Štitasti moljac ili bijela mušica

Štitasti moljac ili bijela mušica (Trialeurodus vaporariorum) je ekonomski značajan štetnik na povrću i cvijeću u zatvorenom ili zaštićenom uzgoju, te se svake godine pojavljuje u jačem intenzitetu.

Klimatski uvjeti tijekom razdoblja rujan-listopad-studeni protekle 2008. godine bili su iznadprosječno topli, pa je zabilježena pojačana štetnost bijele mušice, naročito u rajčici i božićnim zvijezdama. Temperaturni uvjeti tijekom zime u kontinentalnom području djelomično umanjuju brojnost biljnih nametnika, ali topli i vlažni uvjeti u manjim staklenicima i grijanim plastenicima u proizvodnji rasada pogoduju ranijoj pojavi biljnih bolesti i štetnim životinjskim organizmima (najčešće kukcima, grinjama, nematodama itd.).

Uz provođenje mjera biljne higijene, redovitom zdravstvenom kontrolom treba procijeniti rastuću ili kritičnu populaciju nametnika i na vrijeme poduzeti kemijske ili biološke mjere suzbijanja. Većina proizvođača mjere zaštite počinje provoditi prekasno, a naknadno se greške teško ispravljaju.

Bijela mušica je maleni kukac, veličine svega 2 mm. Tijelo i krila su mu pokrivena finim voštanim praškom, što mu daje bijelu boju (po veličini i boji štetnih je dobio ime "bijela mušica"). Odrasli oblici živahno lete. Ličinka je pokretna nekoliko sati, a zatim se pričvrsti na stalno mjesto (plosnata je tijela, pa time sliči štitastim ušima). Zadnji stadij ličinke zovemo pretkukuljica, također je bijele boje, pa je zovemo "bijela pupa".

Ona je česta meta korisne parazitske osice Encarsia formosa, koja se uzgaja u laboratorijima i koristi za biološko suzbijanje bijale mušice! Parazitirane pretkukuljice ovog štetnika ili tzv. "crne pupe" mogu se kupiti na zapadnoeuropskom i hrvatskom tržištu (npr. "EN-STRIP" proizvođača Koppert). "Crne pupe" su zalijepljene na kartončiće, čuvaju se u posebnim spremnicima, a donošenjem u objekt (plastenik ili staklenik) i pričvršćivanjem za biljke započinje razvoj korisne osice. Osica traži ličinke bijele mušice u koje odlaže svoja jaja. Jedna ženka osice odloži 60-100 jaja u tzv. predkukuljicu štitastog moljca. Temperatura zraka mora biti veća od 15°C.

Ličinka osice razvija se u ličinki štitastog moljca ili bijele mušice, pa ona pocrni. Uspjeh ovog načina suzbijanja bijele mušice ponajviše ovisi o povoljnom omjeru broja osica prema broju štetnika u objektu, pa biološko suzbijanje treba započeti u početnim zarazama sa štitastim moljcima. Primjena korisne osice Encarsiae formosae se posebno uspješno koristi u proizvodnji rajčice i paprike, a manje na krastavcima jer njihovo dlakavo lišće ometa aktivnost osice. Mogu se koristiti još parazitske osice Eretmocerus eremicus ("ERCAL") i Eretmocerus mundus ("BEMIPAR"). Zainteresirani proizvođači za biološki način suzbijanja bijele mušice u povrćarstvu i cvjećarstvu mogu se obratiti firmama "Zeleni hit" iz Zagreba (Čulinečka cesta 148) ili "Colić-Trade" u Biogradu n/m (Radovanova 12).

Jednom kad se unesu korisne osice u objekt vrlo je ograničena primjena kemijskih sredstava za suzbijanje ostalih štetnika (npr. lisnih uši, stakleničke grinje, gusjenica sovica itd.) i biljnih bolesti, jer većina kemijskih pripravaka ima negativan učinak na brojnost i aktivnost korisnih osica (slična problematika kao pri korištenju bumbara za oprašivanje).

