Kažu da se od zemlje da živjeti

"Što god nađemo, probamo i sve nam uspije. Sve što proizvodimo prodamo na štandu ili iskoristimo", govori nam Ante Grizelj iz Jakšića na čijem obiteljskom gospodarstvu raste batat, kiwano, stevija, aronija, goji bobice iz Tibeta, plavi andski krumpir i još svakakvo zasad egzotično voće i povrće za Slavoniju.

- Batat ima nizak glikemijski indeks i dobar je za dijabetičare, stevija je dobra zamjena za umjetna sladila, kiwano je prepun vitamina i minirala. Većinu toga smo pronašli na internetu, krenuo sam u proizvodnju prvo zbog vlastitog zdravlja, a sad se svi natječemo tko će više pojesti, supruga Marija pravi pitu od batata koju zovemo batatuša - govori nam Ante.

Isplativije od žitarica i uljane repice

U poslu je cijela obitelj, kćer Marijana i zet Mario pomažu oko proizvodnje koliko mogu kad ne rade. Ovakvi proizvodi, egzotični za ovo podneblje, po njima su recept za zdravlje, ali i za uspjeh malih gospodarstava.

- Ljudi koji imaju male posjede trebali bi uzgajati takve kulture, batat može donijeti prihode veće i od 60.000 kuna po hektaru, a kiwano i do 100.000 kuna. To vam je puno više od klasičnih kultura poput žitarica ili uljane repice. Treba puno posla i ulog je velik. Treba i gnojiti i navodnjavati i puno ljudskog rada no sve što imamo prodat ćemo na štandu. Pogledajte sami, ovdje nema ni 500 metara četvornih, a prihodi će biti kao s hektara repice - nastavlja Ante.

Grizelji su jedna od obitelji koje su se za vrijeme Domovinskog rata doselile iz vojvođanskih Hrtkovaca i donijele sa sobom novi način proizvodnje i prodaje.

Batat ne napada plamenjača

- Treba "trubiti" ljudima da prihvate nove stvari. Isto se govorilo i da lubenice ne mogu uspijevati u Slavoniji prije nego li smo mi došli. Kad odete u Zagreb i pogledate cijene butternut tikvica prodaju se za 25 kuna, a mi ih ovdje prodajemo po 10. Ljudi se teško navikavaju. Na batat su se privikli tijekom godina jer su vidjeli da je zdrav i za sportaša i za radnika. Ove godine smo ih posadili 1000, od toga 300 iz vlastitog sjemena, a 700 smo nabavili iz Ergele Višnjica. Kod njega je sve ekološka proizvodnja.

- Nema problema s plamenjačom i zlaticama kao krumpir. Jedini su nametnici voluharice, ne treba se špricati. List se također može koristiti i pripremati poput špinata, a gomolj se priprema poput krumpira. Od njega se može praviti i brašno koje se prodaje po 50 kuna. Prošle godine smo prodali sve za mjesec dana - ispričao nam je.

Kiwano, afrički srodnik krastavca ima brojne prednosti osim velikih prinosa

- U kontroliranim uvjetima može stajati godinu dana na sobnoj temperaturi. Izgubi jednu trećinu soka, ali ostaje mesnat. Na zapadu se koristi više za koktele nego za hranu, obiluje ogromnim količinama minerala i vitamina. Preko zime u sokovniku pravimo vrlo zdravi gusti zeleni sok. Okus mu ovisi o fazi dozrijevanja, najfiniji je kada je iznutra tamno zelene boje. Kako dozrijeva boja kore mu prelazi iz zelene u bijelu, nazad u zelenu pa konačno u narančastu.

Izvoz isplativ, ali moraju se zadovoljiti visoki standardi

- Kiwano je afrička biljka, velike bodlje su prirodna zaštita od divljači. Australija i Novi Zeland su glavni proizvođači. Kod nas ga prodaju u trgovačkim centrima po 10 kuna, ali njihove otkupne cijene su niske, isplati ga se izvoziti. Nijemci zahtijevaju veliki standard, bodlje moraju biti čitave, kiwano se mora očetkati, izvagati i sortirati pa je tu najviše posla pri berbi, a bere se obavezno u rukavicama - pojašnjava zet Mario Paulić.

- Plavi andski krumpir priprema se na pari, okusa je kestena i velika je delikatesa u Njemačkoj. Goji bobice su podrijetlom s Tibeta i iz Kine, a vrlo su hranjive i bogate mineralima, po okusu su slične kaki jabuci, koju smo također posadili, ali još čekamo prvi plod.

- Aroniju se bere kad je skroz crna, sirove bobice su trpka okusa, ali pune vitamina pa ih je dosta 5 na dan, kada se suše puno su ukusnije i slične suhim smokvama. Posadili smo i butternut tikvice koje su podrijetlom iz Sjeverne Amerike i japanske Hokkaido tikvice - nabrajaju nam Ante i Mario.

Rad na zemlji njima se isplati

- Od rada na zemlji se može živjeti. Mi od toga živimo godinama, da se nismo tome okrenuli ne bi opstali. Proizvodimo mi i klasične kulture poput paprike i rajčice u plasteniku i lubenica ili šljiva koje su ove godine odlično rodile da smo im morali podbočiti grane. Ključ za uspjeh malih gospodarstava su kulture koje imaju velike prinose na malim površinama.

- Domaći trgovački lanci i prekupci dosta slabo plaćaju i uzimaju veliku maržu, tako da je puno isplativije prodavati na štandu, sve se proda. Problem je jedino izvoz jer plodovi moraju zadovoljiti vrlo visoke standarde estetske prirode, ali tako se može još više zaraditi - poručuje na kraju Grizelj.

Autor: Aleksandar Grlić