Evo nama opet Cho!

Ipak je prevladala opcija da Ministar poljoprivrede ponovno bude Petar Čobanković. Široka javnost ga pozna kao simpatičnog bucka kojeg su novinari sa zagrebačkog područja da bi zabavili svoju indolentnu čitateljsku publiku nazivali Čikom po prijatelju strip junaka Zagora, pa zatim ka Cho po uzoru na Chegevaru, južnoamerčkog revolucionara. Pa kada nisu imali što pisati bili su sretni da ga je netko slikao na raftingu pa su time zabavljali hrvatsku javnost. No, Petar Čobanković otac je petero djece, diplomirani je inženjer poljoprivrede, bio je tehnolog u Iločkim vinogradima, Župan Vukovarsko srijemske županije, njegove liste su pobjeđivale na gotovo svim izborima na koje je izlazio. Sin i brat su mu poznati vinogradari i vinari. Čobanković kao Ministar poljoprivrede? Za njegova mandata voćari i vinogradari dobili su sve. I da je trebalo skinuo bi i kapljice vode s mjeseca. Ali, to čak i nije smetalo da ga upravo voćari prozivaju. Pa od njegova mandata ako imate zemlju, voćnjak podižete bez i jedne svoje kune. Za njegova mandata operativni programi svinjogojstva i govedarstva su štekali i ozbiljno se ljuljali. Uveo je s tadašnjom Vladom poticaje za apsolutno sve kulture. I time je kod seljaka zasigurno zaslužio spomenik. Dakle, u njegovom poslu u prvom mandatu bilo je daleko više razloga za slikanje, od onoga na raftingu.

Ali, znamo i Čobankovića koji je sada već tako davne 2005. godine na prosvjednike seljake slao interventni vod specijalne policije kako bi razbucali prosvjednike i uklonili traktorske blokade. Danas kaže kako su ga seljaci zvali da pregovara jer su imali dobra iskustva i komunikaciju. Očito iz toga šutljivog čovjeka izlazi neka odlučnost i nešto što tjera da mu mnogi vjeruju. Iako je i on samo vojnik stranke i Vlade. Ništa on to ne bi mogao bez podrške Vlade i Sanadera. I Pankretić je imao silnu podršku Vlade. No, svi prije njih, dakle do 2002. godine Đurkić, Janković, Tarnaj nisu mogli ni izbliza toliko koliko Čobanković. Ovaj Srijemac koji slobodne vikende provodi u vinogradu ovoga puta bi se mogao dobrano pržiti u fotelji u zagrebačkoj Vukovarskoj ulici. A razlog je jednostavan. Nema više Sanadera, a Friščić i HSS nemaju velikog razloga da mu daju podršku jer su u javnosti oni ovim potezom izgubili. Jedino važno što su tražili stupanjem u ovu koalicijsku avanturu je bilo upravo Ministarstvo poljoprivrede. Jedino su tu mogli imati poena. I što sada? Jednostavno su to prepustili HDZ-u. To je kukavičluk i za jedno dugo razdoblje veliki šamar njihovom poljoprivrednom opredjeljenju. A i Pankretić očito odlazi u povijest. Za vjerovati je da ga više nikada nećemo vidjeti u Ministarstvu poljoprivrede. Barem ne, ako ima obraza. A rješenje je Friščić mogao naći u Krešimiru Kuterovcu. Već je u Ministarstvu poljoprivrede. Ukupno šest godina. Bio je Ravnatelj Hrvatskog stočarskog centra, dakle i pomoćnik Ministra što je i sada. Bio je pomoćnik i sada, to i ostaje ali je čovjek iz HSS-a. A uz to čovjek je koji je značajne stvari u stočarstvu, pa i Belju, napravio i za Todorića. Bio je četiri godine alfa i omega Agrokorove poljoprivredne strategije. Zašto Friščić to nije iskoristio da bi ostao u seljačkom sektoru veliko je pitanje. Možda baš želi da u tom sektoru do kraja izgori HDZ.

Autor: Damir Rukovanjski