Bijela mušica sisanjem sokova prvo uzrokuje blijedilo lišća, a zatim postupno odumiranje. Štetnik obilno izlučuje "mednu rosu", koju naseljavaju gljivice čađavice, a time umanjuju asimilacijsku funkciju lišća, a plodove i cvijeća onečišćuju do te mjere da gube tržišnu vrijednost. Smanjuju prirod i kakvoću proizvoda, a na cvijeću u stambenim prostorijama ujedno smetaju ljudima. Najveće štete od bijele mušice bilježimo u proizvodnji rajčice i paprike, a nešto manje u proizvodnji krastavaca i patlidžana, ali također na gerberima, muškatlima, surfinijama i brojnom drugom cvijeću.

Štetnik se širi prodajom presadnica zaraženih nepokretnim i teško uočljivim ličinkama. Aktivno se širi letom unutar plastenika (staklenika). Ženke bijele mušice odlažu 100-200 jaja, obično na najmlađe vršne dijelove biljaka. Jaja su odložena u manjim skupinama ili pojedinačno na naličje lišća. Mužjaci su malobrojniji. Porastom biljaka najviše se ličinki nalazi s donje strane lišća nižih etaža, pa se početna "žarišta" razvoja bijele mušice teže primijete. Laganim udaranjem biljaka odrasli "leptirići" odlepršaju s naličja. Pri temperaturama zraka 22-25°C, razvoj potpune generacije bijele mušice traje samo 21-28 dana. Razvoju štitastog moljca pogoduje visoka vlažnost zraka. Ima najčešće 10-12 pokoljenja tijekom godine, pa se na biljkama istovremeno nalaze svi razvojni stadiji (odrasli moljci, jaja, ličinke i kukuljice).

Ova spoznaja jako otežava kemijsko suzbijanje, jer nemamo dovoljno djelotvornih pripravaka na sve razvojne stadije kukaca. U komercijalnoj proizvodnji povrća i cvijeća važno je bijelu mušicu pravovremeno zamijetiti i započeti mjerama zaštite. Obavezno iznad biljaka vješati žute ljepljive ploče. Vješaju se tako da su svojim donjim dijelom u razini biljnih vrškova. Žutim ljepljivim pločama se mogu odrediti početna "žarišta" štetnika i provesti lokalno kemijsko suzbijanje. Imperativ kemijskog suzbijanja bijele mušice je spriječiti "udomaćivanje" nametnika, ali istovremeno izbjegavati prečestu primjenu insekticida, poglavito pripravaka iz iste kemijske skupine (jer štitasti moljac brzo postaje otporan na pretjeranu primjenu istih kemijskih spojeva).

Pri izboru insekticida važno je poštivanje dopuštenja po kulturama, uz pridržavanje propisane karence. Ranije smo na našem tržištu imali vrlo djelotvorne pripravke Chess 25 WP (K=7 dana) i Evisect-S WP (K=14 dana), a danas najčešće za suzbijanje bijele mušice u zaštićenom prostoru preporučujemo dopuštene pripravke iz skupine organo-fosfata, sintetskih piretroida i neonikotinoida (karenca za rajčicu): Actellic EC 50 (K=7 dana), Talstar 10 EC (K=14 dana), Fastac 10 SC (K=21 dana), Decis EC (K=7 dana), Beta-Baythroid EC (K=7 dana), Karate EC (K=7 dana), Confidor 200 SC (K=14 dana), Actara 25 WG (K=7 dana), Mospilan SP (K=3 dana). U razvijenim se zemljama (npr. Njemačka) preporučuju za suzbijanje bijele mušice u povrću još djelatne tvari buprofezin, spinosad, flonicamid, spiromesifen i piriproksifen.

U našoj zemlji u skoro vrijeme očekujemo registraciju novog pripravka Movento OD (spirotetramat), a pokusima su protekle godine u početku razvoja bijele mušice dobri rezultati dobiveni primjenom insekticida Proteus OD (registriran za suzbijanje krumpirove zlatice). Pored bijele mušice u našoj se zemlji širi vrlo slična karantenska vrsta duhanov štitasti moljac (Bemisia tabaci), a utvrđen je na području 12 županija. Radi prepoznavanja vrste, proizvođačima koji imaju problema s "bijelim mušicama" preporučujemo pomoć potražiti u županijskoj poljoprivredno-savjetodavnoj službi (HZPSS) ili Zavodu za zaštitu bilja (Zagreb, Svetošimunska 25).

Autor: mr. Milorad Šubić