Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Uzgoj povrća
  • 04.03.2013.

Značaj plodoreda pri ekološkom uzgoju povrća!

Ekološki uzgoj povrća

  • 22.217
  • 1.101
  • 0

Europska unija će u razdoblju od 2014. do 2020. godine prosječno godišnje za poticanje poljoprivredne proizvodnje izdvajati 55 milijardi eura (ZPP ili zajednička poljoprivredna politika). Republika Hrvatska je u pristupnim pregovorima za naše poljoprivrednike “osigurala” omotnicu u ukupnom iznosu nešto većem od 700 milijuna eura godišnje (373 milijuna za izravna plaćanja i 333 milijuna za ruralni razvoj). Prema nekim temeljnim odrednicama za naredno sedmogodišnje razdoblje (2014.-2020.) Europska unija najveći dio poticaja (oko 30%) planira isplatiti poljoprivrednim gospodarstvima koja će godišnje proizvoditi barem 3 kulture, dio površina će imati pod pašnjacima, a djelomično će se baviti ekološkom poljoprivredom (barem na 7% površina).

Svi poljoprivredni proizvođači korisnici državnih potpora od 2011. godine se susreću s pojmom “višestruka sukladnost”! Višestruka sukladnost je sredstvo provođenja već postojećih uredbi EU i hrvatskih propisa u području zaštite prirode i okoliša te zaštite zdravlja ljudi i životinja u primarnoj proizvodnji, s ciljem promicanja održive poljoprivrede. Uvjeti višestruke sukladnosti su regulirani Zakonom o potpori u poljoprivredi i ruralnom razvoju (NN 120/12; 136/12), Pravilnikom o uvjetima višestruke sukladnosti (NN 10/10) i Pravilnikom o sustavu savjetovanja poljoprivrednika vezano uz višestruku sukladnost (NN 22/10). Provođenje mjera dobre poljoprivredne prakse uz poštivanje mnogobrojnih drugih zahtjeva je sastavi dio višestruke sukladnosti, a planiranje i provođenje plodoreda je pritom nezaobilazna mjera. Važnost smjene različitih vrsta povrća na istoj površini je odavna poznata, a nužna je ako želimo zdrave urode s minimalnom potrošnjom sredstva za zaštitu bilja. Proizvođači povrća koji koriste dodatnu potporu iz IAKS mjera ruralnog razvoja za integriranu proizvodnju (1.000 kn/ha) (NN 145/12), moraju obavezo provoditi plodored, te u 5 godina na istoj površini moraju uzgajati kulture iz najmanje 3 botaničke porodice! U tržnoj se proizvodnji seljačka gospodarstva sve više specijaliziraju za određene vrste povrća, pa se ponekad čak u ekološkoj proizvodnji zaboravlja na važnost pravilnog plodoreda s većim razmacima između uzgoja iste kulture na istoj površini. Razlozi tome nisu samo biološki, već također gospodarsko-tehnički i ekonomski.

Biološko opravdanje plodoreda mnogo je šire nego što većina proizvođača smatra jer se uglavnom smatra da je plodored u povrtlarstvu potreban samo da bi spriječili ili smanjili gubitke od štetnih organizama (uzročnika bolesti, štetnika i korova). Ali, pojedine biljne vrste jednostavno ne podnose svoj ponovljeni ili čest uzgoj na istoj površini. Nakon uklanjanja biljnih ostataka ipak u tlu zaostaju određeni kemijski spojevi (izlučine korijena ili ostaci razgradnje organske tvari) koji naredne sezone istoj vrsti ili pak biljkama iz iste botaničke skupine (porodice) ometaju normalan rast i razvoj. Naravno da su tako oslabljene biljčice osjetljivije na infekcije različitim patogenim organizmima, a tu pojavu nazivamo umornost tla. Na umornost tla su primjerice osjetljivije kupusnjače (npr. kupus, cvjetača, brokula, kineski kupus), špinat, cikla, blitva i grah a značajno manje ili gotovo nimalo salata i plodovito povrće (rajčica, paprika). To naravno ne znači da manje osjetljive kulture na umornost tla smijemo više godina uzastopno uzgajati na istom mjestu (jer se nakupljaju određene bolesti i štetnici)! Pritom se najveći i najčešći problemi pojavljuju u zaštićenom uzgoju povrća, jer često na istoj površinu sadimo kulture iz iste botaničke skupine (npr. rajčica, paprika). U ekološkom uzgoju nije dopuštena primjena kemijskih sintetskih sredstva za zaštitu bilja, pa se niti zemljište ne smije kemijski sterilizirati (npr. primjenom dazometa - Basamid G). Obično se u tu namjenu u eko-proizvodnji povrća preventivno koriste biološki fungicidi na osnovi Trichoderme (npr. Tifi, Trifender) koji se koriste preventivno preko tla i/ili gnojivo vapneni dušik (kacijev-cijanamid) uz najmanju karencu 14 dana. U biološke razloge poštivanja plodoreda ubrajamo jednolično i prekomjerno osiromašivanje zemljišta hranjivima. Stoga nije dobro više godina uzastopno proizvoditi na istoj površini samo vrste povrća s plitkim korijenom, npr. salatu, luk, češnjak, grah, rotkvicu, matovilac i slično, jer većina hranjivih tvari iz dubljih slojeva ostaje neiskorištena. Loš plodored u povrtlarstvu dugoročno pogoduje jačoj zakorovljenosti proizvodnih površina, jer neke vrste u vegetaciji slabije svojom zelenom masom pokrivaju tlo. Nasuprot tome biljke koje zahtijevaju višekratnu obradu, okopavanje i rahljenje tla smanjuju zaraženost sjemenjem korova. Ugodan plodored pozitivno utječe na strukturu zemlje, jer neke povrtnice s dubokim korijenom rahle tlo, a druge s većom lisnom masom vraćaju organsku tvar i na taj način popravljaju bilancu humusa.

