10 članova i osam John Deereva obitelji Vrakić

Sjećate li se kako se hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ovoga ljeta na polju vozila u kombajnu, simbolično time označivši početak žetve? Bilo je to na John Deeru i polju obitelji Vrakić iz mjesta Siča u Brodsko-posavskoj županiji.

Osim toga, imaju još jednog kombajna iste marke, kao i šest traktora. I više nego dovoljno da znamo da je riječ o velikom gospodarstvu. Na 250 hektara zemlje sade kukuruz, ječam, pšenicu i soju. Imaju i sedam silosa u kojima mogu uskladištiti tri tisuće tona žitarica. Dnevno u prosjeku rade 10 sati, no ponekad se zbog oranja posao oduži i na 18 sati.

Stoga njihove strojeve nije rijetkost vidjeti usred posla na polju i nakon ponoći. No zato je nedjelja uvijek slobodna. Koliko god posla bilo.

Zna se što je čija obaveza jer drugačije ne bi funkcionirali

Držanje u suši traktorima, kombajnima i drugim strojevima uvelike produžuje vijek trajanja!

Vrakići su deseteročlana obitelj, glava koje je 59-godišnji Antun. Tu je i njegova supruga Željka, sinovi Mate, Josip, Franjo i Fabijan, snahe Ružica i Monika te dvoje unučadi.

I svi su, svaki na svoj način vezani uz poljoprivredu. Supruga Željka, osim što vodi brigu o kućanstvu, u čemu ima pomoć i dviju snaha, također je, spletom okolnosti, morala naučiti mnoge tehničke stvari. Primjerice, suprugu i sinovima pomagala je u sastavljanju četiri silosa. Kroz ruke im je tad prošlo, prisjeća se Franjo, više od 40 tisuća raznih vijaka. A da zna voziti traktor, suvišno je i napominjati. Upravo njime nerijetko muškim članovima obitelji na polje odvozi ručak. Kad su sinovi bili školarci, uzimali su i sezonske radnike, no sad im više ne trebaju, jer u školu ide još samo najmlađi Fabijan.

U sklopu gospodarstva imaju i sušaru u kojoj za 24 sata mogu posušiti 400 tona žitarica. Za izgradnju tih objakata dobili su kredit, koji je otplaćen. Gazda Antun je završio srednju industrijsku školu, elektrosmjer i sve do rata bio zaposlen u Đuri Đakoviću. Tamo stečena znanja nerijetko mu dobro dođu i u poljoprivredi. Tako je, primjerice, sušaru napravio na način da radi na tekući plin umjesto na zemni.

U poljoprivredi nikada nije bilo lako, no pravi ne odustaju

Priznaje da je njegova obitelj i nekada bila među najjačima u selu. Imali su kaže 25 krava, pomoću konja obrađivali 50 hektara zemlje, no unatoč tome, novca nije bilo puno. Često čak niti za ono osnovno, pa se prisjeća kako su hodali bosi. Doslovno. Tek kad bi djed prodao svinje, iz grada bi im svima donio opanke.

Sjeća se i sedamdeset i neke godine prošloga stoljeća, kad im je uvelike kasnio novac za mlijeko, pa je oca nagovarao da odustane od držanja krava. Ali ga otac nije poslušao. Kao što ni on ne bi odustao od poljoprivrede danas, da ga neki od sinova pokušava nagovoriti. Jer problema je u toj djelatnosti uvijek bilo i bit će. Pogotovo s naplatom isporučenog. U silosima još uvijek čuva pola uroda prošlogodišnje pšenice i kukuruza, kupaca ima, ali, svi bi robu odvezli, a platili kad će moći. No, kod Vrakića takav način poslovanja ne prolazi. Previše je obaveza i troškova, da bi se svjesno doveli u situaciju da ih netko prevari.

Kad i sve drugo štima, probleme stvara papirologija

Imaju 150 hektara svoje i 90 hektara državne zemlje, kao i 150 hektara tzv. neriješenog zemljišta, među kojim je komad od 36 hektara. Oni su ga, pričaju, raskrčili i sedam godina obrađivali, a sada od nikoga ne mogu dobiti potvrdu da je i dalje mogu obrađivati. Pa zemlja zjapi pusta i ponovno zarasta u korov.

Što se gospodarstva tiče, želja ove marljive obitelji je da zaokruže proizvodnju. Tako imaju u planu gradnju farme za tov junadi. Vjerujemo da će uspjeti. Jer odustajanje im nije u krvi.

Foto: Franjo Samardžić