Kako uzgajati četinjače u posudama?

Četinjače su u suvremenoj hortikulturi vrlo zastupljene. Ono što ih čini posebnim jesu, prije svega, postojanost u svim vremenskim uvjetima, zadržavanje osnovne boje tijekom cijele godine i mogućnost kombiniranja s drugim biljnim vrstama. Osim na zelenim površinama, niske i patuljaste vrste četinjača mogu se uzgajati i u posudama. Iako zahtijevaju znatno veću pažnju i sporije napreduju od onih koji rastu u zemlji, slobodno, pravilnim održavanjem i uz malo truda mogu oplemeniti gotovo svaki vanjski kutak.

Grupa niskih i patuljastih četinjača obuhvaća varijacije tuje, kleke, smrče, pačempresa, bora i tise, a zastupljene su vertikalne, loptaste, žbunaste i polegnute forme uzgoja.

Jesen i proljeće idealni za sadnju

Četinjače s busenom, izvađene iz zemlje, sade se tijekom vremena mirovanja vegetacije kada nema mraza. Kontejnerske sadnice, odnosno biljke proizvedene i uzgajane u teglama praktičnije su za sadnju i mogu se saditi krooz cijelu godinu, ali preporuka je da se izbjegne sadnja kada su jako visoke ili niske temperature. Bez obzira jesu li u pitanju kontejnerske ili sadnice s busenom, najpogodnije su jesenska i proljetna sadnja, pri temperaturama iznad 3°C. Za sadnju su prikladnije manje biljke visine 30 do 60 cm, jer se bolje primaju i brže formiraju korijenov sustav.

Tegla mora biti dovoljno duboka i prostrana kako bi sadnica u njoj što duže opstala, izbušena na dnu i dovoljno odignuta od tla ili podmetača, da bi voda nesmetano otjecala. Dno tegle prekriva se krupnijim kamenom, a preko njega se stavlja tanji sloj sitnijeg šljunka. Zatim se dodaje zemlja, koja mora biti humusna, rastresita i vodopropusna i postavlja se sadnica. Potrebno je da sadnica bude ukopana, a zemlja oko nje dobro nabijena.

Da bi se posađena četinjača pravilno razvijala, obavezno ju je svake druge ili treće godine presaditi u veću posudu ili bar zamijeniti zemlju i skratiti žile. Posađena biljka se postavlja na sunčano ili mjesto s djelimičnim hladom, zaklonjeno od vjetra.

Osnovna pravila njege

Jedan od najčešćih neprijatelja četinjača je voda, odnosno njeno prekomjerno zadržavanje oko busena, koje prouzrokuje truljenje žila. Većina ovih biljaka u takvim, nepovoljnim uvjetima sporo napreduje ili uopće ne može opstati. Problem prekomjerne vlage se može izbjeći dobrom drenažom, kao jednim od najvažnijih uvjeta za uspješan razvoj. Mlade sadnice zahtjevaju redovito zalijevanje s manjom količinom vode, pogotovo u ljetnim mjesecima, dok su starije biljke tolerantnije na sušu i odgovara im rjeđe i obilnije zalijevanje.

Četinjačama odgovaraju dobro pognojena tla, a prihrana je vrlo značajna pri uzgoju četinjača u teglama. Najpogodniji je stajnjak, ali se mogu koristiti i NPK kao i namjenska tekuća gnojiva.

Suhe grančice koje se javljaju u unutrašnjosti stabla predstavljaju normalan prirodni proces i potrebno ih je povremeno uklanjati kako bi biljka imala potrebno provjetravanje. Četinjače, posebno mlade, podložne su fizičkim oštećenjima. U zimskom razdoblju, za vrijeme snježnih padalina, četinjače je neophodno čistiti od nagomilanog snijega, kako uslijed težine ne bi došlo do deformacije i lomljenja grana ili čitavog stabla. Također, mlade sadnice osjetljivije su i na udare vjetrova.

Orezivanje se obavlja jednom ili dva puta godišnje, obično u rano proljeće ili kasnu jesen. Orezivanjem se usmjerava rast, pospješuje razvoj, otklanjaju oštećenja i formira željeni oblik krošnje. Pravilno orezivanje četinjača je vještina i umjetnost i zahtjeva strpljenje i iskustvo.

Većina četinjača ne spada u vrste posebno podložne bolestima, a pravilna njega je osnova za zdravu i otpornu biljku.

Foto: bigstockphoto, Yastremska