Je li vrijeme za pravu specijalizaciju sajmova?

Počelo je još prije dvije godine, kada su trgovci i proizvođači mehanizacije negodovali zbog velikog broja sajmova u Hrvatskoj i visokih cijena nastupa. Sve im je bio trn u oku. Dok je bila ona famozna 2008. i 2009. godina kada su se u našu zemlju slijevale rijeke traktora, kombajna i drugih strojeva, svi su šutjeli. No, ubrzo je gotovo 90% uvoznika počelo hodati stazom koja ide nizbrdo.

Uvoznicima mehanizacije likvidnost na prvom mjestu

I većine danas nema na tržištu. Oni su zauzimali ogromne prostore na svim sajmovima. Danas sajmovi prolaze bez trgovaca mehanizacije? Što se dogodilo? Ima više vezanih događaja. Nema, dakako više onih famoznih povrata novaca za kapitalna ulaganja. Tada se kupovalo i što treba i što ne treba na imanju. To je jedna važna činjenica. Druga je vrlo jednostavna konstatacija. Današnji uvoznici i trgovci su uglavnom prodavači rezervnih dijelova i serviseri. Normalno je da oni jedostavnim jezikom rečeno, nemaju novaca za sajmove.

Na prvom mjestu moraju osigurati likvidnost, a prije svega prema svojim partnerima u inozemstvu, kako bi mogli naručivati dijelove s nekom normalnom odgodom plaćanja od 15 do 30 dana. Kada su to osigurali, moraju brinuti da imaju za plaće svojih komercijalista, servisera i drugog osoblja kojih nije mali broj. Zamislite tvrtku koja je prodala dva traktora ove godine, a ima četiri servisera, dva komercijalista i još pet zaposlenih osoba na drugim poslovima. Ne ide.

Hrvatska može imati samo jedan sajam mehanizacije

A sajmovi su tih godina na mehanizaciji jako lijepo zarađivali. Danas, neka se ne ljute, neka se okrenu nekom drugom. Nema više Stepco, Oro Internationala, Maco agrara, svoja poslovanja su situaciji prilagodili i drugi koji su živi. Činjenica je da to više ne ide. Dolaze ljudi na sajmove i traže traktore. Oni više ne stanuju u takvoj vrsti promocije. Hrvatska može i mora imati samo jedan sajam mehanizacije. Niti jedan više. Sve drugo su izložbe i manifestacije koje mogu i bez traktora.

Možda čitateljima nije jasno zašto tako kažem. Oni koji su bili na sajmovima u Veroni, Bologni, Parizu, Hanoveru vidjeli su mnogo traktora, plugova, prskalica i drugih strojeva. Istina. Ali većina njih se organizira svake druge godine. Primjerice, ove godine je u Hannoveru Euro tier. Sajam stočarstva i opreme za ovu granu poljoprivrede. Ali što smo vidjeli na tim sajmovima. Pa tamo izlažu proizvođači. To su štandovi tvornica.

Izlaže jedan Rabe, Samson, pa primjerice Hardy, ili John Deere. Ne izlaže AgroPMD, Novocommerce, Findri ili Poljoopskrba. Mislim dakle neka njemačka poljoopskrba ili Lateran. Izlaže tvornica svoje proizvode i novitete, a dileri, trgovci, trgovački putnici imaju pravo koristiti dio prostora, cijeli prostor, dobiju stol, ili možda samo termin u kojem pozivaju svoje partnere i kupce. A mi smo tako maleni, da jednog proizvođača traktora ne zanima ni najmanje da na nekom bjelovarskom, bizovačkom ili osječkom sajmu zakupe 1.000 kvadrata otvorenog prostora. I da ga zanima, ne želi doći van.

Rijetki su oni koji stabilno posluju

Oni hoće zatvoreni, čisti grijani prostor gdje njihovi proizvodi sjaje punim sjajem. Gdje njihovi kupci, prijatelji, ali i djelatnici mogu ugodno raditi, pokazati sve što trebaju, da mogu biti u svojim uniformama. Ne žele doći na sajam i tri dana biti pod kišobranom, u čizmama, skijaškoj opremi. To ne može. A najmanje da se trgovci mogu naći u razlici u cijeni koju postignu i izlagati na sajmu. Platiti sajam 20 tisuća kuna za prostor, pa dva dana prije kamionima sve dovoziti, a onda poslije dva dana odvoziti i imati stalno 10 ljudi sedam dana na terenu, u hotelima, i slično.

