Blamaža istraživačkog novinarstva o Eko Severu nije se ni utišala, a krenuo je novi val strašenja. Studeni je poznat po kolinju, od Zagorja do Slavonije, od Istre do Dalmatinske zagore. Sad kad se voda već kuha u loncima, uslijedio je još jedan napad - ovaj put na mesne specijalitete.
Prije tridesetak godina bilo je sasvim normalno kupiti Večernji i Sportske. Gotovo da je bio ritual. Po poduzećima se dijelio Vjesnik, lokalne novine prenosile su vijesti o lokalnim moćnicima koji su u pravilu raspredali bajke o prebacivanju normi. Naslovnice nisu prštale senzacionalnim naslovima, osim ako bi Osijek ili Rijeka pokvarili računicu klubovima iz velike četvorke.
Život se svodio na proslave praznika, poskrivećke (sve manje) blagdana i radilo se na tri smjene. Bilo je tvornica, bilo je sela i bilo je punih tribina i dobrog nogometa ma koliko god se ljestvica kuhala u Beogradu. Prije par tjedana graknula je naslovnica jednih novootvorenih novina o neekološkoj proizvodnji ekološkog obiteljskog gospodarstva Sever. Znam da je vijest brzo metastazirala portalima, dijelila se na društvenim mrežama, mame su očajavale jer su njihove proizvode koristili kao rijetke ekološki prihvatljive za prehranu svoje djece.
Vegetarijanci su potpisivali peticije, svi su bili željni krvi, a senzacionalizam je na kraju pojeo samu istinu o OPG Sever. Ljudima je u tren oka pao promet 60% jer je netko na rekla-kazala, vidio-poručio stvorio priču o lažnom ekološkom voću prepunom pesticida. U današnje vrijeme kad nam se političari šeću Remetincem i izlaze i ulaze u njega kao u trgovački centar, hrvatska javnost je očajna i razočarana u naše pravosuđe. No nitko ne spominje odgovornost medija i štete koju su prouzrokovali u želji da budu prvi i najčitaniji.
Eto, blamaža istraživačkog novinarstva nije se ni utišala, a krenuo je novi val strašenja, napada, brzopletih donošenja zaključaka i senzacionalizma. Studeni je poznat po mnogobrojnim kolinjima od Zagorja do Slavonije, od Istre do Dalmatinske zagore. Voda već kuha u loncima, odabrane su svinje za kolinje, čuvaju se recepti za najbolje kobasice, čiste se tavani za nove brajde tabli špeka, kobasa, kulena, šunki ili u Dalmaciji pršuta. Poznate su nam i istarske i slavonske kobasice, još vruće se jedu krvavice, gradovi željno iščekuju pošiljke topljenih čvaraka i masti. I sad, bum.
Svjetska zdravstvena organizacija prenosi rezultate Međunarodnog instituta za rak: dokazano, kobasice i slanina izazivaju rak poput cigareta. Vrišti naslov nasred novina, sve te je strah dohvatit mastan papir da ne bi odmah obolio od raka. Velim, kao semivegetarijanac tati neka otvori prozor dok jede čvarke, možda je zarazno. Tata mi tuče čvarke 75 godina. Ide mu dobro. Zaradili Slavonci nekoliko traktora na njegovim čvarcima. Reže slaninu, reže i kobasice. Ta mi Hrvati smo odlični iz geometrije; svi odmah znamo što je kosina od 45°. I sad se neki medicinar našao govoriti o kancerogenosti slavonskih specijaliteta.
Prije tri tjedna su nutricionisti i drugi stručnjaci govorili o kvaliteti prehrane koja uključuje prirodnu mast i špek. Ajd budi normalan. Jedan bi špek, a drugi bi nas posjeo pred kobasice od heljdinog brašna. Mogu li se i smiju li se cigarete staviti u isti koš sa suhomesnatim delicijama? Ma naravno da se ne mogu. Uostalom ni slike raspadnutih pluća, jezika nabrekla od tumora, i ono pušenje ubija, nisu odvratili Hrvate od uživanja kredita. Iskreno, kad vidim kako narod živi i kako nas banke deru, trebalo bi na vrata banaka napisati: Dizanje kredita ubija!
