Milijun državnih hektara čeka kupca

Od oko 2,6 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj, većina je u privatnom vlasništvu (1,8 milijuna hektara), dok država raspolaže sa 890.124 hektara zemljišta. U odnosu na zemlje EU-a, u Hrvatskoj se koristi manje poljoprivrednog zemljišta po gospodarstvu, bilo da je riječ o usporedbi komercijalnih korisnika potpora ili svih gospodarstava.
To ukazuje na još veliku usitnjenost domaćih poljoprivrednih gospodarstva, pri čemu je prosjek komercijalnih gospodarstva oko 8,5 hektara, a prosjek svih gospodarstva samo 2,9 hektara.
Novi zakon o poljoprivrednom zemljištu definira kriterije po kojima obiteljska gospodarstva i tvrtke mogu doći do poljoprivrednog zemljišta: kupnjom, zakupom ili koncesijom.

Programi gradova i općina, koji su osnova za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, zasad obuhvaćaju oko 550.000 hektara. Njima je za prodaju planirano 219.005 hektara, a do sredine ove godine prodano je oko 50.000 hektara ili 20 posto planiranog.
Prodaju poljoprivrednog zemljišta nužno je povećati jer poljoprivrednici nisu skloni podizati nasade, osobito voćnjake, vinograde i maslinike, na tuđoj zemlji. Primjerice, samo u središnjoj Istri ima oko tisuću hektara državnog poljoprivrednog zemljišta.

No, to je moguće postići tek kada se sredi zemljišno-knjižno stanje, za što su potrebni geodetska izmjera i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, što je dugotrajan i skup proces.
Jedinice lokalne samouprave, barem one agilnije, takve površine za prodaju daju u zakup do sređivanja zemljišno-knjižnog stanja.
Od početka raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem (od 1995. godine), do sada su zaključeni ugovori za 282.095 hektara poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države. Najviše površina dano je u zakup, 56 posto, prodano je 23 posto, a u koncesiju je dano 19 posto zemljišta.

Završen je i pilot-projekt »Okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta« u četiri županije. Bez okrupnjavanja, odnosno stavljanja u funkciju poljoprivrednog zemljišta, nema jeftine hrane, ali ni budućnosti domaće poljoprivrede.
Riječ je o Bjelovarsko-bilogorskoj, Zadarskoj, Virovitičko-podravskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. Projekt je vrijedan 27 milijuna kuna, od čega je Kraljevina Švedska izdvojila 13 milijuna kuna.

Sada je u planu osnivanje zemljišnog fonda koji će utjecati na tržište poljoprivrednim zemljištem. Modeli okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta najvjerojatnije će uključiti i komasaciju.
U Slavoniji, koja ima najveći dio (1,3 milijuna hektara) korištenog poljoprivrednog zemljišta, nisu rijetki slučajevi rata za zemlju između starih i novih vlasnika. Zemljišta se, kao vrlo vrijedne nekretnine, u Dalmaciji i na otocima nastoje dokopati hotelske kuće, a sutra bi vlasnici mogli biti i stranci. Zato je nužno višegodišnje prijelazno razdoblje za prodaju zemlje strancima, jer je velika razlika, i do desetak puta, između cijene zemljišta kod nas i u EU.
Mali posjedi postali su ozbiljna kočnica razvoju hrvatske poljoprivrede. Od komercijalnih gospodarstava, njih 63 posto raspolaže s manje od tri hektra zemlje. U porastu je broj srednjih agrarnih gospodarstva koja imaju između 20 i 300 hektara zemlje, a posjeduju oko 23 posto poljoprivrednog zemljišta.
Voće, povrće i cvijeće još se i može podizati na hektru ili dva zemljišta, ali za ozbiljniju ratarsku ili stočarsku proizvodnju potrebno je između 15 i 30 hektara zemljišta. Primjerice, po jednoj kravi potrebno je imati jedan hektar zemljišta. Bez zemlje domaći su proizvođači mlijeka nekonkurentni na tržištu.

Hrvatski prosjek hektara kao u Sloveniji, Bugarskoj, Italiji...

Korištenje poljoprivrednog zemljišta po gospodarstvu najveće je u Danskoj i Češkoj, gdje je prosjek između 60 i 90 hektara. U Švedskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i Luksemburgu taj prosjek iznosi od 40 do 60 hektara. U Španjolskoj, Nizozemskoj, Slovačkoj, Belgiji, Estoniji, Irskoj i Finskoj prosječno se koristi od 20 do 40 hektara, a u Litvi, Portugalu, Latviji i Austriji od 10 do 20 hektara. Hrvatska se s pet do 10 hektara zemljišta po gospodarstvu nalazi u skupini sa Slovenijom, Bugarskom, Poljskom, Mađarskom i Italijom. Na dnu ljestvice su Malta, Rumunjska, Cipar i Grčka s manje od pet hektara korištenog zemljišta po gospodarstvu.

Suglasnost za 90 posto programa raspolaganja zemljištem

Nakon Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Strategije gospodarenja, Hrvatski sabor donio je Mjerila i uvjete za provedbu privatizacije takvog zemljišta koja reguliraju načine i uvjete prodaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države obiteljskim gospodarstvima, ovisno o vrsti proizvodnje i području gdje se zemljište nalazi. Primjerice, u pet slavonskih županija prodaja zemljišta bila bi ograničena na 150 hektara, u središnjoj Hrvatskoj na 100, a u Lici, Dalmaciji i Istri na 50 hektara. Ali zbog velikog interesa, koji je najveći u Slavoniji, jedinice lokalne samouprave odlučile su se na prodaju znatno manjih površina. Od 541 jedinice lokalne samouprave, njih 70 nema poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, a 373 su izradile program raspolaganja tim zemljištem, među kojima su 334 jedinice dobile suglasnost za program. Dakle, više od 80 posto gradova i općina, koji imaju poljoprivredno zemljište u vlasništvu države, izradilo je program raspolaganja za svoje područje. Ministarstvo poljoprivrede dalo je suglasnost na oko 90 posto dostavljenih programa. Suglasnost za otprilike 10 posto programa nije dana, jer nemaju potpunu dokumentaciju ili nisu u skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu i Strategijom gospodarenja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države.

Pšenicu više nitko neće, ali zato hoće tikvice, mrkvu i lješnjake

U vrijeme kad pšenicu i mlijeko i na našem i stranom tržištu više nitko neće, pogotovo što domaća proizvodnja nije konkurentna, nužan je zaokret u poljoprivrednoj proizvodnji prema isplativijim kulturama. Ova će godina biti zabilježena i po drastičnom padu otkupnih cijena temeljnih poljoprivrednih proizvoda u usporedbi s 2008., dok su cijene repromaterijala odletjele u nebo. Primjerice, otkupna cijena pšenice, prije deset godina bila je kao i sada - oko 80 lipa po kilogramu, a plavi dizel stajao je nešto manje od dvije kune po litri dok je sad više od četiri kune.
Za zasnivanje poljoprivredne proizvodnje na jednom hektaru ove godine trebalo je osigurati 2700 kuna samo za gnojivo, za zaštitna sredstva još 500 kuna... a poskupio je i zakup zemljišta. Sve je to dovelo poljoprivredne proizvođače, posebno stočare i ratare, na rub opstanka jer ne mogu otplaćivati prispjele kreditne obveze. Država je, pak, povećala poljoprivredne poticaje od 2003. kad su iznosili 1,66 milijardi na ovogodišnjih 3,8 milijardi kuna. Unatoč rebalansu proračuna, za poljoprivredu je ove godine izdvojeno dodatnih 270 milijuna kuna i samo do kraja 2009. za poticaje će biti isplaćeno milijardu kuna.

Pokazalo se da proizvodnja voća i povrća daje i do 50 posto veće prihode nego uzgoj pšenice koju ratari siju i iz navike. No, uzgoj ratarskih kultura, koje se slabo prodaju zbog tržišnog viška, zahtijeva puno manje ljudskog rada nego voće. Svega dva do tri tjedna godišnje potrebno je za uzgoj pšenice, ali su prosječni prinosi od 4,5 tona po hektaru u Hrvatskoj gotovo dvostruko niži nego u oni u Mađarskoj. Proizvodnja tikvica, lješnjaka i mrkve, i bez poticaja, potvrđuje da može biti vrlo uspješna i unosna.

Primjerice, braniteljska zadruga u Velikim Zdencima sa 15 kooperanata izvozi 99 posto proizvodnje tikvica u Europsku uniju. Ipak, poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj još je nedostatna. Uz to, pokrivenost uvoza izvozom hrane osjetno je pala sa zavidnih 68 posto u 2007. godini. Naslijeđena je nepovoljna poljoprivredna struktura, jer su poljoprivredni posjedi (186.000 poljoprivrednika iz Upisnika poljoprivrednih gospodarstva ima pet do sedam hektara) u prosjeku triput manji nego oni u EU. Stoga je poljoprivredna politika usmjerena na povećanje i okrupnjavanje poljoprivrednih posjeda, kao i na pokretanje proizvodnje na oko milijun neobrađenih hektara tako da zemljištem, ali i poticajima raspolažu oni koji se doista žele i mogu baviti poljoprivredom na komercijalnoj osnovi. Općenito, smjer koji trebamo pratiti u razvoju poljoprivrede jesu povećanje obradivog zemljišta i proizvodnje po jedinici površine, educiranost proizvođača što rezultira povećanjem proizvodnosti i većom racionalizacijom, a posebice su važna intenzivna ulaganja u proizvodnju. Osim u sređivanje i okrupnjavanje zemljišta, nužno je veće ulaganje u proizvodnju, modernu tehnologiju, uređenje tržišta i infrastrukture, razvoj i profesionalizacija interesnih udruga, posebno klastera i zadruga. Treba jačati ekološku poljoprivredu koja ima veliku vrijednost i izvozni potencijal za prestižna tržišta.

Naglasak mora biti na unaprjeđenju visokodohodovnih proizvodnji, prije svega mesa, voća, povrća i grožđa kojima Hrvatska ne pokriva vlastite potrebe, a u njima se može zaposliti dobar dio poljoprivrednika. Niz je proizvoda s kojima smo konkurentni i na svjetskom tržištu. Ponajprije su to kukuruz, vino, maslinovo ulje i mandarine. Uz ratarsku proizvodnju ide i stočarska, koja ima veliki potencijal s obzirom na domaću tradiciju i sve veća ulaganja u taj sektor. U četiri godine udvostručena je kvaliteta mlijeka u skladu sa standardom Europske unije, koja sad doseže 82 posto.

Najmoderniji mlin u ovom dijelu Europe

Velike investicije u hrvatskoj poljoprivredi, posebno strane, osim skupih kredita koje poljoprivrednici teško mogu vraćati, ono su što kronično nedostaje da bi se povećala proizvodnja. Stoga ohrabruje da je jedan od najmodernijih mlinova u ovom dijelu Europe ovih dana pušten u rad u Kotoribi. Mlin Julia opremljen je najnovijom tehnologijom, ima mogućnost elektroničkog i kompjuterskog nadzora cijelog proizvodnog procesa, te laboratorij za kontrolu proizvodnje. Mlin je u cijelosti financiran kapitalom ulagača, a jedan od njih je Werhahn Mühlen, drugi proizvođač brašna u Njemačkoj s tradicijom od 1890. godine. Tvrtka Mlin Julia d.o.o. dio je Julia Grupe, nove mlinarske grupacije u Srednjoj Europi. Poslovna politika širenja od Poljske do Hrvatske za tu grupu podrazumijeva otvaranje modernih mlinova koji proizvode brašno visoke i ujednačene kvalitete. Sve je počelo prije četiri godine izgradnjom mlina u Mađarskoj, nakon dvadesetogodišnjeg poslovanja diljem Europe. Mlin Julia lider je u mlinarskoj industriji s godišnjom proizvodnjom brašna od 150.000 tona. Do kraja godine Julia Grupa počinje s gradnjom mlina u Vojvodini.

Autor: Marinko Petković