Primorski kelj - povrće za dugogodišnji uzgoj

Na jadranskoj obali samoniklo raste uz more na sjeverno-dalmatinskim otocima Molat, Silba, Ilovik, ali se može naći pokoji busen i jedinka i na otocima Braču, Hvaru i Visu, uglavnom na južnim i zaštićenim stranama. U Europi ga ima na obalama Atlantskog oceana, Sjevernog, Crnog i Sredozem nog mora, no svagdje je vrlo rijedak, te je kao takav dospio na Crveni popis zaštićenih i rijetkih vrsta.

Između kelja i raštike

Često se čuje za ovu vrstu kupusa da je ustvari križanac između kelja i raštike, jer ima izmiješane osobine obiju vrsta. Razlikuje se i od kelja i od raštike po strukturi lišća, koje je manje mjehurasto od kelja, a sličnije raštiki po žilicama, ali u isto vrijeme i sama glavica nije tako kompaktna kao kod kelja. Raste na šljunku, pijesku, ali i na žalu tik uz more, na propusnom i slanom tlu, korijen razvija okomito, otporan je na oštre vjetrove, a voli sunčane položaje. Naraste u visinu oko 50 cm, a iz mesnatog korijenja izbijaju stabljike na kojima se nalaze glavice i veliki i lijepo oblikovani svijetloplavi cvjetovi.

Već u svibnju procvjeta bijelim mirisnim cvjetićima i poprima izgled prekrasne vrtne uresnice. U fazi razvoja glavice otporniji je na niske temperature i vjetar od običnog kelja, a vrijeme dozrijevanja je kasnije.

Kao kultivar u vrtu traži dobru drenažu i pijesak, uz obvezan dodatak komposta. Kada se primorski kelj jednom uzgoji u vrtu, on se razmnožava pomoću korijenskih izdanaka, koje se sade na jesen u pijesku, prezime do proljeća, kada izbijaju mladice koje se presađuju na stalno mjesto. Od štetočina najopasniji su puževi golaći i gusjenice.

Izbjeljivanje glavica

U Europi uzgajaju izbjeljene glavice i listove, koji su cjenjeniji na tržištu. Tek nakon druge godine uzgoja, na proljeće se biljka prekrije “haubom”, tamnom folijom, plastikom ili drugim materijalom (promjera oko 30 cm, a visine oko 50 cm), što ne dozvoljava prodiranje sunčeva svjetla na biljku, a koja bi se trebala nesmetano razvijati. Kod nas nije uobičajeno izbjeljivanje glavica, nanaprotiv traženije su one zelene boje i oporog okusa, koje se beru zajedno s par donjih listova ispod glavice. Za pravilan uzgoj neophodno je rahlo i vlažno tlo, kod koje će kao i kod drugih kupusnjača u kasnu jesen početi odumirati nadzemni dijelovi, a jačati podanak i korijenov sustav, koji preživljava. Uz dobru njegu primorski kelj ostaje u plodoredu i do deset godina, zdrav i uz odličan prinos.

Mladi listovi za salatu

Što je pak riječ o njegovoj hranidbenogastronomskoj vrijednosti, primorski kelj sa svojim naboranim lišćem, bogatiji je mineralima, bjelančevinama i ugljikohidratima od ostalih vrsta kupusa.

Mladi listovi primorskog kelja mogu se koristiti i kao svježa salata, začinjena maslinovim uljem, vinskim octom, limunom, sitno sjeckanim vlascem i tek tada dolazi do punog izražaja okus po šparogi, lješnjaku i artičoki.

U povijesti otočkih težaka i ribara poznata je vrijednost primorskog kelja, kao posebna poslastica koja bi se spremala uglavnom “na lešo” s krumpirima, kao glavno jelo ili prilog pečenoj ribi. Glavice, listovi, ali i mladi izdanci nakon pranja u hladnoj vodi stavili bi se kuhati u kipuću vodu desetak minuta, pred sam kraj kuhanja bi se voda posolila, a kelj procijedio i začinio maslinovim uljem. Znalo se je još i u kuhani kelj podkrižati ljutiku i mladi češnjak, posebno ako bi se kao prilog servirao s prekuhanim jajima, mladim ovčjim sirom i slanom ribom ili kuhanom “kaštradinom” (sušenim kozjim mesom).

Autor: Sinaj Bulimbašić