Prodajom državnog zemljišta do novih ulaganja

Na području grada Benkovca, 97 posto poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu privedeno je svrsi, odnosno dano je u zakup ili je prodano poljoprivrednicima, što je zasigurno jedan od najviših postotaka iskorištenosti državnog zemljišta u Hrvatskoj.

Izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, jedinice lokalne samouprave, pa tako i grad Benkovac, više neće moći odlučivati o državnom poljoprivrednom zemljištu, nego će to raditi državno povjerenstvo, ali to se neće znatnije odraziti na Benkovac koji je glavninu posla oko raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem praktično već obavio.

- Prednjačili smo u tome u odnosu na ostale sredine jer smo već 2002. godine donijeli program raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem. Na našem se području nalazi 1200 hektara poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu i sve je to u funkciji osim onoga što je predviđeno za dugogodišnji zakup, a to su površine koje koristi Badel 1862 u Pristegu i Miranjama, te nešto sitnijih parcela za koje nije bilo interesa. Sve ostalo privedeno je svrsi, s tim što je državno poljoprivredno zemljište na području Smilčića prodano poljoprivrednicima iz ovoga kraja, a nadamo se da ćemo sličnu takvu prodaju postići i u Nadinu, za što je također pripremljena i poslana dokumentacija - kaže pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo i društvene djelatnosti Grada Benkovca dipl. ing. Željko Katuša.

U Smilčiću je iskorišteno 100 posto državnih poljoprivrednih parcela, u Nadinu oko 85 posto, u Tinju također 100 posto, jedino je na Baštici ostalo nešto neiskorištenih površina zbog mina i drugih problema.

- Iako je i model zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta bio uspješan, naši su poljoprivrednici inzistirali na prodaji iz više razloga.

Jedan od njih je nemogućnost okrupnjavanja privatnog zemljišta koje je, kao što je poznato, na našem području rascjepkano i usitnjeno i u većini slučajeva vrlo ga je teško okrupnjati u veće površine. S druge strane, državne su poljoprivredne površine prodane kao cjeline bile često jedina vrijednost za odobravanje hipoteka za kredite i nova ulaganja.

Čak se i za kandidiranje u IPARD programe zahtijeva čisto vlasništvo, što znači da zakupljenim površinama tu ne možete konkurirati. Uostalom, čovjek će se prije odlučiti na dugogodišnja ulaganja na površinama za koje zna da su njegove, nego na one gdje mu je zakup 20 godina, gdje ne može dugoročno planirati, ići u izgradnju manje vinarije i slično. Možda u Slavoniji taj problem usitnjenih parcela nije tako izražen, ali nama je to do sada bio najveći problem. Jasno, nisam za nikakva mešetarenja s tim zemljištem, ali zato su postojali i mehanizmi zaštite kako bi se to spriječilo - kaže Katuša.

U izmjenama novoga zakona nije problem samo centralizacija odlučivanja, ističe Katuša, jer rješavanje papirologije i priprema i prikupljanje dokumentacije i dalje ostaje vrlo složen posao, koji će morati odraditi jedinice lokalne samouprave, samo što će se sada sve to slati u Ministarstvo poljoprivrede gdje će tri člana povjerenstva odlučivati o tome komu će zemljište, umjesto 15 gradskih vijećnika koji su u pravilu poznavali svakoga tko bi dobio zemljište.

- Bojim se da to neće donijeti dobre rezultate jer 30-ak službenika Ministarstva sada moraju obraditi nekoliko tisuća programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, što je nemoguće. Isto tako, u izmjenama zakona nema ni govora o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima koja su bila osnova razvoja naše poljoprivrede, nego se spominju samo fizičke i pravne osobe, kao da se odustaje od OPG-ova. Najveći je apsurd što se navodi kako nema prodaje zemljišta, da bi se u jednom članku zakona navelo kako se zemljište može i prodati direktnom pogodbom.

- Također, do sada je bilo određeno najviše 20 hektara koliko je netko mogao kupiti, a sada ograničenja nema, čak se navodi mogućnost otkupa susjednog poljoprivrednog zemljišta ako je ono manje površine. To može ići na ruku “velikim igračima”, koji su bolje organizirani i raspolažu većim financijskim sredstvima od manjih poljoprivrednika - zaključuje Katuša.

Autor: Mišel Kalajžić

Foto: RGBStock.com