Fiziološki razvoj nadzemnih dijelova krumpira u potpunosti prestaje krajem kolovoza i početkom rujna, ovisno o podneblju.
Iako se čini da je rujan kod nas postao pravi ljetni mjesec s iznadprosječnim temperaturama, fiziološki rast i razvoj biljaka ipak pokazuje da je jesen sve bliže. Karakteristični radovi u polju, priprema oranica za jesensko oranje i završna faza berbe voća i povrća samo su neke od aktivnosti karakteristične za ovo doba godine.
Međutim, niti jedna aktivnost i radna akcija na polju ne okuplja veći broj ljudi kao što je to slučaj s vađenjem krumpira. Cijela obitelj na njivi, raznobojne kante i posude, poredane uz redove prepoznatljive crvene vreće te traktor, prizor je koji ukazuje na vađenje krumpira. Iako je i u ovom segmentu mehanizacija zauzela primarnu ulogu pa se krumpir puno brže i efikasnije vadi uz pomoć mehanizacije na većim zasijanim površinama.
Fiziološki razvoj nadzemnih dijelova krumpira u potpunosti prestaje krajem kolovoza i početkom rujna, ovisno o podneblju gdje se sije. Listovi dobivaju karakterističnu svjetložutu boju, i zajedno sa stabljikom postepeno odumiru. Prepoznatljiv prizor na oranicama sa poleglim smeđim stabljikama gotovo osušenim od jakog sunca. U tom vremenu gomolji postižu maksimalnu zrelost i veličinu te su spremni za vađenje.
Pije vađenja potrebno je očistiti, odnosno odstraniti osušene nadzemne dijelove stabljike te redove očistiti od eventualnog korova kako bi bili vidljivi ukoliko se krumpir vadi uz pomoć mehanizacije. Nakon odstranjivanja nadzemnih dijelova stabljike potrebno je neko vrijeme krumpir ostaviti u zemlji prije vađenja - desetak dana kako bi pokožica očvrsnula i kasnije ljuštila.
Obično je rujan period kada se pristupa vađenju krumpira, osim nekih ranih sorti i sjemenskog krumpira. Razlike postoje i kod dužine vegetacijskog perioda, sorte i područja u kojem se sije pa se u ravničarskim dijelovima obično siju srednje rane sorte i vade se početkom kolovoza.
Sunčano i suho vrijeme je idelano za vađenje krumpira, zbog lakše obrade, čišćenja i transporta krumpira pri čemu treba paziti da ne dođe do oštećenja kožice ili prevelikog izlaganja suncu uslijed čega dolazi do pojave ožegotina. Od pravovremenog vađenja krumpira znači uveliko i kvalitetno čuvanje gomolja tijekom zime.
Gomolj nakon vađenja sadrži dosta vode zbog čega je podložan oštećenju, ili procesu klijanja ukoliko se ne izvrši pravilno skladištenje. Posebnu pažnju treba posvetiti da ne dođe do mehaničkog oštećenja prilikom utovara, transporta i istovara krumpira. Krumpir je moguće uskladištiti u improviziranim skladištima, podrumima ili trapovima na mračnom prostoru. Također prije uskladištenja odstraniti što je moguće više zemlje s krumpira, naročito ako je još vlažna.
U modernim specijaliziranim skladištima sa ventilacijiom i kontroliranim uvjetima čuvanja, krumpir može ostati i do 10 mjeseci. Međutim, većina proizvođača krumpir skladišti u improviziranim objektima s nešto lošijim uvjetima, ali za dobro skladištenje potrebno je ispuniti neke od minimalnih uvjeta poput temperature (4-8°C) i optimalne vlažnosti zraka (oko 90%). U slučaju korištenja preparata protiv klijanja krumpira, obavezno obratiti pažnju na vrijeme karence koje je obično za većinu preparata 42 dana.
Foto: bigstockphoto.com, Gina
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor