Uzimljavanje pčelinjih zajednica

Iako je snježnih oborina na većem dijelu Republike Hrvatske sve manje i manje te zime nisu više ono što su nekad bile, o kvalitetnom uzimljavanju pčela treba voditi i dalje računa jer o njemu ovisi cijela iduća sezona.

Tri su najvažnija svakom pčelaru dobro poznata uvjeta za kvalitetno i pravilno uzimljavanje pčela. Da bi pčele osobito u našim kopnenim krajevima mogle dobro prezimiti, treba unutar pčelinjaka ispuniti uglavnom sljedeće uvjete, a to su: jaka zajednica s dobrom maticom, dovoljne zalihe kvalitetne hrane, pravilna ventilacija košnice.

U kolovozu počinje nova pčelarska godina

Svaki pčelar zato treba imati na pčelinjaku cca 10 rezervnih matica ili pomoćnih zajednica na pčelinjaku!

Pčelar dakle mora o tome voditi računa već na početku kolovoza jer već tada u pčelarstvu počinje nova pčelarska proizvodna godina. O nabrojenim uvjetima ovisi kako će pčele prezimiti te o njima direktno ovisi mogućnost dobivanja maksimalnog prinosa u idućoj sezoni medenja.

Internetom i nažalost ponekim stručnim časopisima kruže brojni članci kako se to radi u Rusiji, kako se to radi u Americi, što naravno nikad nije loše za pročitati i naučiti, ali treba napomenuti da je za područje naše regije to vrlo često neprimjenjivo. Bar ne u potpunosti.

Jaka pčelinja zajednica naše regije u kolovozu zaposjeda jedno desetokvirno široko nisko plodište i medište, odnosno polumedište. To je po prilici 30.000 pčela. Zajednice na osam do 10 okvira su srednje jake, čak i slabo srednje, dok su one na šest do sedam ili čak manje od toga slabe. Iskusni pčelari mogu uzimiti slabe zajednice, ali je uvijek preporuka pripojiti ih srednje jakima kako bi se dobile jake koje prezime lakše i imaju jači proljetni razvoj.

Stimulativna prihrana u nuždi

Od sredine kolovoza na dalje prođe velika većina glavnih paša na kojima se pčele poprilično istroše. Nema li nakon toga dovoljnih količina peludi, takva će se jaka zajednica do zime dodatno znatno smanjiti. Zato se vađenje peludi krajem sezone uglavnom ne preporučuje, odnosno u tom slučaju vađenje se prekida.

Ako i uz povoljnu peludnu pašu matica slabije zaliježe iz ovog ili onog razloga, i jaka zajednica može do proljeća pasti ispod jačine osrednje pčelinje zajednice. U tom slučaju pčelar intervenira stimulativnim prihranjivanjem i to sirupom koji glumi nektarnu pašu, slabu situaciju s pomanjkanjem legla može popraviti samo dobra jaka i zdrava matica. Za te potrebe dobar pčelar na pčelinjaku uvijek ima rezervne - pomoćne zajednice.

U drugoj godini matica daje najviše

Dakle kako bi u zajednici prije ulaska u zimu dobili što više mladih pčela, pčelar na početku kolovoza treba imati matice koje su zdrave, jake i dobro zaliježu, ali jasno, ne samo u tom periodu nego i na proljeće, odnosno cijele godine. Za stvaranje visokoproduktivne moćne zajednice za drugu sezonu odlične su mlade matice koje zalježu i u kasnijoj jeseni, nešto više i duže od starijih, dvo ili trogodišnjih.

Zajednice mladih matica u idućoj sezoni odlikuje nešto življi rad i ponašanje, manje su sklone rojenju i često im je produktivnost nešto veća. Iako s vremenom svaki pčelar sebi nauči uzgojiti sam dovoljan broj matica za vlastite potrebe, godišnja bi njihova izmjena bila nerentabilna. Jedan od razloga je i taj što se pokazalo kako baš u drugoj godini matica daje najviše. Nakon toga im produktivnost najčešće lagano pada. Istina ukoliko se izliježe mlada matica koja je u početku pokazala vrlo loše rezultate i nju treba odmah mijenjati bez obzira na činjenicu da je mlada.