Nije moguće to postići prodajom traktora. I organizatori sajma to moraju znati. Neka svoje molbe i zahtjeve upute tvornici. U Hannoveru ćete još vidjeti nekog trgovca, ali na malom štandu pored, gdje ugošćuje svoje prijatelje i daje savjete. No, ništa više. Proizvođača velikih u Hrvatskoj nema. No, ovi mali jasno da imaju još i prostora za izlaganje. Oni traže i kupce, i dilere i ulažu u svoj proizvod. Oni će uvijek proizvoditi. A danas jedan trgovac prodaje jednu marku traktora, a već za tri godine neku drugu ili se u potpunosti bavi nekim drugim poslom. Pretpostavljamo da će se jedan današnji hrvatski proizvođač tipa Pecka, Leško i slični još jako dugo baviti tim poslom. I to generacijama iza sadašnjih vlasnika. E to je druga priča.

Nisu oni ugasili Bjelovar

Sadašnji vlasnik ulaže u budućnost, u posao i svoje djece i unučadi. A u što je promocijom Case i Steyra ulagao nekadašnji Stepco. U promociju Case. Da, on je ulagao u promociju, a danas ga prodaje Agronom iz Požege. Ma voljeli mi manje ili više Agronoma, ili Aračića. On je u pravu. Treba biti oprezan. Aračić je inače, za one koji ne znaju, ekskluzivni uvoznik Case za RH. Ako se tvornica tu neće oglasiti, a ne mora ni on. Ima drugih načina promocije.

To su komercijalisti, Internet, web portali, i mnogi drugi načini reklamiranja i proboja na tržište. Farm show nije bio idealan. Ni sjajan. I iskreno rečeno, dečki iz te udruge tako nešto ni ne znaju raditi. Ali to nije sajam. Ali je to njihov način promocije i njima to odgovora. Oni su sami baratali novcima zarađenim na razlici u cijeni koju postignu kada kupe traktor i prodaju ga seljaku. Tu je svatko pozvao svoje prijatelje i kupce. i onda se njima posvetio. To je jedna odlična mehanizatorska manifestacija. Dečki su našli način. I sada se svi ljute na njih što su kao oni ugasili Bjelovar i druge sajmove. Nisu ugasili.

Sajmovi se moraju okrenuti proizvođačima

Ti sajmovi, i ovaj nedavni u Bizovcu, i onaj u Bjelovaru, te u Puli, pa i u manjim mjestima moraju se okrenuti proizvođačima. Katava je to napravio. Vidjeli smo domaće proizvođače poljoprivredne mehanizacije. Nitko uvoznicima ne brani, ako imaju računa, da dođu. Vidjeli smo u Bizovcu i mnogo proizvođača jabuka, kulena, ulja i slično. To je pravac kojim treba ići. Publika bi jako voljela doći na mjesto, možda i samo jedan dan, gdje će biti tisuću hrvatskih proizvođača sa svojim proizvodima. A ako bi to bilo tako možda bi uz njih volio svoje mjesto naći i netko od mehanizatora.

Farm show - show ratarske mehanizacije

I možda je vrijeme za pravu specijalizaciju. Kao što je Farm show bio show ratarske mehanizacije, možda ima mjesto i za takav jedan show voćarsko-vinogradarske, pa one stočarske, ili primjerice prezentacije svih zaštitnih sredstava i kuća koje se nalaze u Hrvatskoj. I ono, što me stalno, a ovoga puta i kao organizatora izlaganja zanima - zašto sajam treba trajati tri dana. Pa nekada smo imali Zagrebački velesajam.

Pa je jedan dan bio za poslovnjake, jedan je bio ono subotnji za sve, a nedjelja je postojala za silne mase. A danas nema poslovnjaka, nema mase. Mi to nemamo. Svi stanu u jedan dan. Farm show je kilavio tri dana, pa i Bizovac i Bjelovar. Pa svaki dan dođe par stotina ljudi. Neka probaju kako bi to bilo da bude jedan dan. Zašto ne samo taj dan. Kada dođete taj jedan dan na sajam vidjet ćete sve prezentacije, sve štandove i sva događanja. A izlagači će imati tri puta manje troškove, a manji troškovi će biti i kod organizatora sajma. A uostalom, ovo što se ima za vidjeti u našoj zemlji od mehanizacije, zaštite, sjemena i stočne hrane, da se vidjeti i obići za jedno prijepodne. Ako se organizirate, u tri dana možete obići sve zastupnike traktora u Hrvatskoj.