Fakat, sve nas više umire u četrdesetima od stresa. Zbrojiš godine koje su pred sobom pa pomisliš k vragu sve, pojest ću red kobasica, malo špeka, pa švarglu, pa kulena, pa čvarke, pa šunke, pa što bude. Božemoj nema goreg nego da umreš zdrav. Nije prošlo ni dva dana od objave, a po kuloarima se počela širiti priča kako to sve svjetski lobiji podmeću jedni drugima, a najviše nama. Taman nam se kobasice i kulen probili na englesko tržište kad nas ovi pokopaše svojim analizama. Što statistiku nisu pravili među Slavoncima? Ili Inuitima? Inuiti na Sjevernom polu tuku kitovu mast ko da je čokolada. Dave se u njoj, a dožive treću generaciju gebisa.
Sad, ima tu nešto da je današnja kvaliteta mesa upitna. Kravlje ludilo, svinjetina na antibioticima, pile na steroidima. Pa da, pile nakon tri tjedna što se izleglo nabildano ko Rocky Balboa u povratku u ring. Uvozimo s Dalekog istoka laboratorijsku hranu, kemijsku mesnu prerađevinu. Prešana šunka se sljubljuje s amonijakom ne bi li bila kompaktna i izdržljivija do krajnjeg kupca, kobasice prepune soli i aditiva, u paštetama i raznim mješunzima, svega ima pa tko voli nek izvoli.
Prijateljica kupuje samo tvornički proizvedene prehrambene artikle. Domaćem ne vjeruje. Trihinela, tuberkuloza i slične boleštine. Ljudi postali samouki veterinari, nutricionisti, doktori opće prakse. Krenulo nas. Trenutno je zatišje glede mesa. Stigli nam neki gosti pa mama izvadila pršuta iz Konzuma, narezala kobasice, malo kulena, sira u maslinovom i bučinom ulju, jaja s majonezom, šunke i takvih nekih delicija. Bogme, nitko nije rekao: "Oprosti, ne bih ja, znaš, zbog raka. Već sam ispunio kvotu za ovaj tjedan, štedim se, imam poslovni ručak u ponedjeljak pa ću morati riskirati s janjetinom!" Ma nije, brate, tuče se po pladnju kao da je opsada Turaka pa nas neće bit do sutra. Nastave li ovi s naslovnicama o opasnosti glede špeka, ljudi će sa strahom ići u goste.
"Što ako nas ponude čvarcima? Jura, mene je strah! Molim Te Bože da nas ponude mrkvom i celerom, ili frapeom od cikle. Ne želim riskirati život sa Zimskom, čula sam da je opasnija od špeka!" Čovječe, još ćemo tikove dobiti od straha kad vidimo nareske. Ono, ako ne budeš dobar i ne budeš učio nećeš imati ništa drugo za jesti nego suhomesnate proizvode! ili samo me ljuti i za kaznu ćeš pojesti tri hrenovke! Užas. A bit je jednostavna. U Slavoniji si ziher s proizvodima. Sve je ekološki. Svinje nisu na antidepresivima, krave kod psihijatra, a koke u teretani. Ma, sve je prirodno odraslo, stasalo i zaokružilo se.
Na kraju se doda mađarske ljute paprike, malo soli i nikakav E u deklaraciji. Osjetiš ekološki pristup u svakom zalogaju. Bio neki čiča u novinama. Ima 102 godine. Pitaju ga za recept dugovječnosti. Navodno je jeo puru i mlijeko te blagdanima meso. Drugi pak, Slavonac, tukao plodove Panonskog mora. Ima preko 90 godina i tuče po kulenu ko da je blitva s krumpirom. Svako podneblje ima svoj način prehrane i svako se privikao na to.
Nutricionisti nas umiruju; treba biti umjeren: malo žitarica, malo mlijeka, malo mesa i puno voća i povrća. Na sve ja bih samo još nadodao malo manje senzacionalizma u naslovnicama novina. Odoh na srdele, tata na čvarke, a vama kako je volja. Ne bojte se, ako vam neko nareže domaće kobasice on vas ne mrzi i ne pokušava ubiti. To je samo stari hrvatski običaj gostoprimstva. Još malo šljivovice... pa tko živ, tko mrtav.
Foto: depositphotos.com, Dusko Jaramaz/PIXSELL
Tagovi
Autor
Đuro Japaric
prije 9 minuta
Pa koga zanima domaća poljoprivreda ? VLADINU HPK , sigurno NE ! Isto ne zanima to ni hrvatske političare , koji nemaju veze o poljoprivredi , a Više [+]
