Heljda - proteinska biljka budućnosti

Heljda je u pojedinim zemljama važna biljka za prehranu. Godišnja je proizvodnja veća od 1,4 milijuna tona, od čega u Rusiji 564.000 t, Kini 200.000 t, Ukrajini 188.000 t, ali i u Francuskoj 115.000 t, USA 83.000 t i tako dalje. Susjedna Slovenija drži do heljde, koristeći ju osim za razne tjestenine, kekse i make također i za kruh od heljde i pšenice.

Što govori u prilog perspektive proizvodnje heljde

Heljda (Fagopyrum esculentum) je biljka skromnih zahtjeva u pogledu plodnosti tla. Otporna je na bolesti i štetnike, pa mjere kemijske zaštite nisu potrebne. Korove treba isprovocirati na klijanje i nicanje prije sjetve, te ih drugim prohodom smanjiti na tolerantnu mjeru. Kratkog je vegetacijskog perioda, svega tri mjeseca, pa je pogodna i za sjetvu kao postrni usjev nakon žetve ječma i drugih žitarica, pri čemu ostvaruje prinos 6 do 14 dt/ha. Može se uzgajati i kao glavni usjev pri čemu postiže prinos 20 do 30 t/ha, iznimno do 40 t/ha. Značajna je kemijska i biološka vrijednost sastava zrna heljde. Sadržaj proteina je 13 do 15%, što ju čini najvažnijom žitaricom (iako biološki nije žitarica već je iz porodice Dvornici, Polygonaceae, zeljaste biljke s člankovitom stabljikom). Ima visoki sadržaj Lizina i drugih esencijelnih aminokiselina - metionina, triptofana i cistina. Ima puno višu proteinsku vrijednost od kukuruza i soje. Osim što ima tri puta viši sadržaj proteina od kukuruza, njegova je i kemijska vrijednost na razini 93, kod soje je 85, a kod kukuruza 72. Približava se graničnoj vrijednosti od 100. Sekundarne tvari koje sadrži heljda podižu njen značaj i perspektivu. U se i uvozi iz Kine i istočnih zemalja za proizvodnju tjestenine tipa Müsli.

Proizvodnja na dijelu površina kao glavni ili postrni usjev

S obzirom na to da nije potrebna kemijska zaštita, idealan je usjev u tzv. biološki čistoj proizvodnji. Osim kao glavni usjev na površinama manje plodnosti, odlično se uklapa kao drugi ili postrni usjev iza ječma i pšenice. Razvoj selekcije i oplemenjivanja donijet će i hibridne sorte, od kojih se očekuje viši prinos za oko 20%. Da bi Vam olakšali razmišljanje za probnu proizvodnju heljde na manjoj površini posjeda donosimo skraćeni pregled tehnologije:
uzgoj: ekstenzivni, laganija, oskudna tla
sjetveni sloj: bez visokih zahtjeva, najmanje dvokratna obrada tla u razmaku oko tjedan dana, dok isklijaju korovi
borba protiv korova: nije potrebna kod snažnog razvoja mladih biljaka
vrijeme sjetve: polovinom travnja kao glavni usjev i najkasnije do 20. srpnja kao drugi usjev nakon žitarica količina sjemena: 60 do 80 kg/ha, 150 do 200 klijavih zrna po m2 na razmaku kao žitarice
dubina sjetve: 2 do 3 cm, s normalnom sijaćicom
sorte: odgovor trebaju dati selekcionari; Hrusovska, Astra ... ili Bamby iz Njemačke
oplodnja: oprašivanje kukcima, donošenje pčela u blizinu
porast: do 1,5 m neravnomjerno
gnojidba: u pravilu nema zahtjeva, najčešće nije potrebna kod dobro opskrbljenog tla
štetnici: (još) nisu tema, insekticidi nisu neophodni, napade ptica i divljih životinja ne podcijeniti
žetva: zrioba je neujednačena, osjetljiva na mraz, naročito kad je postrni usjev, urod treba najčešće dosušivati. Sjeme lako ispada. U godinama s gradol i na dobrim tlima heljda cvate još i u žetvi, pa je preporučljiva košnja u otkos i vršidba nakon par dana sušenja
vršidba: moguća je vršidba i stojeće heljde; uređaj za vršidbu postaviti da ne udara po stabljikama kako ne bi blindirala sita; stabljike su kod vršidbe pretežno još snažne i sočne
prinos: prema vremenu proizvodnje, vremenskim uvjetima u cvatnji kao i kvaliteti tla i staništu

• glavni usjev - okruglo 10 do 30 iznimno do 40 dt/ha,
• postrni usjev 6 do 14 dt/ha

mljevenje: iskorištenje 40 do 60%, ovisno o sorti, osjetljivo na plijesan, neophodno je polagano izmeljavanje, hidrotermička obrada smanjuje gorčinu.

Heljda, jednogodišnja je biljka, 15-60 cm visoka, ima uspravnu ili vijugavu, slabo razgranjenu stabljiku, koja na kraju postaje crvena. Listovi su naizmjenični, srcasto streličasti, zašiljeni. Sitni ružicasti ili bijeli cvjetići složeni su u gustim gronjama na dugim stapkama koje rastu iz pazušaca listova. Cvjetovi su mirisni i bogati nektarom, pa jako privlače pčele. Plodovi su sitni, trobridni, 5-6 mm dugi jajasti oraščići. Heljda cvate od lipnja do rujna. Dobro uspijeva na ne previše vlažnim terenima, primjerice, livadama i pašnjacima. Odgovaraju joj nešto siromašnija i kiselkastija tla s visokim postotkom pijeska. Heljda je vrlo otporna biljka, pa je štetočine rijetko napadaju. Kod malih uzgojnih površina smeđe oraščiće je najbolje ubirati izravno s biljke. Oni se mogu dugo čuvati na suhom mjestu. Heljda potječe iz središnje Azije, odakle se kulturom proširila skoro po cijeloj Europi. Za hranu se uzgaja naviše u Sloveniji, a mnogo manje u našim krajevima, Međimurju. S vremenom se uzgoju posvećivalo sve više pažnje. Danas se opet heljdino brašno sve više traži u kulinarstvu. Iz heljdine sjemenke dobiva se hranjivo brašno, u kojem ima oko 67% škroba, 12% bjelančevina i 2,4% biljnog ulja, zatim mnogo kalija, fosfora i vitamina B grupe. Brašno može služiti u pripremi žganaca, kruha i drugih jela, slično brašnim žitaricama. I od skuhanih plodova mogu se pripremiti različita jela.

Autor: Prema DLZ-u, priredio dr. Mile Čuljat