"Nova plamenjača" ili krumpirova plijesan

Krumpirova plijesan ili plamenjača (Phytophthora infestans) je najopasnije pseudo-gljivično oboljenje krumpira u svim svjetskim proizvodnim područjima ove kulture. Zaraženi gomolji predstavljaju osnovni prezimljujući potencijal u zemljištu, te su vrlo važni u epidemiologiji bolesti.

Stoga je pravovremeno suzbijanje plamenjače u područjima s čestim uzgojem krumpira imperativ radi uspjeha cjelokupnog programa zaštite. U svijetu je razvijeno više metoda prognoze prve pojave i potrebe naknadnog suzbijanja krumpirove plijesni, a njihova uspješnost naročito dolazi do izražaja u područjima gdje se izmjenjuju meteorološki povoljni s manje pogodnim uvjetima za razvoj bolesti. Ubrzo nakon osamostaljenja Republike Hrvatske početkom 1990-tih godina proizvođači krumpira iz naše zemlje su počeli kupovati sjemenski krumpir iz zapadnoeuropskih zemalja, najviše iz Nizozemske, dok su ga ranije većinom dobavljali s područja Kranja i Krbavskog polja. Prema “Mjerilima za utvrđivanje zdravstvenog stanja usjeva i objekata, sjemena i sadnog materijala” (NN 53/91) tada je dopuštena zaraza sjemenskog krumpira plamenjačom na našem tržištu iznosila 2%. Poznato je da samo jedan zaraženi gomolj na površini jedan km² može uzrokovati snažnu epifitociju krumpirove plijesni, pa su u međimurskoj proizvodnji već sredinom 1990-tih godina zabilježeni značajni gubici uroda gomolja krumpira zbog jače pojave ove bolesti. Krumpirova plijesan u epidemijskim sezonama može potpuno uništiti usjeve krumpira u polju i/ili urode gomolja u skladištima.

Ukoliko zaraze nastaju iz gomolja, pouzdana prognoza pojave ove bolesti se temelji na dnevnim oborinama, apsolutnim vrijednostima temperature zraka, trajanjem visoke vlažnosti zraka >90% i/ili vlaženjem lišća. Model od nicanja krumpira računa dnevne vrijednosti zaraze u rasponu 0-7, temeljem broja uzastopnih sati s povišenom vlagom zraka (>90%) ili periodom vlaženja lišća.

Pripadajuće vrijednosti temperature zraka su podijeljene u šest grupa (<3°, 3-7°, 8-12°, 13-22°, 23-27° i >27°C). Dnevne vrijednosti za ocjenu zaraze se zbrajaju, a zaštita krumpira se provodi prema vrijednostima 25-35. Nakon tretiranja se njihova suma vraća na 0. U epidemijskim godinama 1998. i 1999. uz primjenu takvog modela prognoze je ostvarena na lokalitetu Belica u Međimurskoj županiji vrlo učinkovita zaštita osjetljive sorte krumpira kondor, uz samo tri aplikacije fungicida pri vrijednostima od 26 do 34. Razmaci tretiranja su iznosili od 13 do 18 dana, između kojih je prosječno u 1998. godini padalo 62.8 mm, a tijekom 1999. sezone 48.4 mm kiše. Značajno je da bez obzira na korištenje modela temeljem obrade registriranih meteoroloških podataka, u prognozi krumpirove plijesni treba uključiti informacije o osjetljivosti sorata, tjednim porastima cime, pojavi prvih simptoma bolesti u regiji i procjeni narednih oborina.

Uzročnik krumpirove plijesni je diploidni hetrotalični organizam, porijeklom iz planinskih dijelova Meksika. Sve do kraja 1970-ih godina u većem dijelu svijeta je bio prisutan samo A1 tip, pa je populacija Phytophthora infestans bila homogena i predstavljala genetski čistu liniju. Nije poznato zašto 1840-tih godina nije proširen A2 tip. Izvan središnjeg dijela Meksika A2 tip je prvi put determiniran početkom 1980-ih u Švicarskoj, a već početkom 1990-ih godina A1 i A2 tip su prisutni u gotovo svim svjetskim uzgojnim područjima krumpira. Postojanje A1 i A2 tipa Phytophthora infestans omogućuju spolnu reprodukciju i formiranje novih genotipova, odnosno zadnjih tridesetak godina se diljem svijeta pojavljuje “nova plamenjača” krumpira. Zbog pojave i razvoja “nove plamenjače” početkom novog milenija godišnji gubici se uroda krumpira u uzgojnim područjima diljem svijeta procjenjuju 2,75 bilijuna američkih dolara (vidi razloge u tablici 1.), odnosno prema podacima međunarodnog centra za krumpir (CIP) novčani gubitak uroda i cijena kemijske zaštite godišnje iznose čak 3,0 bilijuna američkih dolara.

