Vrijeme je za sjetvu! Loboda = planinski špinat!

Domaća loboda (Atriplex hortensis) je povrtlarska kultura koja se ranije uzgajala u svakom vrtu, a danas je rijetka povrtnica. Poznata je pod nazivima: jestiva loboda, ljetni špinat, vrtna loboda, francuski špinat, planinski špinat, domaća pepeljuga.

Rasprostranjena je diljem Europe, Mediteranskog područja, središnje Azije i Kine. Porijeklo vuče iz Male Azije i Orijenta. Smatra se da su je Rimljani donijeli u Europu. Pripada porodici Amaranthaceae - kao i špinat i blitva. Ima mnogo varijeteta, a najčešće se uzgajaju zelena i crvena domaća loboda (Atriplex hortensis var rubra). Domaća loboda razlikuje se od divlje (Chenopodium album).

Kako uzgajati domaću lobodu?

Domaća loboda uspijeva na osunčanim terenima, ali podnosi i sjenu. Odgovaraju joj plodna, humusom bogata tla sa pH 6,5 do 7,5. Loboda je osjetljiva na kasne proljetne mrazeve, dok sušu podnosi bolje od špinata. Kraj toga što dobro podnosi sušu, ipak je potrebno zalijevati jer listovi imaju bolji okus. Dobre pretkulture su rajčica, krumpir i paprika. Sjetva na otvorenom obavlja se u drugoj polovini travnja, a minimalna temperatura za njezino nicanje je 10ºC. Prije sjetve sjeme je potrebno stratificirati, odnosno izložiti niskim temperaturama nekoliko sati u zamrzivaču ili nekoliko dana u frižideru.

Biljka koju rijetko napadaju bolesti

Sjetva se obavlja u rano proljeće, početkom travnja, na dubinu od 1cm, međuredni razmak od 30 do 50cm i razmak u redu oko 10cm. U povoljnim uvjetima loboda niče već nakon sedam do 14 dana. Može se uzgajati iz rasada. Mlade biljke su spremne za sadnju na otvorenom kada razviju dva do tri lista. Korijen lobode je razgranat i prodire duboko u zemlju i zbog toga je otpornija na sušu. Odlikuje se brzim rastom i može se brati već nakon četiri do šest tjedana, kada se razvije rozeta od šest do osam listova. Tada se vrši i prorjeđivanje u redu na 25 do 30cm.

Pri visokim temperaturama razvija cvjetonosnu stabljiku koja može dostići 1,5 do 2m visine. Ne ide u sjeme brzo kao špinat na visokim temperaturama. Bočni svatovi se mogu odstraniti i to će omogućiti bolje formiranje listova. Oprašuje se vjetrom. Cvjeta tokom srpnja, kolovoza pa sve do sredine rujna.

Sjeme se sakuplja od kolovoza i tijekom listopada, okruglog je oblika, spljošteno, smeđe boje i zadržava klijavost dvije do tri godine, maksimalno do pet godina. Da bismo imali dovoljno sjemena potrebno je ostaviti dvije do tri biljke. Sjeme se sakuplja tijekom jeseni. Loboda je biljka koja se samozasijava i vrla brzo naseli bašću.

Vrlo je otporna biljka koju rijetko napadaju bolesti. Od štetočina na lobodi se često javljaju crne uši. Najveći problem u gajenju lobode, kao i kod drugih lobodnjača (špinat) je što spada u grupu nitrofilnih biljkaka i akumulira nitrate. Najbolje je izbjegavati prekomjerno gnojenje dušikom ili uzgajati lobode u sustavu organske proizvodnje. Može biti i vrlo lijepa dekorativna biljka, posebno crveni varijetet. Tada se uzgaja u grupama dvije do tri biljke zajedno.

Upotreba lobode

U prehrani se koristi lišće i mladi postrani izboji. Lišće domaće lobode ima srcolik oblik i sadrži vitamine (ima visok sadržaj vitamina C, E i A), minerale (kalij, kalcij, fosfor, željezo, magnezij), aminokiseline. Koristi se kao blitva i špinat. Mlado lišće se može koristiti svježe u raznim salatama, varivima i pitama. U jelima se može kombinirati sa koprivom, kiselicom, vrhovima cikle. Za nju je, kao i za ostale lobodnjače, karakteristično nakupljanje nitrata i oksalne kiseline.

Ukusnija je od špinata zbog nižeg sadržaja oksalne kiseline. Lišće se bere u lipnju do sredine srpnja dok biljka ne razvije cvjetonosno stablo, jer se tada brzo poveća sadržaj oksalne kiseline u listovima i ono postaje štetno po zdravlje. Na 1m² može se ubrati i preko 2kg listova. Svježe ubrano mlado lišće je najbolje odmah potrošiti, a može se kratko čuvati u frižideru, (2 dana), na temperaturi od 1ºC.

Sjeme se može jesti isključivo kuhano.