Tijekom jednog od najsvetijih kršćanskih blagdana Božića, ukrašavanje doma mnogima je nezamislivo bez kombinacija crvenih i zelenih boja. Baš kakvima je oplemenjena božikovina za koju se vjerovalo da štiti od uroka, munje i čarolija i tisa, poznata i kao biljka umjetnika pogodna za izradu uporabnih predmeta.
Božikovina je biljno podstanište bukovih šuma, a postojbina joj je Mala Azija, Srednja i Zapadna Europa, odnosno nadmorske visine do 1.200 m. Tisa je poznata i kao biljka umjetnika pogodna za izradu uporabnih predmeta.
Tijekom jednog od najsvetijih kršćanskih blagdana Božića, ukrašavanje doma mnogima je nezamislivo bez kombinacija crvenih i zelenih boja. Baš kakvima je oplemenjena biljka božikovina Ilex aquifolium, zimzeleni grm koji se upotrebljavao još od vremena starih Rimljana. Bilo je to za njihovih zimskih svečanosti Saturnalija, koje su počinjale sredinom prosinca u čast Bogu Saturnu (prinosile su mu se žrtve), a svekoliko se tada i u puku darivalo i slavilo.
Neizostavne su bile i grančice božikovine koja, smatrali su Rimljani, štiti od uroka, munje i čarolija. Ta je biljka podstanište bukovih šuma, a postojbina joj je Srednja i Zapadna Europa, Mala Azija, odnosno nadmorske visine iznad 1.200 metara.
Kod nas je u šumskim zajednicama ima u Sjevernoj Hrvatskoj pa i na Medvednici, Ivančici ali i Samoborskom gorju. Iako zimzelena božikovina krasi mnoga dvorišta, ona je zapravo zaštićena biljna vrsta koja se ne smije prodavati niti se s njome i njenim grančicama smiju dekorirati cvjetni aranžmani na tržištu.
Kako su nam rekli u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, božikovina Ilex aquifolium L. i tisa Taxus baccata L strogo su zaštićene zavičajne vrste biljaka sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode i Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama .
Članak 151. predmetnog Zakona, kažu u ministarstvu, strogo zaštićenim vrstama proglašava zavičajne divlje vrste koje su ugrožene ili su usko rasprostranjeni endemi, odnosno divlje vrste za koje je takav način zaštite propisan propisima Europske unije. Ponajprije onima kojima se određuje (o)čuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska strana.
Tako strogo zaštićene zavičajne vrste nije dopušteno brati, iskopavati, rezati u njihovom prirodnom području rasprostranjenosti. Takve se biljke u Hrvatskoj smiju uzgajati samo uz dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode pod kojim će se kažu i odrediti uvjeti za njihov uzgoj.
Za komercijalno korištenje odnosno u slučaju njihovog izvoza iz zemlje pravne i fizičke osobe moraju također imati dozvolu od resornog ministarstva, kao i za sakupljanje zavičajnih vrsta. Samo uz dozvolu odredit će se mjere i uvjeti korištenja takvih biljaka kako bi se očuvalo njihovo povoljno stanje i održanje biljne populacije.
Prema riječima Ivice Čehulića, voditelja rasadnika Šumarskog Instituta u Jastrebarskom, kada je riječ o posjedovanju vlastitih matičnih biljaka, ponajprije zbog njihovih uzgojnih karakteristika (spori rast, tehnološki zahtjevno razmnožavanje vegetativnim ili generativnim putem) u rasadniku u Jastrebarskom, ne proizvodi se sadni materijal u komercijalne svrhe.
Iznimno se i rijetko u prodaji može pojaviti manji broj biljaka koje su produkt znanstveno-istraživačkog rada Instituta, kaže Čehulič. Dodaje kako su im posljednji primjerci u prodaji bili ove godine i to producirani iz kategorije istraživanja metoda i tehnologija vegetativnog razmnožavanja biljaka različitim tehnikama oživljavanja reznica.
Zabrana upotrebe božikovine morala se uvesti jer su u prirodi nekontroliranim branjem smanjena njena staništa. Božikovina raste kao grm, odnosno ako mu se režu donje grane, biljka raste u visinu. Dobro podnosi kiselkasta tla, osunčana, ali i (polu)sjenovita mjesta. Dekorativni listovi i plodovi božikovine široke su primjene, od sadnje ukrasnih grmova u vrtu do rasta u manjim grupicama, ali i kao živica, odnosno ukrasno cvijeće u žardinjerama.
Božikovina je zahvalna biljka za balkone, a dobro podnosi gradska onečišćenja i posolicu. Cvate u proljeće sa bijelim cvjetovima, ljeti dobiva zelene, a koncem jeseni i u zimi okiti se crvenim ukrasnim bobicama. U stopu je prati i dugovječna tisa, zimzelena ljepotica koja u vrtovima doseže visinu i nekoliko metara. Spororastući je to jajasti odnosno zaobljeni grm, tamnozelene boje sa crvenim bobicama (arilus) na ženskim primjercima biljke.
Cijenjeni je biljni materijal ponajprije za ozelenjivanje i ukrašavanje buketa (uz dozvolu) posebice prigodnih božićnih. Izuzev crvenog jestivog biljnog mesa, koštica tise je otrovna. Ta je biljka česti zeleni primjerak parkova, a raste u različitim uvjetima, od sjenovitih mjesta do onih otvorenih i osunčanih. Može podnijeti bogata, kao i siromašna, plitka tla.
Tisovo drvo je teško, tvrdo ali elastično s površinom koja se dobro obrađuje. Često tisu koriste umjetnici za rezbarenje i izradu drvenih predmeta poput pribora za jelo, a nekada se taj biljni materijal upotrebljavao u brodogradnji. Zimzelena je to vrsta dovedena do istrjebljenja pa je danas strogo zaštićena. Osim božikovine i tise kao dekorativne se vrste u blagdanskim aranžmanima koriste još i mekolisna Ruscus hypoglossum, ali i oštrolisna veprina Ruscus aculeatus.
Foto: crtice-hrvatske.com
Tagovi
Autorica