Trava iva pomaže oporavak tijela i duha

Trava iva, ivica, dubačac, brdski dubačac, dubačac mali ili dubačac pozemljuš, nosi znanstveni naziv Teucrium montanum L. Pripada porodici usnjača (Lamiaceae), odnosno rodu Teucrium koji broji oko 300 vrsta od koji većina pripada području Sredozemlja.

U našoj flori pridolazi 11 vrsta. U prirodi je dosta rijetka i mjestimično bi je trebalo zaštititi. Pored ljekovitosti, korisna je jer izvrsno veže zemlju na ogoljelom kamenjaru.

Trava iva se koristila u još u antičko doba. Visoko je cijenjena kao medonosna i ljekovita biljka, toliko da se uz nju veže uzrečica "Trava iva od mrtva pravi živa". Ipak, znanstveno je nedovoljno istražena te bi trebalo detaljnije istražiti, kako kemijski sastav i ljekovitost, tako i rasprostranjenost i učestalost ove vrste u našim krajevima.

Planinska ljekovita biljka

Trava iva je rasprostranjena u velikom dijelu srednje i južne Europe, u sjevernoj Africi sve do zapadne Azije. Kao planinska biljka nalazi se na visinama do 2.400 m n. m. Na našim planinama mjestimično se niz Velebit i niz zapadne padine Učke spušta prema morskoj obali. Nalazimo je po kamenitim i sunčanim obroncima viših i brdskih položaja sve do pretplaninskog područja, na nadmorskim visinama do 1.600 m. Za rast zahtijeva svjetlo pa raste uz rubove šuma i na svijetlim mjestima u šumama. Otporna je na mraz i na mikroorganizme.

Trava iva je biljka koja je zaostala iz tercijara. To je zimzeleni grm puzava podanka, visine od 5 do 25 cm. Vrlo je razgranata, a grančice su tanke, okrugle, čvoraste, sivosmeđe i polegle. Mlade su stabljike obrasle bijelim pustenastim dlakama.

Cvjeta do kolovoza

Listovi su lancetasti ili linearni, cjelovita i podvinuta ruba, tupog ili ušiljenog vrha, s donje strane bijelo pustenasti, sivozelene boje, dugi od 0,5 do 2 cm, a široki od 2 do 4 mm. U pazušcima najgornjih listova, u glavičastim cvatovima se razvijaju blijedožuti cvjetovi, dužine do 1,5 cm. Čaška je cjevasto-zvonolika i nazubljena, a vjenčić ima široku donju usnu. Prašnici su žuti ili ljubičasti. Cvjeta od svibnja do kolovoza. Plod je oraščić mrežaste i naborane strukture i smeđe boje. Razmnaža se dijeljenjem korijena.

Vršni dijelovi grančica se režu nožem ili škarama u vrijeme cvjetanja (svibanj - kolovoz). Nakon toga se odstrane nepoželjne primjese. Odrezani dijelovi se brzo suše na prozračnom mjestu kako bi cvjetovi zadržali blijedoružičastu, a listovi srebrnozelenu boju i svojstven miris (ugodan, opor, aromatičan). Apotekarski naziv osušenih dijelova je Teucrii herba ili Teucrii montani herba.

Sadrži iznimno cijenjeno eterično ulje, gorke tvari, tanine, smole, butanol, metanol, kloroform, etil acetat i petroleter i druge sastojke.

Liječi probavne i dišne tegobe

Čitava je biljka gorka, kao takva učinkovitija od biljaka drugih okusa i zato se koristi za liječenje najrazličitijih bolesti. Osnovna ljekovitost trave ive bazirana je na njenom antimikrobnom i astringentskom učinku. U narodnoj medicini koristi se u obliku različitih pripravaka. Farmakolozi iznimno cijene njeno eterično ulje. Od trave ive kao iscjeliteljske biljke prave se brojni tipovi pasta. U narodu se cijeni kao digestiv, tonik i holagog (potiče lučenje žuči). Prije svega njome se liječe organi za probavu i disanje.

Regulira rad želuca i crijeva pa se koristi kod boli u želucu i iritacije crijeva. Tinkturom ili čajem liječe se žučne bolesti, hemoroidi, katar i sluz dišnih i mokraćnih organa. Također se koristi protiv slabokrvnosti, skrofula, groznice, bolne slezene, noćnog mokrenja, kod tuberkuloze, tegoba s mjesečnicom, jetrom, kod bolesti usta i grla, raznih infekcija gljivicama, afti i protiv padavice. Još se navodi da se njome liječe ženski spolni organi (bijeli cvijet), vodena bolest i bolesti metabolizma.

Nisu poznate, jedino se upozorava da osobe s bolesnom jetrom, žuči i gušteračom ne smiju koristiti alkoholnu otopinu ni vino pripremljeno s travom ivom.

Autor: Marija Glavaš, Foto: bidabar/bigstockphoto.com