Dugotrajna povijest udruživanja poljoprivrednika!

Da bi prikazali kako je tekao razvoj zadrugarstva na ovim prostorima, najbolje može svjedočiti životopis jedne od najstarijih poljoprivrednih zadruga Dalmacije, ali i najstarije članice Zadružnog saveza Dalmacije, "Obnova" Trogir.

Osnovana daleke 1907. godine, bila je nezaobilazan čimbenik u razvoju i kreditiranju poljoprivredne proizvodnje trogirskog područja, pa i šire. Već u to vrijeme organizirala je stručna predavanja i vršila edukaciju težaka za što kvalitetniju proizvodnju povrtlarskih kultura, uzgoja vinograda i maslinika. Niz godina vršila je uzgoj povrća i cvijeća na vlastitim površinama, a onda se polako počela transformirati u trgovačku tvrtku koja se više bavila trgovinom nego primarnom proizvodnjom. Ta pogrešna orijentacija i galopirajuća inflacija koja je nastupila devedesetih godina dovela je zadrugu do ruba propasti.

Od poljoprivredne zadruge do trgovačke tvrtke - unatoč lošim uvjetima

Kulminacija krize nastupila je 1994. godine kada je zbog velikih dugovanja i čekanja donošenja novog Zakona o zadrugama, pravno prestala postojati. Dolaskom na čelo Zadruge, gospodina Ivačić Petra, situacija se polako počela mijenjati. Da bi isplivao iz postojeće krize, trebalo je što hitnije podmiriti dugovanja. To je bilo jedino moguće prodajom osnovnih sredstava pa je izvršena prodaja trgovačkih prostora. Petnaest mjeseci zadruga se poput feniksa ponovo rađala iz vlastitog pepela i započela lagan put ka revitalizaciji. Odričući se i vlastite plaće, dvadesetak entuzijasta na čelu s Petrom, započinje proizvodnju na vlastitim površinama i okupljati kooperante.

Stidljivo se počela uključivati u distribuciju na domaće tržište, poglavito u Zagreb putem tvrtke Žitnjaka, zatim u Karlovac, Varaždin i tako dalje. U vrijeme kada se zadrugarstvo promovira kao najbolji način udruživanja poljoprivrednika, bilo je interesantno čuti mišljenje upravnika Petra Ivačića, koji je prošao sve faze borbe za opstanak na trnovitom putu hrvatskog agrara.

Okupljanje kooperanata i neorganizirano tržište

Tom prilikom on je rekao, "Da, ovo je jedna od najstarijih poljoprivrednih zadruga u Dalmaciji, a vjerojatno i jedna među rijetkima za proizvodnju povrtlarskih kultura na ovim prostorima. Činjenica je da bi se moglo proizvoditi dovoljne količine zdravog povrća, ali za to su potrebne određene pretpostavke. Prvo, parcele su jako usitnjene i na njima nije moguće organizirati veću proizvodnju. Plastenici u kojima smo sada, stari su preko 20 godina i nisu više u takvoj funkciji potrebnoj za suvremenu proizvodnju. Trenutno zadruga raspolaže s oko 5 hektara veoma kvalitetne zemlje. 1997. godine, prilikom spašavanja zadruge, donekle smo ih obnovili, ali to je bilo samo privremenog karaktera.

Kada bi nas država potakla kvalitetnim kreditima i pravilnim poticajnim sredstvima - moglo bi se nešto napraviti, ali se onda pojavljuje novi problem. Lokalna samouprava proglašava područje građevinskom zonom i kada bi i htjeli proširiti poslovanje i povećati broj plastenika, ne možemo dobiti dozvolu. Velik problem je i neorganizirano tržište u kome sve više cvjeta siva ekonomija sa kojom se nemoguće nositi.

Turistička sezona - prilika za plasman

U Hrvatskoj postoje dobri zakonski propisi, samo bi ih trebalo dosljedno poštivati. Za sada, to se ne radi i svatko radi što ga je volja. Ukoliko se to tako nastavi, egzistencija zadruge doći će u pitanje, a to sada pred ulaskom u EU, nikome ne koristi. Nama i nije veliki problem prodati robu, ali su rokovi plaćanja takvi da jednostavno nismo u stanju organizirati novu proizvodnju, a niti podmiriti zakonske obveze. Porezni sustav je temelj svake zapadne demokracije i on se treba poštivati.

