Hidroponija - najsuvremeniji način uzgoja biljaka

Hidroponska proizvodnja podrazumijeva najsuvremeniji način uzgoja biljaka u zaštićenom prostoru (staklenici i plastenici sa grijanjem) na kemijski nereaktivnim i inertnim supstratima, kao što su:

• mineralna vuna
• perlit
• vermikulit
• granitni šljunak
• pijesak

Trenutno se smatra da je najbolje koristiti mineralnu vunu i perlit kao podloge za ovakav vid proizvodnje.

Mineralna vuna je nastala topljenjem bazaltnih stijena na temperaturi od 1.600 do 1.800 stupnjeva. Uslijed visoke temperature nastaje lava koja se centrifugira i stvaraju se niti koje podsjećaju na šećernu pjenu.

Niti se potom prešaju u kocke ili kontejnere, ali i ostale željene oblike u kojima se mogu uzgajati biljke. Ostaci iz procesa prešanja se mogu koristiti kao dodaci u supstratnim smjesama. Mineralna vuna je značajna podloga u hidroponskoj proizvodnji jer ne reagira sa hranjivim otopinama i potpuno je sterilna (ne sadrži štetne materije i mikroorganizme). Zato se sve više preporučuje tvrtkama i proizvođačima koji se žele baviti ovakvom vrstom proizvodnje.

Hidroponska proizvodnja je isplativa ukoliko je prinos veći za 10% od prinosa dobivenih geoponijom (uzgoj na zemljištu) i ukoliko je ocjed manji od 30%.

Ishrana biljaka provodi se sustavom kap po kap

Veoma je važno napomenuti da se za ishranu biljaka koriste vodotopiva gnojiva koja se provode sistemom za navodnjavanje kap po kap. Također, potrebno je voditi računa o optimalnim temperaturama za svaku biljku posebno, kao i kontrolirati relativnu vlažnost zraka koja ne smije biti previsoka da ne bi došlo do pojave bolesti. Zbog toga je bitno obavljati redovna provjetravanja (preporučuje se postavljanje krovnih prozora) na objektima gdje se uzgajaju biljke.

Prednosti hidroponike se ogledaju u slijedećem:

• zdrava i nezagađena životna sredina
• potpuno sterilne podloge
• veći prinosi
• razvijeniji korijen, kao i nadzemni dio biljke
• kvalitetniji jestivi dijelovi
• smanjena pojava bolesti i štetočina

Kako se priprema objekt za hidroponsku proizvodnju?

Jedna od najvažnijih stvari koje je potrebno odraditi je nivelacija same površine u zaštićenom prostoru. Potom se vrši postavljanje crno-bijele folije, s tim što se bijela folija okreće ka suncu, dok je crna okrenuta ka zemljištu. Kada se završi postavljanje folije, pristupa se obilježavanju redova, potom se postavljaju cijevi za grijanje, a onda i držači za gredice u kojima se nalaze kocke sa mineralnom vunom (najčešće). U jednu gredicu mogu stati četiri kocke sa supstatom, a svaka kocka ima svoj kapljač koji snabdijeva biljku vodom i hranjivim materijama koje su neophodne za normalan rast i razvoj.

Vrlo je važno dobro poznavati biljku koju uzgajamo, njene potrebe kao i bolesti i štetočine koje je napadaju, kako bi se spriječili neželjeni efekti koji bi doveli do problema u proizvodnji, jer je ona izuzetno skupa (sustav za navodnjavanje, vodotopiva gnojiva, sistem za grijanje, ali i cjelokupna izrada zaštićenog prostora-konstrukcije, temelj i folija ili staklo).

Najznačajnije vrste povrća koje se uzgajaju na ovaj način su: paradajz, paprika, salata i krastavac.

Onim proizvođačima koji do sada nisu imali ni malo znanja o ovakvom vidu proizvodnje, važno je naglasiti da se biljke uzgojene na sterilnoj podlozi mogu rasaditi na zemljištu, ali ne može se raditi obrnuto (biljke koje su uzgojene na zemljištu presaditi na sterilni supstrat) zbog prijenosa patogena.