Osnovna i predsjetvena prihrana povrća

Primjenom organskog gnojiva najčešće dobro fermentiranog stajskog gnojiva tlo postaje rahlije, prozračnije, bolje je propusnosti za vodu, brže se zagrijava u proljeće jer bolje upija i provodi toplinu što vrlo povoljno utječe na brži početni razvoj mlade biljke. Tlo koje je bogato organskom tvari ima bolju mikrobiološku aktivnost. Najbolje ga je unijeti u tlo u jesen zaoravanjem, međutim ukoliko se to ne obavi tada može i u proljeće s tim da se koristi u količini od 25-40 kg na 10 m2. Treba napomenuti da su pojedine vrste povrća različito osjetljive na stajsko gnojivo. Dok plodovito povrće možemo uzgajati već iste godine na tlu koje je pognojeno stajnjakom, kod korjenastog, lisnatog i mahunastog povrća moramo pričekati godinu ili dvije kako bismo ih uzgajali. Primjenom samo stajskog gnojiva ne osiguravamo povrću dovoljnu količinu hranjiva, pa se uz gnojidbu stajskim gnojivom obavezno primjenjuju i mineralna NPK gnojiva.

Sve vrste povrća nisu jednako tolerantne na klor koji je sastavni element nekih NPK gnojiva. Rajčica, paprika, krastavac, lubenica i dinja su osjetljive na povećanu koncentraciju klora u otopini tla uslijed čega može doći do deformacije listova, kloroze, pa i oštećenja cijele biljke. Radi toga se za osnovnu gnojidbu ovih kultura koristi sulfatno gnojivo koje ne sadrži klor kao što je NPK (SO3) 7-14-21 (24). Ovo gnojivo se nalazi i u malom pakiranju od 3 kg i 10 kg pod nazivom Florin 4. Plodovito povrće (rajčica, paprika, krastavci, patlidžan) vrlo dobro reagira na gnojidbu organskim gnojivima, stoga je primjena 25-40 kg na 10 m2 neizostavna agrotehnička mjera u proizvodnji. Uz stajnjak na tlima koja su slabo opskrbljena fosforom i kalijem, primjenjuje se još i 0,8-1,0 kg-/10 m2 NPK 7-14-21, s tim da se 2/3 gnojiva unese dubokom obradom u jesen ili rano u proljeće, a preostala 1/3 se unosi u tlo prilikom pripreme tla za sadnju nekim rotirajućim oruđem.

Pred sadnju dodaje se također i Urea N 46 N koja sadrži amidni oblik dušika koji se duže zadržava i duže djeluje u tlu. Ona se primjenjuje u količini od 0,15-0,2 kg/10 m2. Tijekom vegetacije obavljaju se dvije prihrane KAN-om u količini od 0,1-0,15 kg/10 m2. Prva prihrana obavlja se nakon što se presadnice dobro ukorijene, a druga prihrana nakon zametanja prvih plodova. Urea i KAN također se nalaze u malom pakiranju pod nazivom Florin 6 i Florin 7.
Kod povrća koje nije osjetljivo na klor kao što je mahunasto, korjenasto ili zeljasto povrće izbor NPK formula-cije ovisi o vrsti tla i namijeni uzgoja, tako da se za osnovnu gnojidbu ovih kultura primjenjuju formulacije NPK 7-20-30, NPK 5-15-30 ili NPK 15-15-15, ovisno o odnosu hranjiva u tlu.

Za korjenasto povrće karakteristično je da dolaze na drugo mjesto u plodoredu i najbolje uspijevaju nakon kultura koje su bile obilno gnojene stajskim gnojivom. Zbog toga što gnojidba stajskim gnojivom ili nerazgrađeni biljni ostaci mogu izazvati grananje i nepravilnost zadebljalog korijena i time omogućiti napad raznim štetnicima iz tla. Prije sjetve mrkve, peršina i pastrnjaka obavlja se gnojidba s 0,8 kg/10 m2 NPK 7-20-30 uz to dodaje se i Urea u količini od 0,2 kg/10 m2.

Mahunasto povrće, kao grah i grašak, također su kulture osjetljive na stajsko gnojivo i ostala organska gnojiva. Primjena stajskog gnojiva preporučljiva je samo na tlima koja su siromašna humusom. Na plodnim tlima stajsko gnojivo može znatno povećati sadržaj dušika u tlu, što će imati za posljedicu prebujan rast biljaka i slabo zametanje mahuna.

Grah i grašak su leguminoze za koje je karakteristično da na korijenju imaju simbiotske bakterije posredstvom kojih se djelomično opskrbljuju dušikom iz zraka i vrlo je važno da u prvim fazama razvoja imaju na raspolaganju dovoljno dušika dok ne počnu koristiti dušik iz kvržica. Radi toga se gnoje mineralnim gnojivima i to samo pri pripremi tla za sjetvu kad se primjenjuje oko 0,7 kg NPK (SO3) 7-14-21 (24) ili 0,5 kg NPK 7-20-30 na 10 m2. Nakon rasipanja gnojiva po proizvodnoj površini tlo se preore ili prekopa. Treba izbjegavati pretjerano usitnjavanje (frezanje) jer do nicanja može nastati pokorica, što otežava nicanje i može biti uzrok neujednačenog nicanja, a zbog toga i nejednoličnog usjeva. Prihrana se ne obavlja jer se povećava bujnost, a smanjuje cvat i plod.

Izvor: Glas Petrokemije d.d. Foto: RGBStock.com