Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Vlado Guberac
  • 15.04.2015. 13:15

Kakva je budućnost agronomske struke u EU?

U intervjuu s dekanom Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, Vladom Gubercem, saznajemo što danas rade agronomi, koliko ih ima i čemu se mogu nadati oni koji će tek upisati Poljoprivredni fakultet, te kakve su za njih prilike zapošljavanja u Hrvatskoj i EU?

Foto: Glas Slavonije
  • 10.613
  • 576
  • 0

Dok se bliži kraj akademske godine, dekan Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku Vlado Guberac ukazuje na neke manjkavosti Bolonjskog procesa koji je trebao skratiti dužinu studiranja, ali tržište rada to još nije prepoznalo. Zadovoljni su, ipak, jer se broj nezaposlenih agronoma na Zavodu za zapošljavanje ne povećava. S druge, pak, strane, povećava se zanimanje među budućim studentima za studije koje nudi ovaj fakultet. Kako bi pratili tehnologije, ali i odgovorili novim trendovima, planiraju pokretanje nekih novih studija na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku.

Surađujete s nekoliko slavonskih županija na određenim projektima. O kojim i kakvim je projektima riječ? S kojim županijama surađujete?

Surađujemo sa svih pet županija u istočnoj Hrvatskoj s kojima smo potpisali i Ugovore o suradnji. Riječ je prije svega o stručnim, manje istraživačkim djelatnostima, ali onima što zanima županije i, konkretno, poljoprivredne proizvođače. Projekti su iz ratarske proizvodnje i stočarstva, vinogradarstva, vinarstva, voćarstva, ekološke poljoprivrede, ali i nekoliko agroekonomskih. Od kada smo ušli u Bolonjski proces na fakultetu, imamo sve studije koji pokrivaju sve poljoprivredne djelatnosti, odnosno grane poljoprivredne proizvodnje. Razvili smo kadar i dobru suradnju sa svih pet županija. Teško je izdvojiti određene projekte.

Jesu li rezultati do kojih ste na taj način došli, donijeli određena poboljšanja u poljoprivredi ovoga kraja?

Jesu. Naš Zavod za agroekonomiku povremeno provodi ankete na terenu, ali i povratne informacije iz županija govore da su projekti aplikativni, a rezultati primjenjivi u praksi. Usporedo s tim, povremeno na Fakultetu, zahvaljujući novoj zgradi i svemu što ovdje imamo, laboratorijima, praktikumima, predavaonicama, povremeno održavamo i radionice za OPG-ovce.

Broj nezaposlenih agronoma drži konstantu

Jedini u Hrvatskoj, uz Agronomski fakultet u Zagrebu, obrazujete stručnjake agronome. Imate li podatke kolika je zapošljivost vaših studenata?

Na mjesečnoj razini dobivamo informacije sa Zavoda za zapošljavanje iz Osijeka i sa zadovoljstvom kažemo kako je broj nezaposlenih agronoma konstantan, dakle otprilike na istoj razini. Nema nekog drastičnog povećanja nezaposlenosti. To je oko 100, 105 naših agronoma. Svjesni smo kako jedan dio njih pronalazi svoj dio kolača ili zaposlenje na vlastitim obiteljsko-poljoprivrednim gospodarstvima, ali i u velikim sustavima poput Žita, Agrokora, Osatine. Imamo sreću da smo žitnica Hrvatske, pa nam često i Zagrepčani kažu kako smo u komparativnoj prednosti zbog toga. To je sigurno. Svjesni smo i kako dio agronoma, na žalost, ne radi u struci nego posao pronalazi, u poljoprivrednim ljekarnama, ali i zanimanjima koja uopće nisu srodna poljoprivredi.

No, činjenica je, što je potvrdio Zavod za zapošljavanje, da se ne povećava broj nezaposlenih agronoma. U STENT smo području što znači da je Poljoprivredni fakultet zajedno sa tehnologijama, inženjerstvom i matematikom, koje favorizira Ministarstvo znanosti tražeći povećanje upisnih kvota, ali i iznalazi nova novčana sredstva za poboljšanje studiranja, što nam odgovara, ali nam nije potrebno povećanje kvota. Zadovoljni smo s onima koje imamo jer nikome ne treba hiperpordukcija kadra, odnosno agronomi koji će godinama sjediti na birou i tražiti posao.

