Namjeravali sušiti voće, a sada proizvode mlince

Zebrano je zagorska riječ koja bi se na standardnom jeziku mogla prevesti na probrano ono najbolje. Zebrano je ime tvrtke u Brestovcu Orehovičkom koja na tradicijski način proizvodi mlince, za koje je pri kraju dokumentacija kojom se želi taj proizvod geografski zaštititi.

Matija Gulija, direktor tvrtke i ujedno predsjednik Udruge koja je pokrenula zaštitu mlinaca, iako se nitko u obitelji nikada nije bavio proizvodnjom hrane, napustio je dobar posao ekonomista u informatičkoj tvrtki i preuzeo Zebrano za proizvodnju zdrave hrane.

Krenuli drugim smjerom

Naime, obitelj je krenula u tzv. green field investiciju s dva milijuna kuna svog novca i dva milijuna kuna kredita za kojeg su subvenciju kamata te 2009. godine dobili od Krapinsko- zagorske županije. Problema oko dokumentacije i dozvole nije bilo, no kad se izgradilo i opremilo 700 četvornih metara prostora, shvatili su da im je plan propao.

"Naime, plan je bio da ćemo sušenje voća i povrća. Imamo sušaru u kojoj smo počeli raditi čips od jabuke, ali to nikad nije saživjelo da bi se time nastavili baviti. Naime, romantična ideja je bila da ćemo otkupljivati voće i povrće od zagorskih proizvođača, ali i ostalih iz cijele Hrvatske, a čak smo planirali to napraviti po principu zadruge, no ovdje podrške za tako nešto nema. Ljudi nisu zainteresirani jer zapravo ne znaju o čemu se radi.

Obično razmišljaju da će oni raditi, a netko će na tome zarađivati i teško su udruživi. Mi u Krapinsko-zagorskoj županiji imamo tri zadruge od kojih su dvije propale, a u Europi je okupljeno po pet tisuća ljudi u jednu i na taj su način puno, puno jači. Tržište za voće i povrće sušeno postoji, ali kod nas su ljudi financijski slabi, a to su proizvodi koji su skupi jer je u njih uloženo puno rada, energije, skupa je prerada, a ljudi nemaju novca ni za mlince, a kamoli za sušeno voće i povrće", objasnio nam je Matija Gulija.

Namjeravali sušiti voće i povrće, a uspješno proizvode mlince!

Zaslužna mama Biserka

Zbog svega, a najviše zbog gunđanja mame Biserke koja nikada nije bila zadovoljna kupljenim mlincima pa ih je radije pekla doma, krenuli su u proizvodnju mlinaca jer im se to činilo dobrim početkom. I uspjelo je. U sezoni uz Matiju i tatu Dragutina koji pomaže, zapošljavaju devetero ljudi, a izvan sezone četiri. Sezona mlinaca je, dakako, od rujna do Božića. Tako godišnje proizvedu 80 tona mlinaca od čega 15% izvezu u Sloveniju.

Brašno nabavljaju od domaćih proizvođača, a Zebrano mlinci prisutni su u svim velikim trgovačkim centrima, ali i manjim trgovinama. Cijena im je, ovisno o trgovini, između 11 i 15 kuna za pola kilograma. Obitelj je krenula i korak dalje pa su u tradicijske mlince stavili špinat i nastali su tzv. zeleni mlinci koje obični ljudi nisu prihvatili, ali neki hoteli jesu.

Nema puno prostora za promociju

Kako su mlinci proizvod koji nije skup, na njemu se puno ne zarađuje pa nema niti puno prostora za ulaganje u promociju, no pojavljuju se na sajmovima, printaju letke, oglašavaju se na Facebooku ili na internetskim stranicama.

Za to vrijeme žene rade mlince po tradicijskom receptu koji je na specifičnom govoru ovog kraja simpatično napisan na pakiranju mlinaca. Skraćeni prijevod bi bio da se otiđe na tavan po brašno i doda mu se u zdjelu mlake vode, umijesi, ostavi tijesto da odstoji, zatim izvalja i peče na tabli na peći s jedne i druge strane. Isto tako rade i žene u Zebranu.

Lakše otkad smo u EU

Matija Gulija kaže da je raditi od ulaska u EU definitivno bolje.

"Postoje europska pravila koja moraš poštivati, ali bar onda znaš na čemu si. Lakše je što se tiče plasmana proizvoda, za prijevoz u Sloveniju treba samo jedan popratni papir", kaže Matija, ali mladima koji nemaju početnog kapitala ne preporučuje ulazak u prehrambenu industriju.

"Danas na tržištu nema čega nema kad je riječ o prehrambenim proizvodima i to od najniže do najviše cijene, pa je teško. Treba ući u trgovački centar, napuniti cijelu njihovu mrežu proizvodima, onda čekati da to što ste dali dođe na naplatu, pa kasne s plaćanjem, neki na kraju ni ne plate. Naplata je veliki problem. Po meni najbolji način za početi je primarnom proizvodnjom, pa malom preradom i prodajom direktno kupcima. To bi bio dobar početak kao temelj da dalje", kaže Matija Gulija koj ne odustaje od sušenja voća i povrća, a za to će vjerojatno obitelj Gulija sama pokrenuti svoju proizvodnju povrća i voća.