Mladi supružnici Primorac svoju priču grade kroz eko šipak, a za sve je 'kriv' - punac

Za razliku od mnogih mladih Slavonaca koji su u potrazi trbuhom za kruhom otišli iz Hrvatske supružnici Martina (26) i Marko Primorac (27) iz Lužana u Brodsko-posavskoj županiji odlučili su ostati u svom mjestu i baviti se - uzgojem šipka.

Prošle godine podignuli su 3 hektara nasada divlje ruže i osnovali OPG Rosehip. Kao ljudi koji se, kažu, ne boje posla i koji su spremni na izazove, vide svoju šansu u poljoprivredi, a planiraju širiti i modernizirati proizvodnju.

Imaju sreću jer su im na početku kretanja u taj posao velika potpora Martinini roditelji Dubravka i Draženko Roksandić.

"Opredijelili smo se da ostanemo na zemlji na nagovor punca. Najviše je zaslužan što smo ostali. On ima uspješnu tvrtku za proizvodnju i prodaju čajeva u kojoj smo trenutačno i zaposleni. Šipak mu je jedna od najvažnijih sirovina pa smo se zbog sigurnog plasmana odlučili upravo za sadnju plantaže", kaže Marko dok s njim i Martinom obilazimo mladi nasad.

"U ožujku prošle godine posadili smo oko 6 tisuća sadnica na površini od 3 hektara. Iako mlad, nasad sada super dobro izgleda, odgovara mu zemlja, a mi ulažemo puno truda i rada u njegovo održavanje. Riječ je o ekološkoj proizvodnji, trenutačno smo u statusu prijelaznog razdoblja, a za dvije godine moći ćemo ocu našu proizvodnju prodavati kao ekološki šipak", dodaje Martina, zadovoljna što će preko očeve tvrtke imati osiguran plasman.  

Počeli s uvozom, a onda posijali kamilicu i posadili šipak

A njezin otac Draženko Roksandić osnovao je prije deset godina tvrtku Espresso d.o.o. koja se ispočetka počela baviti uvozom kave i čajeva.

"Iskoristio sam iskustva na komercijalnim poslovima koje sam radio u nekoliko tvrtki i htio nešto samostalno raditi. U međuvremenu sam shvatio da se više može profitirati u radu sa čajevima, pa smo se supruga Dubravka i ja više orijentirali na pakiranje i distribuciju desetak vrsta pod robnom markom "Dar prirode“. Budući da imamo troje djece željeli smo im pomoći da si osiguraju posao i da ne idu iz Hrvatske, pa smo 2014. godine počeli razmišljati da uz pakiranje i prodaju čajeva pomalo krenemo i u proizvodnju najprije kamilice, a onda i šipka kao važnih sirovina za čajeve iz naše palete", kaže poduzetni Draženko Roksandić.   

Prije šest godina ova je obitelj pokusno posadila šipak u vrtu iza obiteljske kuće na površini od 0,30 hektara. Ove je godine odlično urodio, kvalitetan je i  već su obavili berbu i osušili ga, pa je spreman za daljnju doradu za čajeve.

I djeca zaposlena u tvrtki Espresso

Roksandići su zadovoljni dosadašnjim iskustvima u proizvodnji šipka kojeg u Hrvatskoj nema dovoljno, pa se, nažalost, uvozi kao sirovina za čajeve i preradu. Upravo zbog tih saznanja, Martina i njezin suprug Marko lani su na nagovor njezinih roditelja osnovali OPG Rosepih i posadili veću plantažu s kojom će postati i poslovni partneri obiteljskoj tvrtki Espresso. Njoj će prodavati plod kada plantaža dođe u rod.   

"Sada imamo dvije sušare, strojeve za mljevenje i pakirnicu, ali kada krene veća proizvodnja morat ćemo i proširivati kapacitete za doradu i još investirati. Ljekovito bilje mora se nakon branja odmah sušiti i ne smije biti uskih grla. Što se tiče pakiranja najviše smo bazirani na filter-vrećice, jer se takvi čajevi najviše konzumiraju, a imamo i kilogramska pakiranja. Najtraženiji su šipak i kamilica", zadovoljan je dobro uhodanom prodajom Draženko, ali i činjenicom da su trenutačno i kći Matea (28) i sin Nikola (25) zaposleni u obiteljskoj tvrtki.. 

Kupci su, dodaje, poslovni subjekti koji su u sustavu javne nabave ili pružaju javne usluge: starački domovi, studenski domovi, vojska, bolnice, tvrtke koje imaju menze i slično. Imaju i manja poklon-pakiranja i ona koja idu u maloprodaju, odnosno trgovačke lance.

Natječu se za poticajna sredstva Europske unije

Kaže da u poslovanju nemaju većih problema, siguran plasman čajeva omogućuje im proširenje i modernizaciju proizvodnje. Najviše ih muči nedostatak financijskog kapitala za nove investicije. Nada se ipak da će mladi uspjeti ostvariti poticajne mjere iz fondova Europske unije kako bi modernizirali i olakšali proizvodnju jer, primjerice, zbog sve većeg nedostatka radne snage u slavonskim selima, teško je osigurati ručnu berbu.

Zet Marko kaže da za sada imaju osnovnu mehanizaciju i priključke malčer i međurednu frezu, s kojima sada uspijevaju lijepo održavati mladi nasad šipka, ali kada uđe u rod morat će proširiti.

"Kao mladi ljudi pokušavamo se kandidirati za natječaj za tip operacije 6.2.1. “Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima”. Nabavili bi među ostalim berač za šipak i još neke strojeve. Ako prođemo na natječaju i nabavimo tu mehanizaciju u sklopu OPG-a registrirali bismo i uslužno branje šipka, aronije i maline, jer se sve više  ljudi počinje baviti uzgojem tih kultura", kaže Marko koji sa suprugom kuje puno planova u poljoprivredi za koje vjeruju da će zaživjeti.   

Ostajemo kod kuće, svoji na svome

"Svi misle da ovdje u Slavoniji i na zemlji nema budućnosti, ali mi smo ipak ostali tu, prvenstveno dokazati sami sebi, ali i drugima da tko ima ideju, program i tko to voli, da se može od toga živjeti", naglašava Martina dodajući da nije u početku bilo sjajno i bajno. S vremenom će, smatra, biti lakše, a pokušat će i iskoristiti novac kroz mjere Programa ruralnog razvoja.

"Možda ćemo ići i na širenje površina, ako ne pod šipkom, onda ćemo saditi lijesku ili sijati kamilicu. Zavoljeli smo to i potpuno se posvetili, pa se nadamo da će biti uspješno. Ostajemo tu, kod kuće, svoji na svome, ne planiramo dalje, makar za sada", optimistična je.

Supružnici Primorac smatraju da mladi ljudi imaju šanse u poljoprivredi, samo treba volje, ulaganja i pripremiti dobre projekte, biti uporan i ne odustati odmah na početku. Posebice ako imaju veliku pomoć roditelja.