Traženi diplomirani inženjeri agronomije - gdje su tu prvostupnici?

Početkom ove akademske godine ukazali ste na neke nedostatke Bolonjskog procesa u Hrvatskoj. Tom ste prilikom rekli kako tržište rada vaše inženjere, agronome koji su završili preddiplomski studij od tri godine, tretira kao nekada stručni studij pa se studenti radije odlučuju za nastavak školovanja koje traje još dvije godine, a cilj je bio skratiti vrijeme obrazovanja Bolonjskim procesom. Kako su na takvu vašu inicijativu reagirali u znanstvenim krugovima, a kako gospodarstvenici? Što o njoj misle na Agronomskom fakultetu u Zagrebu?

Nije se puno otišlo u tom pravcu. Inicijativa je pokrenuta s naše strane, a Agronomski fakultet još nije na razini svojega Vijeća raspravljao o tome u kojem smjeru dalje voditi Bolonju. Svjesni smo kako tu ima niz poteškoća. Najveća je ta što, ako promijenimo sustav 3+2+3 u neki drugi, nismo kompatibilni s EU koja uglavnom ima upravo takav sustav. Nameće se pitanje mobilnosti naših studenata nakon tri godine preddiplomskog studija, i kako nastaviti četvrtu, petu godinu negdje u zemljama EU. Zemlje u okruženju, znamo primjerice kako u Novom Sadu ili Beogradu je sustav 4+1, u Sarajevu je kao i kod nas 3+2. Zašto uopće razmišljam o tome?

Zato što gospodarstvo unatoč Bolonji, kada ima na Zavodu za zapošljavanje preddiplomante ili bakalare, ipak traži agronome koji su završili pet godina studija, odnosno diplomirane inženjere agronomije ili magistre struke jer naša diploma ima dvojak naziv. Takvi se traže. Vrlo malo naših kolega pronalazi posao s tri godine studija, preddiplomskog sveučilišnog ili stručnog studija. Dakle, s te strane, tržište ih još uvijek ne prepoznaje. Jednostavno želi kadar koji je duže studirao, koji više zna. Bolonja je imala za cilj da se skrati studij, da se smanje troškovi studija, međutim to se izgleda nije ispunilo jer se studij produžio na pet godina. Većina naših studenata, između 90 i 95% njih, upisuje četvrtu odnosno petu godinu. Dakle, studij s nekadašnjih četiri godine nije smanjen nego je produžen na pet, ali se tome dodaje jedna godina apsolventskog. Dakle nakon one treće, pa još godina nakon pete - što je sedam godina.

Brojni agronomski smjerovi i potencijal studija

Pokrenuli ste niz novih studija. Možete li izdvojiti neke od najatraktivnijih?

Do prije devet godina Poljoprivredni fakultet u Osijeku je imao samo osnovne smjerove, to su bili bilinogojstvo ili ratarstvo, stočarstvo, poljoprivredna mehanizacija i agroekonomika.

Prelaskom na Bolonjski sustav 3+2+3 utemeljili smo nove studije, prije svega preddiplomski hortikulture kao prve tri godine općeg studija, a kasnije sve diplomske studije. Iz ove hortikulture su se razvili diplomski studiji voćarstva, vinogradarstva, vinarstva, diplomski studij povrćarstva i cvjećarstva, ali i diplomski studij ekološke poljoprivrede, a na bilinogojstvu čitav niz smjerova diplomskih studija kao što je genetika oplemenjivanja bilja i sjemenarstvo, ishrana bilja, zaštita bilja, pedologija, te niz stočarskih studija specijalne zootehnike, hranidbe domaćih životinja, ekološke poljoprivrede koja podrazumijeva i ekološko ratarstvo i ekološko stočarstvo.

