Zimi, kada vegetacija miruje, posebnost božikovine izbija u prvi plan. Ujedno, ona je i jedna od biljaka koje tradicionalno obilježavaju božićne i novogodišnje praznike.
Božikovina ili zelenika (lat. Ilex aquifolium) je zimzeleni grm ili manje drvo sporog rasta, visine od pet do najviše 10 m i izrazite dugovječnosti. Može doživjeti i do nekoliko stotina godina. Njezina posebnost je to što daje plodove tijekom zime, kada vegetacija miruje.
Prirodna staništa božikovine kao šumske vrste su sjenoviti položaji planinskih predjela, posebno ispod visokih stabala bukovo-jelovih šuma. Kao takva, pripada zaštićenim vrstama. Kultivacijom, stvoreni su hibridi, otporniji i lakši za uzgoj u urbanim sredinama, što je božikovinu učinilo vrstom koja se koristi i u hortikulturi.
Kod nas je poznato dvadesetak ukrasnih formi, koje se međusobno razlikuju po veličini, obliku i boji listova, trnovitosti. Osim toga što se uzgaja kao solitarna biljka, božikovina je pogodna i za formiranje živih ograda ili sadnju.
Božikovina je dvodomna biljka, ima jednopolne cvetove. Cvjetaju kako one sa ženskim, tako i one s muškim cvetovima, u svibnju i lipnju. Cvetovi su neupadljivi, blijedožute boje. Ali da bi došlo do oprašivanja, uz biljku sa ženskim, potrebno je posaditi biljku sa muškim cvjetovima.
Plod božikovine imaju samo biljke sa ženskim cvjetovima. Plodovi su crvene ili žute koštunice, odnosno bobice, koje sazrijevaju u jesen i ostaju na granama tijekom cijele zime, sve do proljeća.
Listovi su kožasti, sjajni s nazubljenim i bodljikavim ivicama. Korijen je jak i razgranat i često se događa da je korijen dio biljke veći od stabla.
Kroz stoljeća, u narodu se očuvalo mišljenje koje vrijedi za božikovinu, da biljke koje zimi rađaju plod imaju moć zaštititi čovjeka, jer prkose prirodi. Tako su stari Rimljani vjerovali da grančica božikovine štiti od munje, uroka i zlih sila. U kršćanstvu, cvijet božikovine predstavlja simbol rođenja Isusa, crveni plodovi simboliziraju njegovu krv, a bodljikavo lišće krunu od trnja.
U narodnoj medicini u ljekovite svrhe upotrebljavaju se listovi zelenike za liječenje groznice, kašlja, reumatizma, bolesti želuca. Ipak, božikovina spada u otrovne biljke, a posebno su otrovni plodovi, što je i najčešći razlog izbjegavanja njene sadnje u okućnicama.
Zbog izgleda koji tijekom zime poprimi, božikovina se koristi za novogodišnje i božićne dekoracije. Od svježih grančica prave se aranžmani koji unose duh prirode u blagdansku atmosferu, a zeleni listići s crvenim bobicama kao motivi česti su na ukrasima za jelku, stolnjacima, salvetama, ukrasnim papirima, svijećama.
Autorica
