Mljekarima treba poklanjati mlijeko

"Samo su dva tipa ljudi na ovom svijetu — dobri i loši. Dobri bolje spavaju, ali čini se da loši više uživaju u satima kad su budni." Zašto bi mi onda svi radije bili na mjestu Sanadera nego li na svom. Što bi sad Ivo dao da je negdje u Dalmaciji. Da obilazi svoj maslinik i da ima novaca samo za kavu i novine. To sad on zna. I sad se pitamo zašto naši poljoprivrednici baš ne lete u zagrljaj IPARDA i drugih kojekakvih fondova pomoći. Pa jednostavno što su ovih desetak posljednjih godina zaključili da su bolje spavali dok su imali starog Zmaja, drndavi traktor i dvije kravice. Kako spava onaj kojemu su na naplatu došli krediti za novu štalu, pa za modernu mehanizaciju, super mliječne krave crno bijele boje uvežene iz Nizozemske' Vjerojatno teško spava, a to što se vozi u novom džipu za kojega mu stalno iz leasing kuće prijete da će uzeti malo ga tješi. I sve manje će se naši poljoprivrednici odlučivati na izlete u nepoznato. I šteta što naš Ivo nije shvatio da je slava ta koja se treba uzimati u malim dozama.

"Suze mi teku od smijeha. Ako se prestanem smijati, ostat ce samo suze." Tko je to rekao? Prvu rečenicu jedan naš poljoprivrednik kad je zaključio da će mu iz poticaja uzimati 0.5 posto novaca za koje je mislio da mu pripadaju. A boji se da će se prestati smijati upravo zato što je to uvela upravo njegova komora. Poljoprivredna komora. Pa zar nije dovoljno što na sve što kupi plaća PDV, što je oporezovan i izkamatiran na sve strane. Pa zar sada mora baš i iz poticaja, jedinog sigurnog izvora čiste gotovine koji dobiva. No, očito da je Šuker još i dobro savjetovao komorašku vrhušku, pa će oni direktno uzeti iz ukupne sume. Neće platiti na račun seljaka poticaje tijekom godine, pa ispostaviti račun za komorski doprinos. Znaju da tu onda love ne bi bilo. Čak 75 posto računa obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava je blokirano. A blokirali su ih svi koji su stigli. Ako želite uspjeti u društvu, ubijte svoju savjest kaže jedan aforizam. Zato ako si i seljak i ideš u politiku bolje da se ostaviš seljaštva i svoje seljačke savjesti.

Tko se ne bavi politikom, politika se bavi njime. Pa zar se baš uvijek politika treba baviti poljoprivredom. I naša, i europska. Uvijek se svi nama bave. Ali svi bi i od nas uzimali. I mljekari i silosi, i klaonice, i trgovci. A najbolji su kada izračunaju kako su oni još jadni i da u svakoj računici gube. Sada bi još trebali plakati nad njihovom sudbinom. Jedan je trgovac voćem tako složio mi priču da za svaki kilogram jabuka koji plate dvije kune za njih je gubitak. Napričao mi priče o maržama, o cijeni hlađenja, zaštite u skladištu, radnika, ovoga i onoga, da sam poželio da mu uz jabuke i dam još dvije kune.

Mljekare okupljene u Croatiastočaru odbile su zahtjev Hrvatskog saveza udruga proizvođača mlijeka za povećanjem osnovne cijene mlijeka za 10 posto. Tražene izmjene parametara za formiranje cijene mlijeka s 4,2 posto mliječne masti i 3,4 posto bjelančevina na 3,7 posto mliječne masti i 3,2 posto bjelančevina podrazumijevaju povećanje otkupne cijene mlijeka za 20,5 posto, a ne za 10 posto, smatraju u Croatiastočaru. Dodaju da povećanje otkupne cijene mlijeka za 20,5 posto mljekare ne mogu prihvatiti zbog više razloga. Prvi od njih je, kažu, to što otkupne cijene mlijeka u Hrvatskoj prate cijene u EU te da one unatrag godinu dana neprekidno rastu, da bi u zadnjem kvartalu ove godine bile u prosjeku 20 posto više u odnosu na isto razdoblje lani. Otkupne cijene mlijeka u Hrvatskoj više su za pet posto u odnosu na otkupne cijene mlijeka u zemljama EU-25. Trošak pet posto više otkupne cijene mlijeka u Hrvatskoj mljekare preuzimaju na sebe kao dodatan oblik stimulacije proizvodnje mlijeka, tvrde u Croatiastočaru. I što sada? Tko sad da tu bude pametan. Pročitaš ovakvu računicu i rasplačeš se. Samo ne znamo da li od smijeha ili tuge. Sada sve to uspoređuju s europskim mljekarama. A ne govore kako mljekare u Njemačkoj svog radnika plaćaju dvije tisuće eura, a naši 400. I tko zna koje još troškove naše mljekare imaju manje. Pa ne bi stranci kupovali naše mljekare da im se to ne isplati.

Teško je vjerovati da netko govori istinu kad znate da biste vi na njegovom mjestu lagali. I da sam na mjestu direktora mljekare jednako bi drobio kao ovi sada, a bogami i da sam na mjestu Miketeka i Lovrića isto bih govorio i radio. Za one koji ne znaju oni su dio vodstva udruga proizvođača mlijeka. Ustvari, oni su još dobri i mljekari imaju sreće. Iskreno, na njihovu mjestu bio bih još gori i u zahtjevima i u prijetnjama. I još jedna mudra izreka naših političara i pametnjakovića. Da seljaci trebaju graditi mini mljekare. Pa da, s ovim kamatama mogu jedino sebi nakon te mljekare iskopati grob. Ovi sadašnji vlasnici velikih hrvatskih mljekara su do sada mljekare dobili za kunu, sumnjivim privatizacijama, mućkama i tko zna na koje sve načine. Većina čak ni kunu nije dala. Postavlja se pitanje tko je i ove postojeće mljekare izgradio.

Tko je izgradio Meggle, odnosno osječku mljekaru, ili pak Sirelu. Pa izgradili su ju radnici i farmeri iz okolice Bjelovara, a ovu iz Osijeka također su gradili svojevremeno u IPK, odnosno stočari. I sada da ovi koji su sada vlasnici beru na našem mlijeku, a da mi ponovno idemo ulagati, grbiti i graditi. Bilo bi bolje da netko propita kako su sve hrvatske mljekare završile u privatnim rukama, pa su onda prodane Meggleu, Lactalisu i tko zna sve kome, pa da onda jednostavno ih vrate onima kojima pripadaju. Stočarima. A Lactalis i Meggle neka kupe zemljište, izgrade infrastrukturu i podignu oni svoju novu mljekaru. Ovako, postali vlasnici za đabalesku pa sada im ne odgovara cijena mlijeka. Pa što su dolazili u Hrvatsku ako im je tu mlijeko skupo. U njemačkoj imaju jeftiniju sirovinu pa nek tamo rade od njeg što god hoće.

Autor: Damir Rukovanjski, dipl.ing.