Dakle, ono što nama još nedostaje, a što razvijamo i vjerujemo kako ćemo za koju godinu imati kao stručni studij je krajobrazna arhitektura. S tim bismo zaokružili ponudu. Obrazujemo doktore znanosti iz svih ovih područja. Slijedili smo tehnološke trendove. Do prije devet godina, na žalost, djeca iz istočne Hrvatske su morala putovati i stanovati u Zagrebu kako bi ovo mogla studirati, a sada mi to obrazujemo. Razvijamo te studije. Imamo dobro ekipiran kadar, najbrojniji smo na Sveučilištu sa 225 djelatnika od čega u Fakultetskom vijeću imamo oko 100 profesora, docenata izvanrednih ili redovitih, pa nam nije problem utemeljiti novi studij, ako uočimo da to tržište treba.

Ušli smo u Hrvatski kvalifikacijski okvir, to je okvir svih fakulteta i dobili smo projekt unutar njega, Reforma sveučilišnih studija gdje koristimo priliku popraviti Bolonju. Nju nećemo ukinuti, niti se ona može ukinuti, ali kao i svaki proces, nakon 10 godina neke promjene ili dopune se moraju napraviti. Upravo je Hrvatski kvalifikacijski okvir prilika za to. Uz postojeće studije koje ćemo revidirati i uskladiti ih s potrebama tržišta, utemeljit ćemo barem još jedan novi studij, ako ne i više njih. Studij krajobrazne kulture će još pričekati koju godinu. Razmišljamo o jednom studiju agroturizma. Nešto iz toga područja, vezano za obiteljsko-poljoprivredna gospodarstva i turističku ponudu. Imamo još nekoliko ideja, ali za sada ne bih o tome.

Povećava se zainteresiranost za agronomsku struku

Koliko su nadolazeće generacije studenata uopće zainteresirane za obrazovanje u poljoprivredi? Raste li, stagnira ili pada interes među budućim studentima?

Sa zadovoljstvom možemo reći kako se iz godine u godinu povećava broj prijavljenih. Sukladno s tim pooštravamo kriterije, podižemo ljestvicu upisa. Međutim, pitanje je motiviranosti kod djece koja dolaze iz srednje škole budući su neki od njih upisali Poljoprivredni fakultet jer im je to bio drugi ili treći izbor s obzirom da nisu uspjeli proći na onome što su željeli. No, to se sve već nakon prve godine kristalizira, odnosno vidi se koji su motivirani studenti, a koji nisu. Zadovoljni smo s brojem brucoša, ali i prolaznošću koja je veća u odnosu na godine prije uvođenja Bolonjskog procesa.

Jeste li i koliko povezani s gospodarskim subjektima? Ako da, kojim? Na koji se način ta suradnja očituje? Traže li među studentima svoje buduće zaposlenike? Koliko se do sada tako vaših studenata uspijelo zaposliti?

Nema većeg gospodarskog subjekta s područja poljoprivrede s kojim nemamo ugovor o suradnji i razvijene dugogodišnje projekte. Osječko Žito nam je već pet godina službeno fakultetsko pokušalište, zahvaljujući Marku Pipuniću koji je to sam predložio. Studentima Poljoprivrednog fakulteta je na raspolaganju kompletno sve što sustav, odnosno korporacija Žito ima, od najnovijih modernih farmi mliječnih krava koje su dovežene iz Kanade, pa do svinjogojske, peradarske, ratarske proizvodnje. Studenti mogu vidjeti najnovije tehnologije koje se u svijetu koriste. U tom smislu nam tako veliki sustavi puno pomažu kod edukacije i obrazovanja studenata. Oni, na taj način, dok studenti kod njih obavljaju stručnu praksu, regrutiraju i svoj buduće djelatnike. Dobro surađujemo i s Beljem, Vupikom, ali i Osatinom iz Semeljaca. Sve su to naše bivše kolege, od Marka Pipunića do Mirka Ervačića koji su bivši studenti s diplomom Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku te su nam najbolja reklama kada je u pitanju poljoprivreda. Dok smo s te strane zadovoljni, ostalo je stvar politike u kojem će se smjeru poljoprivreda dalje razvijati. Iz ovih velikih sustava svakoga tjedna nam stižu upiti za profile agronoma ratara, stočara, mehanizatora. Povratne informacije s OPG-ova nemam. No, kako je na tržištu uvijek veća ponuda od potražnje, tako i oni biraju koji su najbolji i dodatno ih testiraju.

