Agroturizam - romantični mit ili ključ uspjeha?

U Hrvatskoj se često navodi kako bi poljoprivreda mogla predstavljati drugu ekonomsku okosnicu zemlje nakon turizma, koji je, prema podacima Svjetske banke iz lipnja 2013., naš BDP u 2012. godini podebljao za približno 15,5%.

Prema mišljenju mnogih, riječ je zapravo o romantičnom mitu, budući da su trendovi takvi da se udio poljoprivrede u ekonomiji smanjuje s modernizacijom. No, turizam i poljoprivreda unatoč tome mogu simbiotski surađivati kako bi se stvarala nova radna mjesta i pristojni prihodi u ruralnim područjima.

Jedan od puteva za postizanje tog cilja jest agroturizam, pri čemu obitelji aktivne u poljoprivredi nadopunjuju svoje prihode na način da se šire u sektor turističkih usluga. Taj pristup ide u dobrom smjenu u Istri, a počinje se kvalitetno razvijati i u Dalmaciji.

Jednako važna, no danas ujedno i relativno rijetka, jest bliska tržišna veza između hrvatskih poslovnih aktera u sektoru turizma s jedne strane - turističkih kompleksa, nacionalnih parkova, hotela te gospodarstava i drugih ruralnih aktera s druge strane. Kako bismo uvidjeli potencijal tog pristupa, možemo razmotriti primjer sirarskog OPG-a Anić iz Krasnog, vlasnice Nikoline Anić.

Gđa. Nikolina i njen suprug jedini su djelatnici na svom obiteljskom gospodarstvu na kojem brinu o 18 krava muzara i proizvode 3.300 kg sira godišnje. Mnoge druge mljekarske farme koje su tijekom proteklog desetljeća, zajedno s gđom. Anić, sudjelovale na raznim tečajevima o proizvodnji sira u međuvremenu su napustile taj vid proizvodnje i vratile se proizvodnji mlijeka, koja ima jasno definirano tržište. No, gospodarstvo Anić oko 60% svog sira prodaje upravo na samom gospodarstvu, zahvaljujući sjajnom odnosu s obližnjim Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit, iz kojega u obiteljsko gospodarstvo upućuju brojne turiste.

Zašto ostali OPG-ovi ne posluju tako dobro?

No, nije sve tako "bajno" kao na primjeru Anićevih. Usporedimo li njihov primjer sa gđom. Mirandom Paić i njenim Skradinskim delicijama, čije se gospodarstvo također nalazi u blizini četiriju nacionalnih parkova, nailazimo, po dobroj staroj hrvatskoj poljoprivrednoj praksi, na probleme. Unatoč tome što je gđa. Paić dobila pravo na korištenje etikete Izvorno hrvatsko za svoje proizvode od badema, kao i brojne nagrade i priznanja, nacionalni parkovi nisu prepoznali njen proizvod. Nacionalni park Krka, primjerice, godišnje posjećuje 700.000 turista, no ti turisti ne mogu kupiti njezine proizvode unutar parka.

U čemu je problem?

Tri su iznimno velika ograničenja kada je riječ o stvaranju kvalitetnih i funkcionalnih opskrbnih lanaca između malih proizvođača i velikih turističkih organizacija: riječ je o količini, dosljednoj kvaliteti te cijeni. Najčešći prigovor, od kupaca iz nacionalnih parkova do onih iz golemih turističkih kompleksa, jest taj da se mali proizvođači nisu u stanju okupiti kako bi jamčili dovoljne količine proizvoda, da njihova kvaliteta varira od pošiljke do pošiljke te da su mnogi mali proizvođači neskloni smanjiti cijene za velike narudžbe. Time postaje daleko lakše i jednostavnije suvenire uvoziti iz Kine, a prehrambene proizvode kupovati od velikih dobavljača.

Unatoč tome, kako pokazuje i primjer sirane Anić, postoje načini kako zaobići ta ograničenja - a tu je uglavnom riječ o stvaranju funkcionalnih mreža kako bi se skupine aktera mogle sastati i pronaći rješenja koja koriste svima. Tako, primjerice, menadžer iz šibenskog turističkog kompleksa Solaris, zadužen za pitanja nabave, navodi kako je stranim gostima bitno osigurati dostupnost visokokvalitetnih lokalnih proizvoda, koje Solaris može brendirati kao vlastite. Tako su oni počeli surađivati sa lokalnim proizvođačima. Nedavno su, primjerice, potpisali ugovor sa MasVinom o nabavi ekološkog maslinovog ulja u bačvama, čime je to gospodarstvo na kojem se proizvodi vino i ulje dobilo pouzdan izvor prihoda, unatoč nižim cijenama, a gosti turističkog kompleksa zauzvrat mogu uživati u kvalitetnom lokalnom proizvodu.

Ključ za stvaranje više rješenja za Hrvatsku, koja koriste svima uključenima, leži u poticanju stvaranja mreža i platforme koja će omogućiti kupcima i dobavljačima da nađu zajednički jezik i osmisle kreativna rješenja.

Foto: ernitour.com