Potrebno je da zakonske službe moraju sankcionirati sve ono što odskače od propisa. Ukoliko se ne bude poštivao porezni sustav i zakonski rokovi, propast će oni koji hrane državu. Zadruga tijekom ljeta snabdijeva poslovne partnere u turizmu kvalitetnom hranom, a i kada kreće nova turistička sezona još uvijek nam pojedinci duguju veće svote koje nas jednostavno paraliziraju. Dalmatinski težaci nisu naučili moljakati i plakati za pomoć ali na ovaj način jednostavno ne znamo što dalje činiti. Ako želi država da se zadrugarstvo održi, mora doista poduzeti sve mjere da se to provede u djelo. Da se priđe okrupnjavanju parcela kroz udruživanje i da se stvore svi preduvjeti predviđeni zakonom."

Organizacija proizvodnje

Ovo je samo dio povijesti zadrugarstva koje je tijekom svog razvoja nailazilo na ponekad i nepremostive prepreke, ali je zahvaljujući velikoj ljubavi i entuzijazmu nekoliko njih preživjelo i danas djeluje - na sreću naših vrijednih težaka. U ne tako dalekoj prošlosti, zadruge su bile glavni oslonac za organizaciju proizvodnje i plasman proizvoda. Mnoge od njih su, da bi preživjele, morale postati trgovačke kuće i baviti se svačim, dok je njihova temeljna djelatnost, uzgoj na vlastitim površinama, postajala sve slabija. Radi svega toga, danas mnogi poljoprivrednici na udruživanje u zadruge gledaju s nepovjerenjem. Kako su naši ljudi tradicionalisti i teško mijenjaju stare navike, puno truda treba uložiti u to kako bi shvatili da je zadrugarstvo u svijetu prihvaćeno kao najkvalitetniji oblik udruživanja, unutar kojega ljudi mogu ostvariti svoja prava i kvalitetno rješavati probleme. U našem okruženju, Slovenija, Italija i Austrija su u tom pravcu učinile mnogo i mogu nam doista služiti za primjer. Što prije trebaju naši poljoprivrednici shvatiti potrebu udruživanja u zadruge, ali Ministarstva i Vlada, pa i lokalna uprava i samouprava moraju biti temeljni oslonac i pružati svu potrebnu potporu da se to i realizira.

Nedostaje mlade radne snage

Tijekom razgovora s voditeljicom proizvodnje zadruge, Ljubom Joskić, o trenutnom stanju proizvodnje ona je kazala, "Danas zadruga nudi veoma široku paletu sezonskog povrća, s godišnjom proizvodnjom od od cca 200 tona kvalitetnog povrća. Prije godinu dana smo podigli suvremeno uzgajalište sadnog matrijala, u kojem za naše potrebe i potrebe naših kooperanata, na najsuvremeniji način proizvodi sadni materijal. Što se tiče problema, njih u poljoprivredi ima na pretek. Ako vam kažem da je prosjek starosti naših uposlenih preko 50 godina, jasno je da nedostaje mlađe radne snage.

Mladi se veoma teško odlučuju za rad u poljoprivredi. Poučeni problemima koje njihovi roditelji imaju, teško se odlučuju za taj poziv. Posebno ovdje u Dalmaciji gdje sezona traje punih 365 dana u godini, a radi se i nedjeljama i blagdanima po svim vremenskim uvjetima, takav život doista nije primamljiv, poglavito ako ne garantira dobru zaradu. Isto takva situacija je i kod naših kooperanata, jer se mladi ljudi pod ovakvim tržišnim uvjetima veoma teško odlučuju nastaviti obiteljsku tradiciju.

Upravo sada konačno nakon niz godina završavamo radove na opremanju jednog dijela plastenika, a i konačno smo se uspjeli izboriti za još 4 tisuće kvadratnih metara zemljišta. Na tim površinama nadamo se da ćemo zadovoljiti potrebe planirane proizvodnje. Konačno posljednji i najveći problem je plasman proizvoda. Danas poljoprivrednik mora, pored kvalitetne proizvodnje, biti trgovac, nakupac i štošta drugo kako bi uspio plasirati svoj proizvo", zaključila je gospođa Ljuba.

Ovo je samo mala priča iz života naših zadruga i njenih zadrugara. Doista je krajnje vrijeme da iza njih stanu svi relevantni čimbenici ovoga društva i pomognu da zadrugarstvo u nas saživi i nađe mjesto pod hrvatskim suncem, na dobrobit svih poljoprivrednika a i ukupnog hrvatskog gospodarstva.