Suzbijanje bolesti maćuhica

Ovogodišnji su ljetni mjeseci na gotovo svim hrvatskim lokalitetima obilovali oborinama, a naknadno je sunčano razdoblje bilo značajno zasićenije relativnom vlagom zraka nego prosječnih sezona. Kraj ovogodišnjeg ljeta je bio posebno vlažan, jer je zadnjih 5 dana mjeseca kolovoza na lokalitetima u okolici Čakovca izmjereno od 72 do 100 mm kiše, a ukupno je tijekom mjeseca kolovoza na lokalitetu Nedelišća palo čak 192 mm oborina!

Poznato je da meteorološki uvjeti najviše utječu na pojavu i razvoj pojedinih skupina gljivičnih biljnih bolesti. Toplo, sparno i vlažno razdoblje pogoduje pepelnicama, hrđama, plamenjačama i većem broju uzročnika lisnih pjegavosti, a tijekom prohladno-vlažnih dana bilježimo pojavu propadanja korijena i prizemnog dijela stabljike, sive plijesni i uzročnika truleži biljaka.

Osim krizantema za rez i lončanica tipa Multiflora, uzgajivači cvijeća u kontinetalnom dijelu Hrvatske krajem ljeta započinju uzgoj maćuhica. Ova omiljena dvogodišnja vrsta često se koristi za dekoraciju groblja, parkova, vrtova, terasa, balkona i prozora. Pri tome se razmnažaju sjetvom sjemena tijekom srpnja, presađivanjem mladih biljaka na otvorene gredice tijekom kolovoza i prodajom ukorijenjenih presadnica u drugoj polovici listopada. Raširenost maćuhica omogućuju lijepi i relativno veliki cvjetovi različitih boja (među kojima prevladavaju žuta ili ljubičasta), te činjenica da su biljke dosta otporne, uspjevaju na različitim terenima i tlima, a podnose najhladnije zime.

U pogledu njege, maćuhice zahtijevaju kultivaciju u nekoliko navrata (ako se na gredice prije sadnje ne apliciraju herbicidi protiv korova), zalijevanje, uravnoteženu gnojidbu i zaštitu protiv gljivičnih uzročnika bolesti. Pojavu patoloških oštećenja pri intenzivnom uzgoju određuju izvor zaraze (plodored, nezaraženi supstrat) i meteorološki uvjeti u osjetljivom razvojnom stadiju. Stabljika maćuhica je položena po zemli, pa stoga ove biljke ne vole veliku vlažnost niti zasjenu. Intenzivno zalijevanja, vlažnost zraka veća od 80%, povremene oborine i topli dani mogu pogodovati brzom širenju određenih biljnih bolesti, a redovitim pregledima gredica na vrijeme treba uočiti i prepoznati pojavu slijedećih mogućih oboljenja: (1) hrđa maćuhica (Puccinia violae), (2) različite vrste lisne pjegavosti (Ramularia lactea, Cercospora violae, Colletotrichum violae-tricolori, Phyllosticta violae i Alternaria spp.), (3) plamenjača ili peronospora maćuhica (Peronospora violae i Bremiella megasperma), (4) pepelnica (Sphaerotheca macularis), (5) siva plijesan (Botrytis cinerea) i (6) crna trulež korijena (Thieaviopsis basicola).

Dakle, relativno je velik broj potencijalnih gljivičnih uzročnika bolesti maćuhica, čiji uspjeh kemijskog suzbijanja prvenstveno ovisi o pravovremenom otkrivanju uzročnika i primjeni određenih fungicida. Zbog veće količine oborina krajem ljetnog razdoblja (kolovoz), ove godine očekujemo veću štetnost od gljivičnih bolesti pri početnom uzgoju maćuhica.

Hrđa maćuhica je vrlo štetna i česta bolest. Cjelokupan godišnji razvoj ove bolesti je vezan uz maćuhice (formiranje različitih spora: ecidiospore, teleutospore i uredospore). Bolest preživljava zimu u formi otpornih teleutospora, a za infekciju biljaka su optimalne temperature 18-24°C, uz obilje vlage (povišena vlažnost zraka, zadržavanje vode na lisnim organima). Prepoznaje se po okruglim, žuto-smeđim, bradavičastim izraslinama s donje strane lišća. To su plodišta bolesti na mjestu zaraze a prepuna su infektivnih uredospora koje kiša i vjetar raznose na susjedne biljke. Zaraženo lišće odstraniti i spaliti. Za kemijsku zaštitu se preporučuje primjena površinskih organskih pripravaka (npr. Dithane M-45 ili Antracol 70 WP i sl. u koncentraciji 0,25% ili Daconil 720 SC u koncentraciji 0,18%) u kombinaciji s kurativnim fungicidima iz skupine triazola: npr. Baycor 300 EC (0,15%) ili Artea 330 EC (0,05%) ili Tilt 250 EC (0,1%) ili Sphere EC (0,07%) ili Systhane 12E (0,04%) i sl.
U slučaju pojave bolesti, tretiranja se ponavljaju u razmacima 8-12 dana, ovisno o količini padalina i uspjehu “liječenja” bolesti. Na lisne su grđe i vrlo djelotvorni noviji fungicidi iz skupine strobilurina (npr. Quadris SC, Stroby DF, Cabrio Top DF, Zato WG), ali se isključivo koriste preventivno (prije pojave prvih znakova bolesti).

