Kada se mladi umirovljenik, ekonomista Pero Perija odlučio karijeru okruniti odazivom prirodi i zemlji svakako nije želio neka banalna iskustva. Sam život mu je nametnuo odabir. Biljke, posebne, delikatne i dragocjene bile su mu poznate još iz djetinjstva u Brčkome. Tako je i na svom gruntu u Krnjaku i OPG Zejbek u Krnjaku (Krnjak 48, tel: 047/727-157) odlučio uzgajati bamiju, rabarbaru i šafrane (brnduše).

Bamija Hibiscus esculentus; Abelmoshus esculentus je jednogodišnja grmolika biljka lijepoga cvijeta, plodova u obliku više ili manje izduženih «lampiončića» okrenutih prema gore. Koristi se svježa, ali sezona kratko taje, pa se masovno rabi i sušena. Smatra se božjim i kraljevskim jelom, a kao gurmansku dragocjenost s istoka su raširili i Amerikanci dok je u Evropi egzota. Kod nas je poznatija u BiH i to kao namirnica viših građanskih i obrtničkih slojeva. Upotrebljiva je za sve tipove jela, a posebno je poznata u sočnim kombinacijama s telećim i janjećim mesom.

Rabarbara Rheum rhabarbarum je starinsko trajno povrće čije veliko lišće čini grm sa sabljastim cvatom. Danas se može kupiti sjeme kultiviranih «brzih» tipova, koji se ponašaju i kao jednogodišnje biljke. Rabi se lisna peteljka fine arome i kiselkasta okusa, koja oguljena i izrezana na komadiće može zamijeniti drugo voće u kolačima, kompotima i juhama. To je bilo jako važno u starije doba, kada je zametanje i rađanje sezonskoga voća često moglo biti ugroženo i rod potpunoma izostati.

Šafran Crocus sativus ili popularna proljetna brnduša, malo je u nas znana kao izvor skupocjenog začina od cvjetnih prašnika. Uglavnom joj se vesele ljubitelji proljetnog (zaštićenog) cvijeća, kada poboja još od zime sive livade i šumarke bjelkasto-plavo-ljubičastim preljevima.Za kilogram začina (Talijani ga primjerice stavljaju na tijesto) potrebno je nekoliko stotina tisuća cvjetova, pa se i čuva kao kuhareva dragocjenost.

Što se Perijina poduzetništva tiče do sada je sve načinjeno u vlastitoj organizaciji i pokusima s čak 21 kultivarom bamije, te će ovih dana početi prodavati i prve plodove. Podršku i pomoć dobio je i od Zavoda za povrćarstvo AFZ i njegova šefa prof.dr. Josipa Borošića, a tu je i obitelj i prijatelji, jer za ekološki prihvatljivu proizvodnju treba mnogo ruku fizičke snage, ali i zanesenjaštva i ljubavi prema prirodi.

-Mislim, da kad već idemo u nešto punim srcem, treba odabrati dragocjene kulture, koje će i drugima otkriti zadovoljstva vrijednoga a nepoznatog, a samome poduzetniku bolju nagradu i veće zadovoljstvo jer je učinio nešto dobro, kaže Pero Perija s ozbiljnim planovima širenja proizvodnje.

Prvom zgodom «slikopisat» ćemo o ovim biljčicama s gastronomskog stanovišta, neposredno prateći spravljanje begove čorbe, bajramske bamije ili nekoga drugog tisućljećima poznatoga jela i nastojati da u skladu s našim opredjeljenjem, ulazne sirovine budu garancija rezultatu – bez obzira po kojem svjetskom standardu to bilo.

Autor: Rajko Polić