu procjenjuje se na kao jedan na milijardu.

Ako su mutacije koje utječu na otpornost na herbicide prirodno prisutne u korovnih populacija čak i prije same primjene herbicida, otpornost će se razvijati brže nego se moglo očekivati.

Darwinova selekcija

Korov pod nazivom crna trava (black grass) ili u nas poljski repak (Alopecurus myosuroides Huds.) smatran je glavnim korovom u zimskim usjevima u Francuskoj još od 1960-ih. Ideja je bila proučavati jedinke poljskog repka koje nikad nisu tretirane herbicidima, drugim riječima, biljke čiji su uzorci prikupljeni u herbarijske zbirke prije uporabe herbicida.

Dopuštena sredstva za zaštitu bija u RH dostupna su ovdje.

DNA analize 734 biljke prikupljene između 1788. i 1975. godine i čuvane u herbarijima u Dijonu, Ženevi i Montpellieru, dovele su do otkrića mutacija u biljci prikupljenoj još davne 1888. godine. Ova mutacija je trenutno najraširenija u populaciji poljskog repka, gdje je i razvila otpornost.

Ovo otkriće potvrđuje da je razvoj otpornosti proces Darwinove selekcije pa početna učestalost otpornosti korova na utjecaj herbicida može biti veća nego što se prvotno očekivalo. Prema tome, rizik razvoja otpornosti, odnosno lakoća s kojom herbicid utječe na razvoj otpornosti u pojedinih biljaka, može biti i veća nego što se mislilo.

Nov pogled na suzbijanje korova

Istraživači napominju da ovi rezultati ne znače da je brzi razvoj rezistencije neizbježan, niti da dobro osmišljena upotreba herbicida kako bi se usporilo razvoj otpornosti više nije nužan. Naprotiv, ovi rezultati podupiru važnost provedbe integriranog suzbijanja korova, uključujući pažljivu primjenu herbicida s raznolikošću načina djelovanja, ali i primjenu nekemijskih metoda kontrole korova.

Raznolikost koja mora biti bazna strategija u kontroli korova, još je lakše postići kada se koriste duge rotacije koje sadrže razne usjeve. Ova vrsta rotacije omogućuje korištenje nekemijske poljoprivredne prakse (izmjenična datume sadnje i sl.) i širi izbor načina djelovanja herbicida.

Sada je više nego ikada prije, u najboljem interesu poljoprivrednika diversificirati praksu kontrole korova radi osiguranja dugoročne učinkovitosti sredstava za zaštitu bilja.