Novi ministri, problemi isti

Ode Pankretić. Vraća nam se Cho. I staro i novo. Što je staro, a što novo? Ma ništa se baš ne mijenja ni odlaskom Sanadera, a još manje promjenama na čelu Ministarstva poljoprivrede. Svjesni smo da ovaj komentar može živjeti dan dva, jer koalicijski partneri mogu iznjedriti sasvim neko novo ime ako imaju spremno. A kako su i Pankretić i Čobanković kvalitetni poljoprivredni političari, ali ujedno i dobri vojnici svojih stranaka. Ministar će biti čovjek koji vjerno provodi politiku Vlade, koja istinu rečeno za naše poljoprivrednike i nije tako loša. No, što treba trenutno Vladi i seljacima. Netko tko ima kakvu takvu karizmu. Pa samim tim Čobanković bi i mogao biti osoba koja bi do kraja mandata imala takve kvalitete.

Istina je još jedna. Voditi Ministarstvo poljoprivrede danas i nije problem. Prirodno, imate podršku Vlade, a ekipa koja vodi resore u Ministarstvu odlično je uigrana i puna stručnjaka i vrhunskih znalaca da svakom Ministru može biti milina raditi. No, ostaje ono ali... Koga žele seljaci nije bitno, već će svoje reći oni u HSS-u koji svakako imaju čovjeka za to mjesto. Krešimir Kuterovac čovjek je koji zasigurno iz redova HSS-a, a sada i kao pomoćnik, pa prije kao državni tajnik, pa ravnatelj Hrvatskog stočarskog centra, te prije toga i tajnik Hrvatskog seljačkog saveza može zadovoljiti sve kriterije. Uostalom, Friščić i ide s tom idejom novoj Jadranki Kosor, koja zasigurno nije ta koja će sama donijeti odluku. Donijeti će ju zasigurno Sanader. A ako HSS prepusti to mjestu HDZ-u, znači da je ta stranka dobila za uzvrat nešto drugo. Što može u narednom razdoblju Čobanković, Pankretić, ili Kuterovac, ili netko sasvim peti. Ne može ništa. Ustupaka je bilo dovoljno a nekakva cijena pšenice koja ipak neće biti 1,25 kuna, nego nešto manje. I to je sve. To je oduvijek bilo tako. Proizvođači pšenice će se tako smiriti i poljoprivredni vlak ide dalje. Što zamjerati dosadašnjoj politici Vlade spram poljoprivrede. Sanader i Pankretić su nekih nepunih dvije godine tu nešto i radili. A najkritiziraniji projekat od strane institucija Europske unije, povrat kapitalnih ulaganja, je i namjerno napravljen jer se tako nešto i može samo dok se ne uđe u tu kaznionicu malih država. Barem će naši ljudi ući u EU s novom mehanizacijom, obnovljenim pogonima i podignutim farmama. Pa će time nešto moći i raditi u Europskoj uniji. I dobro da su to proveli jer nikada ne bi postali ni malo konkurentni. I onaj koji dođe morati će i dalje ustrajati na takvim ustupcima poljoprivrednicima jer poslije ništa od svega toga.

Autor: Damir Rukovanjski