Romić se uvjerio da je obitelj na selu s djecom i mladim ljudima jedini garant opstanka i sela i proizvodnje hrane u Hrvatskoj.
Što su ministar poljoprivrede Davor Romić i njegovi suradnici, odnosno zamjenici Tugomir Majdak i Krunoslav Karalić, mogli vidjeti, ali i zaključiti nakon posjete jednom rataru i jednom vinogradaru u požeškom kraju? Obitelj.
Zasigurno je ministar morao zaključiti da i dalje mora ustrajati na potpori obiteljskih gospodarstava. Jedino stabilne obitelji u ruralnom prostoru održavaju proizvodnju i život na selu. Velika stvar je što se uspjela srušiti pljačka planirana uz pomoć Programa ruralnog razvoja, što daje ipak kakvu takvu nadu da će potpore doći i do obitelji na selu.
Da su selo i obitelj jako napadnuti i da je taj prijezir prema selu duboko ukorijenjen u Hrvata, dokaz je nedavni ispad saborskog zastupnika Nenada Stazića prema kolegici Ružici Vukovac. Zamislite, kada je govorilo o propasti sela i govedarskih imanja, on ju je napao da to govori jer želi na taj način pomoći svojim roditeljima. Pa čime bi se trebali baviti roditelji saborske zastupnice iz Velike Kopanice?
Valjda bi trebali da oni u Kopanici budu direktori TV postaje, ili pak molekularni biolozi ili menadžeri u državnoj firmi pa da Vukovac ima pravo govoriti o problemima sela. Pa sasvim normalno bi bilo da svaka kuća na selu ima i krave i poljoprivrednu proizvodnju i da imamo bar tri puta više saborskih zastupnika sa sela kojima su roditelji poljoprivrednici. Bilo bi loše da i Ružici obitelj nije poljoprivredna. To bi doista značilo da onda više nitko ne radi na zemlji i u štali, a u biti i da ne živi na selu.
Romić je prvo posjetio u Jakšiću obitelj Čevapović. Radi se tradicionalnoj obitelji koja na svu sreću ima djece i unučadi i sve tri obitelji žive od poljoprivrede. I ako se njima pomogne u tom selu, ostati će i proizvodnja, i njihovih desetak sezonskih radnika, kao i djece, a to znači da će tu biti i škola, ljekarna, i trgovina, i vrtić i mnogo toga. Ako ne bude bilo obiteljskih gospodarstava u selima, više neće biti nikoga.
Druga obitelj je gospodarstvo, odnosno vinarija i vinogradarstvo Markota iz Pleternice. Ta obitelj se nekada bavila trgovinom, ali sada i Marinko, supruga i njegovih sedmero djece s obiteljima doslovce žive vinogradarstvo i vinarstvo. I sve dok su oni jaki, ako oni ostanu živjeti u Pleternici opstaje život u ovom dijelu Slavonije. Daj Bože u svakom selu 100 takvih obitelji kao što su Markote i Čevapovići.
I treba im se pomoći. Umjesto da se stalno daju novci političkim strankama, udrugama takozvanog civilnog društva, iako nitko ne zna što to znači, odnosno koje je to necivilizirano društvo. Ako su udruge poljoprivrednika koje ništa ne dobivaju necivilizirano društvo, onda treba početi davati i neciviliziranima pa nek se slikaju ovi civilizirani. Primjerice, kada bi država, a to može sigurno financijski izgurati, svakoj majci s dvoje i više djece u OPG-u dali status majke njegovateljice i minimalac, da vidite kako bi se pokrenuo život na selu. Dakako, za one koje to žele.
Nikoga ne treba tjerati. Ali sigurno bi mnoge od žena radije bile uz djecu, i rodile još koje dijete živeći na selu, umjesto da idu raditi u trgovačke centre, kafiće, pekare i slično gdje se potroše za male plaće, maltretiraju ih gazde i poslovođe. Ovako bi ona i rodila, i ostala uz djecu, i imala plaću s kojom bi išla i u grad i putovala ako hoće i išla na kavu kada ima vremena, a zasigurno bi bila od koristi i na imanju. A što je najvažnije, život bi nam ostao i negdje dalje, a ne samo u Zagrebu. Nažalost, danas zbog posla u Konzumu, Plodinama i sličnim trgovačkim centrima žene sa sela ne odlučuju se više ni na rađanje, a ne mogu se angažirati ni na svom imanju.
No, ima još mnogo načina da se pomogne obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima jer ona koja su ostala na starim ljudima čija su djeca u gradu ili Njemačkoj, ili pak gdje se sin ili kćerka bez obitelji bave poljoprivredom.
A važno je istaknuti i da je kod obje obitelji vidio stalnu želju za napredovanjem i razvojem. Kod Markote su dva sina i snaha završili poljoprivredne fakultete, dok je mladi Čevapović išao na prekvalifikaciju za poljoprivrednog tehničara budući da je završio ekonomsku školu u redovitu školovanju. I tu je, kao što je i Romić primijetio, važnost budućeg uspjeha potreba poticaja selu. Kod vinogradara i vinara, inače u Zlatnoj dolini djeca vinara završavaju agronomiju.
Tagovi
Autor