Ekološko pčelarstvo u Hrvatskoj

Značenje pčelinjih proizvoda - meda, propolisa, matične mliječi i peluda u medicini i znanosti od iznimne je važnosti. Uz današnji način života, prehranu, tjelesnu i psihičku iscrpljenost, stresna stanja i onečišćenje okoliša neizbježan je negativan utjecaj na otpornost ljudskog organizma. Prilagodba čovjeka na nov način i dinamiku života zahtijeva jače izvore kvalitetne energije - poput meda.

Ekološki med

Eko med je med dobiven iz ekološkog pčelinjaka koji mora zadovoljavati prirodno - ekološke uvjete i zakonske regulative pčelarenja. Eko pčelinjak mora biti smješten na mjestu gdje nema puno konvencionalne poljoprivrede, gdje se zemljište i poljoprivredne kulture ne tretiraju kemijskim sredstvima i mora biti udaljen od konvencionalnog pčelinjaka najmanje 2 km, dok u blizini ne smije biti tvorničkih i drugih postrojenja koja bi imala utjecaja na pčelinjak.

Za ekološku proizvodnju meda važno je da su pčele smještene u prirodnim košnicama (drvo, rogoz), koje mogu biti obojene samo izvana, i to ekološkom bojom. Pčelinjak mora imati higijensku pojilicu, a satne osnove moraju biti od eko voska. Liječenje, suzbijanje nametnika i čišćenje košnica i pribora ne smije se vršiti nikakvim kemijskim sredstvima, a dozvoljeno je koristiti kiseline i to mravlju, oksalnu, mliječnu, octenu, limunsku, te alkohol i eterična ulja.

Eko med je zdraviji za ljudski organizam zato što ne sadrži primjese teških metala pa u ljudskom organizmu neće stvarati neželjene posljedice.

Problemi u razvoju ekološkog pčelarenja

Pčelari u Hrvatskoj kao bitne organizacijske teškoće bržeg i većeg širenja ekološkog pčelarenja ističu nedostatak pripadajućih ekoloških satnih osnova, a ograničava ih i zakon o prodaji pčelinjih proizvoda sa zabranom prodaje iznad 1.000 kilograma meda na kućnom pragu. U Hrvatskoj naime, ne postoje proizvođači ekoloških satnih osnova, i dok ih neke zemlje uvoze, kod nas se sve temelji na "uradi sam" principu. Sustav poticaja je također nepovoljan hrvatskim eko pčelarima, jer je razlika u poticajima u odnosu na konvencionalne pčelare iznosila samo 15 kuna, a procijenjeni troškovi su ipak bili veći. Navode kako je prelazak iz konvencionalnog u ekološko pčelarenje značajno rizičan potez s velikim ulaganjima.

Da bi med bio ekološki, po zakonu se mora puniti u ekološkoj punioni, no u Hrvatskoj ne postoje punione ekološkog meda, a to je za ekološkog pčelara dosta veliki problem.

Ekološki pčelar za bojenje košnica mora koristiti boje koje imaju poseban certifikat, a temeljem kojeg se mogu koristiti za bojenje košnica i dječjih igračaka. Nažalost takove boje, zbog svojih svojstava, ne mogu zaštititi košnicu duže od jedne godine, stoga je potrebno vršiti bojenje košnica, posebno nastavljača, najmanje jednom godišnje. Ovo svakako poskupljuje ekološko pčelarenje.

U Hrvatskoj još nema niti jednog uzgajivača ekoloških matica, a prema Pravilniku o ekološkom pčelarenju matica mora biti iz uzgoja ekoloških uzgajivača pa se nameće zaključak da se prema tome u Hrvatskoj ne može ni očekivati razvoj ekološkog pčelarenja. Sadašnji ekološki pčelari prisiljeni su samostalno uzgajati matice, a to opet dovodi do povećanja troškova ekološkog pčelarenja.

Veliki dodatni troškovi eko pčelarenja nažalost se osjete i u konačnoj cijeni meda, ali zato potrošač može biti siguran da kupnjom takvog meda dobiva ono najbolje od prirode.

S obzirom na navedene probleme, ne čudi podatak da je udio ekoloških proizvođača meda u Hrvatskoj svega 0,29%, a da broj ljudi koji se bave ekološkim pčelarenjem nije rastao od 2009. godine.

Kako na sve lošije rezultate u pčelarstvu utječu klimatske promjene i pogubna uporaba za pčele otrovnih insekticida, situacija nije nimalo povoljna ni u običnoj proizvodnji meda.

U zemljama kao što su Danska, Austrija i Njemačka, gdje je koncept organske i ekološke hrane prisutan duže vrijeme, većina organskih proizvoda prodaje se u supermarketima i klasičnoj maloprodaji pa nema potrebe za posebnim maloprodajnim lancima samo za organsku hranu. U Italiji, Nizozemskoj, Portugalu i Francuskoj, prevladavaju specijalizirana maloprodaja i izravna prodaja organske hrane, ali je u porastu prodaja preko supermarketa.

Novija tržišta organskih proizvoda poput Češke, Grčke, Poljske i Španjolske uglavnom koriste specijaliziranu maloprodaju, međutim raste značaj i klasičnih maloprodajnih lanaca. S obzirom na inozemna iskustva i naše posebnosti kao mogući kanali prodaje hrvatskog eko meda mogu se izdvojiti izravna prodaja na gospodarstvu, eko-tržnice (i seljačke tržnice), ponuda u restoranima, eko-turizam, sustavi poslovnog marketinga kroz domaće trgovačke lance i on-line dućani i internetske stranice proizvođača.

Budućnost proizvodnje eko meda

Cijena eko meda je oko 50 kn/kg, te nije preporučljivo prodavati med ispod ove razine cijene jer se to pčelarima ne isplati. Pošto se trenutno u Hrvatskoj koristi samo 2-3% pašnih površina, možemo reći kako mogućnost za povećanje kapaciteta i obujma proizvodnje definitivno postoji.

U EU nema poticaja po košnici, ali postoje ulaganja u razvoj od oko 24 milijuna € godišnje. U Hrvatskoj postoji Nacionalni pčelarski program koji predviđa sufinanciranje 22,75 kn/košnici za suzbijanje varoe i sufinanciranje do 50% (2-35 000 kuna) u svrhu nabavke pčelarske opreme.

Pčelari u Hrvatskoj smatraju da je budućnost ekološkog pčelarenja definirana dodatnim poticajima za držanje ekoloških košnica te puno višim cijenama eko meda. Budućnost ekološkog pčelarenja na našim prostorima ovisi upravo o ovim stavkama.

Složena procedura registracije i puštanja u promet određenih proizvoda, primjerice medene rakije, odbija pčelare pa se ni ne žele upuštati u njihovu proizvodnju. Na državnoj razini bi se trebali usredotočiti na rješavanje ovih problema kako bi našim pčelarima bio osiguran poslovni opstanak, posebno sada kada im je europsko tržište na dlanu.