Pokrivene potrebe domaćeg tržišta rada

Koliko su traženi studenti s diplomom osječkog Poljoprivrednog fakulteta u inozemstvu?

Na fakultetu imamo nekoliko studenata stranaca iz Mađarske, BiH te Vojvodine. No, znamo za nekoliko naših studenata agronoma koji su dobili posao u zemljama EU, ali nemamo službenih statističkih podataka jer zaposlenje nije išlo putem našeg Fakulteta.

Može li osječka Poljoprivreda i zagrebačka Agronomija zadovoljiti potrebe hrvatskog tržišta za stručnjacima koje obrazujete?

Možemo zadovoljiti potrebe tržišta. Tako razmišljamo mi, ali i kolege s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Ta dva fakulteta su dovoljna za hrvatske potrebe. Nisu nam potrebne neke druge obrazovne institucije. Na žalost, tržište rada nam nije jako kao u zemljama EU. Borimo se i gledamo da svaki agronomom pronađe i zaradi svoj kruh, odnosno pronađe svoje mjesto pod suncem.

Kolika je potražnja na tržištima EU za agronomima u usporedbi s Hrvatskom?

Na našu žalost, potražnja za agronomima u EU je znatno veća nego kod nas. U Hrvatskoj, ne znam je li to zahvaljujući politici ili čemu drugom, svatko se može baviti poljoprivredom, važno je samo da ima vlasništvo nad zemljom. Ali ono što ne znam je li dobro je da svatko ima pravo na poticaje koji su do sada isplaćivani iz državnog proračuna, a sada se nadamo kako ćemo povući neke novce iz EU fondova. Bez obzira na to je li poljoprivredno gospodarstvo imalo 100 ili 1.000 hektara, nije bilo važno ima li agronoma ili ne, moglo je dobiti poticaje. Frizersku radnju, primjerice, ne možete otvoriti, ako nemate diplomu frizera. U našoj branši svi su agronomi i sve se mogu baviti poljoprivredom, a onda na kraju nije važno koliki su prinosi po jedinici površine, što bi trebalo biti i što će biti važno sada kada smo članica EU pa trebamo konkurirati hektaru zemlje u Mađarskoj, Francuskoj ili Njemačkoj.

Mislim kako će agronomska struka doći na zasluženo mjesto u zemljama EU, i da agronomija mora imati ulogu i u javnim ovlastima. Pri kraju je osnivanje Hrvatske agronomske komore, a jedan od glavnih ciljeva toga je definiranje javnih ovlasti agronoma, odnosno djelatnosti koje ne bi trebale biti obavljene bez njihova mišljenja. Agronomska struka je na taj način bila apsolutno podcijenjena.

Foto: Glas Slavonije


Tagovi

Poljoprivredni fakultet Dekan Vlado Guberac Poljoprivreda Tržište rada Studenti Brucoši Žito Belje Osatina Vupik Javna ovlast Konkurencija Fond Farme mliječnih krava Fakultetsko pokušalište Zapošljavanje Agronomska struka Mirko Ervač


Autorica

Ivana Barišić

Više [+]

Prije nego je upisala pravo, počela se baviti novinarstvom. I u njemu ostala. Pisala je za Večernji list, Poslovni dnevnik i Tportal, a televizijsko iskustvo stekla je na RTL-u. Kada ne piše, vozi bicikl, romobil ili skija :)

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Poštovani, nekaj mi je napalo ružmarin koji stoji na lođi cijelo vrijeme (već drugu godinu), nisam sigurna dal su uši ili pepelnica od previše zalijevanja? Na svaki način trebam riješiti taj problem pa sam planirala obrezati sve do korijena... Više [+]