Uzgoj cherry rajčica
Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo gospođe Mirat Marije, predsjednice udruge privatnih poljoprivrednih proizvođača Dalmacije, podpredsjednice zajednice udruga povrtlara Hrvatske te veoma aktivne društveno-političke djelatnice se sastoji od 2 hektara pod plastenicima i 4 hektara nasada na otvorenom. Ona proizvodi sve vrste veoma kvalitetnog povrća svih vrsta i desetci tona, tijekom godine, krene na hrvatske tržnice, pa tako i na trpeze. Kao i većina poljoprivrednika bori se sa svim nedaćama koje pritišću hrvatski agrar.
Razlog mog posjeta bio je uzgoj, u nas malo poznate a u Europi veoma cijenjene sorte rajčice Cherry tomato ili Trešnja Rajčica. Veoma malena po obliku, u nekoliko nijansi boja, od žute do jarko crvene, veoma je tražena u zapadnoj Europi a u posljednje vrijeme i u nas. Na nagovor nekih tvrtki sumnjive nakane koje postoje u hrvatskoj i zbog veoma visoke maloprodajne cijene Marija se odlučila uzgajati i tu sortu zasadivši oko 600 m kvadratnih u plastenicima. Kada je rajčica pristigla za berbu nastali su problemi. Kome je god ponudila svi su je odbijali ispričavajući se da su nabavili iz uvoza dovoljne količine. Marija je idući tragom te isprike ustanovila da te iste tvrtke koje su je nagovarale da proizvodi, uvoze rajčicu i opskrbljuju većinu trgovačkih lanaca.
Veoma razočarana ovakvim i sličnim propustima nadležnih organa, koji su zaduženi za kontrolu uvoza Marija je kazala- jedino je Konzum pokazao interes za manju količinu a isto tako i VRNI, ali pitanje je kako se mimo kontrole vrši uvoz raznih proizvoda a koje proizvode i naši težaci.
Vjerojatno postoji uvoznički lobi kojem odgovara ovakva siva ekonomija radi osobnog probitka i dobiti, a da pritom nema nikoga tko bi zaštitio domaćeg proizvođača. Jednom prilikom kada sam o tome razgovarala u Ministarstvu, u ranijem sazivu, nazočili su predstavnici tiska i carine. Govorila sam o nekontroliranom uvozu iz Bosne i Hercegovine, jer sam na veletržnici u Zagrebu i Splitu zatekla kamione strane registracije i strane državljane iz susjedne B i H, koji su osobno prodavali proizvode bez plaćanja ikakvih dadžbina Hrvatskoj. Tom prilikom sam dobila odgovor da carina nije u stanju kontrolirati uvoz. Ovo samo stvara pogrešan dojam da se mi proizvođači bunimo na uvoz a to nije istina. Kada bi se uvozilo samo onoliko kolika je potreba uz domaću proizvodnju mi ne bi imali ništa protiv. Kvaliteta naših proizvoda je najbolja garancija da nam kontroliran uvoz ne može biti konkurencija. Posebno je interesantno što u Ministarstvu poljoprivrede još uvijek nemaju podatke što se u stvari uzgaja, na kroz upisnik registriranim površinama. Naime oni raspolažu samo onim što je upisano prije niz desetljeća u zemljišno knjižnom, šume, vinogradi, šikare, i dugo razno raslinje, čega više uopće nema.
Danas se na tim parcelama uzgaja raznoliko povrće, voće, maslinici i druge kulture. Podatci još i danas nisu obrađeni pa prema tome nema ni jasne slike što se i u kojim količinama proizvodi. Ne samo da s pojedinim proizvodima zadovoljavamo domaće potrebe već ih možemo i izvoziti. Za pozdraviti je Vladu Nizozemske što je odlučila pomoći u standardizaciji roba kako bi se što prije prilagodili Europi. Predstavnik Nizozemske odabrao je pet kultura koje će prilagoditi europskim standardima. Tek nakon standardizacije će se moći izvoziti u Europu pa i dalje.
Nakon razgovora obišao sam cijelo gospodarstvo i tom prilikom sam vidio doista modernu proizvodnju, ali i veoma ružne slike ogromne količine bačene rajčice i cijelu parcelu neobranu, na kojoj rajčica trune, jer se nema kome prodati. Dokle će trajati ovakav kaos u našem agraru teško je reći ali polako se napuštaju parcele i plastenici jer za njihovu obnovu prosto nema sredstava a više niti volje. Poticajna sredstava polako postaju spoticajna, dok kreditna politika sve upitnija a težaci sve umorniji. Našem agraru a i našim poljoprivrednicima treba pod hitno dobra infuzija a zatim kvalite tan obrok kako bi oporavljeni ponovo prigrlili zemlju nadom u bolje sutra proizvodili ono bez čega svijet ne može, a to je zdrava hrana.
Autor: Tomislav Drezga
Tagovi
Autor