Povrće u prosjeku ima zahtjeve za osnovnim hranjivima - dušikom, fosforom i kalijem u omjer N:P:K = 1:0,5:1,5. Ako se u gnojidbi koriste samo organska gnojiva njihov omjer hranjiva nije dugoročno održiv u povrtlarstvu, prvenstveno zbog nedostatka kalija. Ako se proizvode za dušikom zahtjevnije kulture (npr. kupusnjače, krumpir, tikvenjače, plodovito povrće), tada bi zbog obogaćivanja tla prirodnim dušikom (fiksacijom iz zraka) u plodoredu trebalo biti barem 25 % mahunarki s razdobljem rasta dužim od 3 mjeseca (npr. visoki grah, bob, leća, odnosno kao naknadni usjev lucerna, inkarnatka ili djetelina).

Pri izboru plodosmjene je osnovno i jedino pravilo da na isto mjesto uvijek sijemo ili sadimo vrste iz iste botaničke porodice u što većem mogućem razmaku! Poželjno je da prosječan razmak između vrsta iste skupine bude barem 3 godine, ali pritom valja naglasiti da neke skupine povrća zahtijevaju veće preporučene razmake u ponovljenom uzgoju, a neke je moguće uzgajati i dvaput na godinu pa kasnije odredimo veći razmak. Na navedene razmake veliki utjecaj imaju fizikalno-kemijska svojstva tla, uporaba vrste i količine gnojiva, te ukupna količina humusa u tlu.

Ne postoje čvrsto pisana pravila koja određuju koja je skupina povrća najbolji predusjev za drugu botaničku porodicu. Neki stručni izvori navode i preporučuju redoslijed u plodoredu koji započinje s mahunarkama, nakon čega slijede kupusnjače, za njima bi najbolje uspijevalo plodovito povrće, pa korijenaste vrste, “lobodnjače”, tikvenjače i lukovičasto povrće. Mnogi autori navode da se mahunarke i lukovičaste vrste ne podnose u plodosmjeni, jer previše dušika nakon mahunarki smeta lukovičastom povrću, a izlučine lukovičastog povrća inhibiraju rast simbiotskih bakterija na korijenu mahunarki. Možda je lakše poštivati pravila o uzgoju povrća nakon gnojidbe organskim gnojivima, jer nemaju sve vrste jednake potrebe za hranjivima a neke izrazito negativno reagiraju ako ih se uzgaja nakon primjene stajskog gnojiva. U pravilu zreli stajski gnoj razgradnjom u zemljištu oslobađa hranjiva naredne 3 godine. Stoga se primjenjuje prije uzgoja povrća koje imaju povećane potrebe za hranjivima, posebice dušikom, a to su primjerice kupusnjače, tikvenjače, krumpir, kukuruz šećerac i blitva. Praksa je potvrdila da su veće štete od vršne truleži plodova paprike i rajčice zabilježene na tlima gdje se pretjeralo s primjenom organskih gnojiva! Stajski gnoj ne podnose mahunarke i lukovičasto povrće. Dvije godine nakon primjene zrelog stajskog gnoja još je uvijek bez poteškoća moguće uzgajati salatu, matovilac, rikolu, rotkvu, rotkvicu, peršin, radič i endiviju.

Ekonomski razlozi uvođenja pravilnog plodoreda uglavnom proizlaze iz neugodnih posljedica zbog smanjenja prinosa, a time i dohotka na gospodarstvu. Gospodarsko-tehničke razloge opravdavamo dodatnim ulaganjem u više sati strojnog i ručnog rada na površinama gdje se ne poštuju pravila ili pak plodored nije dobro organiziran. Iz svega navedenog proizlazi da je pravilan plodored izuzetno važan za zdravstveno stanje povrća, ne samo u ekološkoj proizvodnji, već bi se navedenih preporuka trebali pridržavati svi koji povrće proizvode za vlastite potrebe ili za prodaju. Na sustav organizacije plodoreda od velikog su utjecaja same potrebe gospodarstva (što žele uzgajati za prehranu vlastitih članova), njihovih ukupnih zemljišnih površina i usitnjenosti parcela. Također je važno s koliko radne snage u kritičnom razdoblju raspolaže pojedino tržno orijentirano gospodarstvo (npr. zahtjevi u sadnji, berbi, pranju, sortiranju, pakiranju i sl.), pa stoga ne postoje čvrsta i propisana pravila kada i što uzgajati! Važno je što racionalnije koristiti zemljišne resurse, uravnoteženo ishraniti povrće sa što većim udjelom prirodnih izvora hranjiva i pravilnom izmjenom biljaka smanjiti moguću pojavu štetnih organizama.

Autor: mr. sc. Milorad Šubić


Izvori

Međimurje - županijske novine


Tagovi

Uzgoj povrća Ekološka poljoprivreda Plodored Integrirana proizvodnja