Zalihe hrane ključan čimbenik

Zalihe su hrane vrlo važan i ključan čimbenik kod uzimljavanja pčela, one u zajednici moraju biti prisutne uvijek osobito od sredine kolovoza pa sve do proljeća. Svaki pčelar trebao bi već na glavnoj, na primjer bagremovoj paši (ili nekoj lakšoj za probavu) osigurati dovoljne količine zaliha meda za zimovanje. Svi naime znaju da nije svaki med dovoljno dobar za kvalitetno uzimljavanje pčela jer su neke vrste pčelama teže probavljive od drugih pa dogodi li se nedostatak pročisnih izleta, to pčelama zadaje problem.

Dogodi li se ipak da za glavne zalihe pčele unesu recimo medljiku, a pčelar nema zalihe bagrema ili neke druge pogodnije vrste, takav med vadimo i sužavamo legla. Pčelama u obilnim količinama dodajemo gust šećerni sirup. Kako se bliži zima tako sirup mora biti sve gušći da bi ga pčele stigle pravilno uskladištiti.

Sredstva protiv nozemoze

Još vodenastu medljiku svakako vadimo van i upotrebljavamo ju ako već moramo za proljetnu prihranu. Vršimo li prihranu sirupom, ne zaboravimu u njega staviti i sredstva protiv nozemoze pčela. Ta sredstva malo snalažljiviji pčelar može u nekoliko minuta napraviti sam uz pomoć etilnog alkohola i joda. Osim meda, pčelama trebaju i dva okvira pokrivena sa peludi i jednim dijelom medom.

Zimsko klupko medonosne pčele osnivaju na praznom saću iz kojeg je izašlo zadnje leglo, ali na takav način da je jedan dio gnijezda u kontaktu sa hranom u saću iznad gnijezda. Zato se danas u pčelarenju nastavljačama koristi dobar način da im se i preko zime ostavi i gornje plodište s označenom količinom meda. Ukoliko pčelar ostavi nešto manje, pčele će možda i dobro prezimiti, ali će na proljeće biti više posla oko prihrane i rotacije nastavaka, što je nepotrebno. Osim toga, na proljeće nikad ne znamo kakvo će biti vrijeme pa je bolje da pčele imaju dostatne zalihe i za taj dio godine gdje uzgajaju nesmetano novo leglo kojim ćemo započeti novu pašnu sezonu.

Mikroklima unutar košnice

Za dobro prezimljenje medonosnih pčela unutar košnice također je vrlo važna ispravna mikroklima unutar košnice. Ulaz na vrhu košnice opisan na našim stranicama koji koriste neki pčelari može pogodovati poboljšanoj mikroklimi i boljem uzimljavanju. Pčelinje je klupko preko zime obavijeno slojem dosta vlažnoga zraka koji je ponešto topliji od hladnog vanjskog zraka.

Znamo naime da toplina pa dakle i vlažnost potječe i od samog legla jer svaki kilogram utrošenog meda stvara kilogram vode koja na ovaj ili onaj način treba izaći iz košnice. Ukoliko ta voda počne kondenzirati na vrhu i padati po pčelama, takvo se klupko razdvaja i neće prezimiti.

Razbijanje legla zbog propuha, vjetra i vlage

Stvaranje prevelikog propuha također za pčele nije dobro jer upravo taj omotač donekle štiti vanjski dio klupka od utjecaja vanjskih temperatura. Ako su košnice izložene direktnom vjetru, samo preveliko strujanje vjetra oko košnice neposredno će izvlačiti taj topli omotač i time sve više i više hladiti vanjsku površinu pčelinjeg zimskog klupka pa će pčele biti prisiljene na pojačano stvaranje energije što opet nepotrebno iziskuje dodatno trošenje količine hrane kako bi se stvorila nova.

One se naime tada moraju brže unutar klupka rotirati kako bi se sve dodatno pravilno utoplile pa time i troše više hrane. Veći utrošak hrane stvara više vlage koja počinje kapati po njima pa u konačnici rezultira razbijanjem legla. Te se stvari ne događaju samo početnicima, već tijekom zime i iskusnim pčelarima na određenom dijelu košnica. Kako bi se to izbjeglo, ispravno uzimljena košnica je 99%-tna sigurnost da će pčele prezimiti. Na leta možemo prisloniti i priručne unaprijed pripremljene daščice (vidi sliku iznad) koje sprečavaju ulazak glodavaca, propuh i sprečavaju gomilanje snijega.

Foto: depositphotos.com, Ratikova