Silosi su samoposluge za državnu pšenicu

Iz silosa Đakovštine u roku mjesec dana na misteriozan način nestalo je 2000 tona državne pšenice i 1000 tona kukuruza. Bahat odnos tvrtki, kojima država povjerava na čuvanje strateške robne rezerve i za to im još mjesečno plaća devet kuna po toni, podsjeća na vremena 90-ih godina kada su brojne “fantomske” tvrtke bespoštedno krale robne zalihe bez ikakave odgovornosti te državne zalihe doživljavale kao samoposlugu, odnosno s robom su radile što su htjele.

Sabor o zalihama

Iako će istraga ustanoviti kako je moguće da pšenica nestane u tako kratkom roku, pitanje je kako je Ravnateljstvo za robne rezerve dopustilo da Uprava Đakovštine robu ili proda ili je naprosto preradi i kao brašno plasira na tržište. Državni inspektori navodno su sredinom prosinca 2009. počeli provjeravati stanje zaliha u Đakovštini, nakon medijskih napisa o propadanju tvrtke. Tada je sve bilo na mjestu, a već u siječnju 2010. pšenica i kukuruz su nestali. Ukupno je riječ o vrijednosti od oko 2,5 milijuna kuna, dok je vrijednost nestale seljačke pešnice procijenjena na 14,5 milijuna kuna.

Malverzacije oko robnih zaliha ovih bi dana trebale biti i tema Sabora jer na raspravu stiže točka o stanju zaliha za 2008. godinu. Dragutin Lesar, saborski zastupnik, koji je prije dvije godine optužio državu da ne kontrolira stanje zaliha niti javnost informira o brojnim malverzacijama, kaže kako izvještaj za 2008. godinu pokazuje da država na zalihama ima robe u vrijednosti 317 milijuna kuna, dok potraživanja prema brojnim tvrtkama koje su kupovale robu od države iznose čak 787 milijuna kuna. Pitanje je zašto se nikada ne objave imena tvrtki koje duguju državi za kupljenu robu iz rezervi, a uvjeren sam da će tako biti i ove godine, kaže Lesar, koji tvrdi da je pšenica i dalje najpogodnija za malverzacije.

Odgovornost države