Lisne pjegavosti prepoznaju se po okruglim ili nepravilnim nekrotičnim (“mrtvim”) pjegama u promjeru od nekoliko mm do 0,5 cm. Uzročnici pjegavosti maćuhica mogu biti različiti, a u Međimurju su najčešći Ramularia, Alternaria i Cercospora. Dobre rezultate u suzbijanju lisnih pjegavosti daje Quadris SC (0,075-0,1%), Cabrio Top DF (0,15%), Stroby DF (0,02%), Zato WG (0,015%), Daconil 720 SC (0,18%), Dithane M-45 (0,2%) i slično.

Vrlo vlažno razdoblje s čestim oborinama može pogodovati razvoju plamenjače ili peronospore maćuhica. Samo ime bolesti govori da nakon prve pojave, u relativno kratkom vremenu biljčice mogu biti “spaljene”. Na gornjoj strani lišća prvo se pojavljuju žute pjege nejasnih rubova. Središnji dio poprima tamnosmeđu boju, pa lišće odumire. S donje strane je vidljiva bjelkasto-siva “gljivična prevlaka” bolesti. Preventivnu zaštitu daju površinski organski fungicidi navedeni kod hrđe ili strobilurini, a u kišnom razdoblju se preporučuje preventivno koristiti pripravke na osnovi Al-fosetila (Aliette Flash WG ili Topic WP i sl. = 0,25-0,3%). Svi navedeni fungicidi djeluju isključivo preventivno, a ako se bolest već pojavi tada preporučujemo kurativne pripravke (npr. Antracol Combi WP i sl.= 0,25-0,3%). Za razliku od strobilurina, fungicidi na osnovi Al-fosetila se ne preporučuju istovremeno miješati s folijarnim gnojivima.

Potencijalno je vrlo opasna crna trulež korijena maćuhica, jer pri razvoju ove bolesti propadaju cijele biljčice. Ovaj uzročnik bolesti napada veći broj ukrasnih biljaka, povrća, industrijskog bilja i drugih domaćina. Značajnije štete od ove bolesti su zabilježene na begonijama, ciklamama, geranijumu, pointsetiama, primulama i verbenama. Bolest favoriziraju hladna i vlažna zemljišta alkane reakcije (pH vrijednost veća od 6,5). Uzročnik je “zemljišna” gljivica koja se bez domaćina održava duže razdoblje, a prenosi se vodom, zaraženim supstratom ili latentno inficiranim biljčicama (rasadom). Uz mjere biljne higijene najbolje rezultate daje preventivno zalijevanje mladih tek posađenih ili presađenih biljčica (tzv. parcijalna sterilizacija supstrata) kombinacijom pripravaka Bavistin ili Zino FL (0,05-0,1%) + Dithane M-45 ili Captan ili Merpan 50 WP (0,25%).

Pepelnica se na maćuhicama može s većom vjerojatnosti pojaviti ako se u blizini uzgajaju jagode (naročito pod plastičnim tunelima), jer druga forma iste bolesti “prelazi” s oboljelih jagoda na Viola spp. Prepoznaje se po pepeljasto-bijeloj prevlaci s gornje i donje strane lišća, a veća je vjerovatnost pojave pepelnice u zaštićenom uzgoju cvijeća. Strobilurini daju odličnu zaštitu maćuhica i protiv pepelnice!

Pretjerana vlaga može pogodovati botritisu ili sivoj plijesni na maćuhicama, pa smo ovu bolest maćuhica u pojačanoj mjeri zabilježili nakon vrlo vlažnog kolovoza ili rujna proteklih godina (npr. 2006., 2007. sezone). Sva oštećenja (“rane”) na maćuhicama od mehaničke obrade, napada štetnika, jače kiše i slično predstavljaju idealan “supstrat” za invaziju sive plijesni (ova je bolest raširena posvuda, a napada povrće, grožđe, voće, industrijsko bilje, cvjeće i dr.).
Naročito su na zarazu osjetljivi najnježniji nadzemni biljni organi - latice. Zaštita maćuhica organskim površinskim fungicidima “sanira” sitna oštećenja biljaka, a time i napad botritisa. Neki fungicidi koji se prvenstveno koriste protiv ostalih opisanih bolesti maćuhica daju i određeno preventivnu zaštitu protiv sive plijesni (npr. strobilurini, Al-fosetil). Ali, nakon pojave vidljivih znakova preporučujemo koristiti posebne pripravke protiv plijesni (npr. Kidan, Teldor, Rovral, Cantus, Switch, Mythos i sl.). Zbog većeg je broja bolesti potrebno kombinirati i mijenjati navedene skupine različitih pripravaka, a svake neželjene promjene na biljčicama treba identificirati i najbolje odstraniti.

Autor: mr. Milorad Šubić