Lovor - prirodni konzervans

U Hrvatskoj je najpoznatiji pod nazivom lovor, a još ga nazivaju lovorikom, javorikom, zelenikom ili davorikom. Znanstveni naziv roda Laurus znači pohvala, a ime vrste nobilis slavan.

Pripada porodici lovorovki (Lauraceae) koju čini oko 45 rodova. Lovor je još u antičko vrijeme bio poznat kao sredstvo za higijenu kože. Ratom razorena Sirija nekoć je naveliko proizvodila alepski ili g´har (lovor) sapun s time da su prvi izradili još oko prije 2.500 godina.

Najveći statusni simbol

Za stare Grke lovorov vijenac bio je najveći statusni simbol. Delfijske (Pitijske) igre održavane su u čast Apolona, boga izlječenja, proročanstava i poezije, a jedan od njegovih simbola je lovor. Zato su pobjedniku igra na glavu stavljali lovorov vijenac.

Vazdazelena je dvodomna vrsta pa je svaki pojedini primjerak ili ženski ili muški. Doseže između 7 i 15 m visine. Sjajnog je, kožastog lišća na kratkim peteljkama, dužine od 6 do 12 cm i širine od 2 do 4 cm, cijelog ruba ili kod nekih primjeraka valovitog. Cvjetovi su blijedo žutozelene boje, promjera oko 1 cm i dolaze u parovima sa svake strane lista. Plod je malen, sjajan, crne boje, nalik na bobicu i sadrži po jednu sjemenku.

Eukaliptol najvažnije ulje

Rasprostranjen je po obalama Sredozemnog mora. Kod nas dolazi u jadranskom priobalju, a nalazimo ga u šumama i makijama hrasta crnike pojedinačno ili u grupama.

Lovor obiluje esencijalnim uljima, od kojih je najvažnije eukaliptol (cineol). Lišće sadrži 1,3% esencijalnih ulja od čega je 45% eukaliptola i 12% drugih terpena, od 8 do 12% terpinil acetata, 3 do 4% seskviterpentina, 3% metil-eugenola i drugih α i ß-pinena, felandren, alkohole linalool, geraniol i terpineol i laurinsku kiselinu. U sjemenu su prisutna esencijalna (1%) i masna ulja (30%).

Suzbija kardiovaskularne bolesti

Lišće dodano u hranu pomaže u suzbijanju kardiovaskularnih bolesti, regulaciji krvnog tlaka, kolesterola, dijabetesa, gastritičnog ulkusa, neurodegenerativne bolesti, Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti te u svojstvu antioksidanta.

Prerađen u masažno ulje ima reputaciju sredstva koje ublažava simptome artritisa i reumatizma. U aromaterapiji koristi se za tretiranje bolnih ušiju i visokog tlaka, pomaže umiriti i okrijepiti živčani sustav, poboljšati opće stanje organizma i opće mentalno stanje, tj. podići raspoloženje i otjerati depresiju.

Terapija za liječenje artritisa

Za terapiju masažom preporučuje se 5%-tna otopina esencijalnog ulja lovora i 20%-tna otopina rastopljenog ulja argana ili maslinovog ulja. Korisno je za liječenje artritisa, smirenja mišićnih grčeva, ubrzanja zacjeljivanja rana i tretiranja kožnih infekcija. Kao respiratorna terapija pomaže kao ekspektorans što znači da pospješuje izbacivanje bronhalne sluzi nakupljene uslijed prehlade, gripe ili bronhitisa.

Lovor za kožne bolesti

Sapunom od lovorovog ulja mogu se tretirati razne kožne bolesti, a uz to vlaži kožu. Liječi akne, pjege od starenja, gljivičnu bolest kože vlasišta Tinea capitis koja uglavnom zahvaća djecu, suhu i oštećenu kožu, egzeme, psorijazu, rozaceu, atletsko stopalo, suzbija gljivu koja uzrokuje promjenu boje na koži prepona, tj. oboljenje Tinea cruris, lišajeve (ringworm) na koži, gljivičnu infekciju Tinea versicolor ili Pityriasis versicolor koja uzrokuje pojavu svijetlih mrlja na koži te kandidijazu.

Mediteranski začin

Lovorov list je dobro poznat mediteranski začin koji se osušen može pohraniti na oko godinu dana. Lišće se često stavlja u jela i obično uklanja prije konzumacije budući da je dosta abrazivno i može izazvati oštećenja unutarnjih organa.

Ima jak miris i gorak okus i zato mnogi melju lišće koje se onda može koristiti u juhama ili kao dodatak drugim kuhanim jelima. Iz osušenih bobica može se dobiti ulje za začin, a jaki začin može se dobiti metodom spaljivanja drva. Prirodni je konzervans.

Kao jedini problem u literaturi se navodi teška probavljivost no prisutnost seskviterpena u lišću koji se nalaze i u mnogim drugim biljkama može u slučaju predoziranja izazvati alergiju i trovanje. Predoziranje podrazumijeva vrlo veliku količinu.

Autor: Marija Glavaš, Foto: pixabay, strecosa