U Međimurju još od 1997. godine sustavno pratimo učinkovitost najvažnijih skupina fungicida na plamenjaču cime krumpira. Ovom prilikom dajemo rezultate u šest godina (2004.-2009.), od kojih su 3 bilje vrlo povoljne za razvoj plamenjače! Pokusi su postavljeni na lokalitetima Brezje kraj Čakovca i Mursko Središće, na srednje kasnim sortama krumpira desiree, laura, roko i agria.

Leđnom nošenom prskalicom “Solo 425” je uz utrošak 600 litara škropiva/ha godišnje provedeno od 3-5 prskanja s prosječnim razmakom od 11 do 13,5 dana (najmanje tretiranja je provedeno 2007., a najviše 2004., 2008. i 2009. godine). Svaki član je ispitivan na veličinama osnovne parcele 15-32 m². Datume prvih i naknadnih tretiranja odredili smo temeljem razvoja meteoroloških uvjeta i sustavnim praćenjem prve pojave i dinamike razvoja bolesti cime krumpira. Pokusi su očitani od kraja srpnja do kraja kolovoza, na način da su liske krumpira ocijenjene po skali 0-4, ovisno o postotku zaraženosti uzročnikom bolesti. Učinkovitost na krumpirovu plijesan (Phytophthora infestans) veća od 94% dobivena je primjenom fungicida (abecednim redom): Acrobat MZ (2,0 kg/ha) (mankozeb & dimetomorf), Antracol Combi WP (2,5-3,0 kg/ha) (propineb & cimoksanil), Curzate-B WG (2,5 kg/ha) (bakar & cimoksanil), Equation PRO WG (0,4-0,5 kg/ha) (famoksadon & cimoksanil), Infinito SC (1,6 lit./ha) (fluopicolid & propamokarb), Melody Duo WP (2,5-3,0 kg/ha) (propineb & iprovalikarb), Pergado-MZ (2,5 kg/ha) (mankozeb & mandipropamid), Ranman SC (0,2 lit./ha) (ciazofamid) (+ aktivator u količini 0,15 lit./ha), Revus SC (0,6 lit./ha) + Ortiva SC (0,5 lit./ha) (mandipropamid + azoksistrobin) i Shirlan SC (0,4 lit./ha) (fluazinam). Usmjerenu zaštitu valja početi na vrijeme, a prosječni razmaci pritom iznose od 11 do 13 dana. U razdoblju od 30. svibnja do 5. lipnja o.g. na području Međimurja smo svakodnevno bilježili oborine. Tako je mjernim uređajem “iMetos” na lokalitetu Belica tih dana palo 44,8 mm kiše a na lokalitetu Orehovica 38,8 mm. Ipak, zbog blizine rijeke Drave i velikih vodenih površina (akumulaciona jezera) u istom je razdoblju senzor vlaženja lišća u Orehovici bio “aktivan” 5.400 minuta, a u Belici “samo” 3.580 minuta! U takvim smo uvjetima zabilježili vrlo povoljne uvjete za moguće primarne zaraze krumpirišta uzročnikom plijesni, pa je sa početkom cvatnje usjeva krumpira potrebno provoditi kvalitetne mjere zaštite protiv ove bolesti. Ponavljamo da moguće prve znakove bolesti cime krumpira valja tražiti na poljima u blizini riječnih dolina zbog duže zadržavanja rose ili dugotrajnije magle, npr. uz Dravu (Orehovica, Vularija, Totovec i dr.) ili rijeku Muru (npr. Domašinec, Podturen i dr.), odnosno polja gdje se krumpir sadi u ponovljenom uzgoju ili se za sadnju koriste gomolji iz vlastite proizvodnje. Polja s krumpirom gdje usjev razvijaju bujniju cimu (npr. sorta riviera, vineta) također treba redovito pregledavati i na vrijeme provoditi zaštitu. Kratku karencu u trajanju samo 7 dana imaju pripravci Ranman SC, Revus SC i Ortiva SC, pa ih je moguće koristiti na usjevima ranih sorata krumpira (npr. riviera, adora), s kojih polja se urodi planiraju vaditi sredinom ili u drugoj polovici lipnja o.g.!

Autor: mr.sc. Milorad Šubić Foto: RGBStock.com