U Belgijskom orijašu doista treba uživati. Iako mnogo ode na tu veliku glavu, radi se o dobroj mesnatosti i solidnoj otpornosti i maloj zahtjevnosti za hranu.
Uvijek je bilo onih koji jako vole Belgijskog orijaša, a i onih koji su protiv njih. Vrlo često uzgajivači.
No, ovisi ipak o uvjetima držanja te je li za izložbe ili je pak razlog uzgoja proizvodnja mesa. Kod nas farmskog uzgoja kunića za meso nema i zato ovaj kućni uzgoj ipak donekle čuva ovu pasminu kod nas. Uzgajao sam ovu pasminu u čistoj krvi, ali sam i znao mužjaka koristiti za parenje s nekom od srednje teških pasmina.
Za poluekstenzivni uzgoj dobar je mužjak sa tim pasminama srednjih veličina jer od orijaša dobiju veličinu, a od ovih kao što su primjerice njemački šarci, novozelandski i slično dobiva se dobra tovnost, konverzija hrane, veći broj okoćenih mladih i slično.
Međutim, u Belgijskom orijašu doista treba uživati. Iako mnogo ode na tu veliku glavu, radi se o dobroj mesnatosti i solidnoj otpornosti i maloj zahtjevnosti za hranu, odnosno lako se hrani tradicionalnim načinom bez industrijske hrane tako da svako imanje uz svoje poslove može doći do kvalitetnog mesa, idealnog za dijetalnu prehranu.
Belgijski Orijaš u svijetu znan je kao najkrupnija pasmina kunića. Ima dužinu tijela od približno 65cm, ai često i znatno više. Težina mu se kreće oko 5,5 kg. No, idealna težina Belgijskog Orijaša je više od sedam kilograma. Dakako govorimo o odraslim kunićima, a ne o mladima za klanje.
Uzgajivači obožavaju tu njihovu veliku glavu, s velikim uspravnim ušima od 15-tak centimetara. A najčešća boja kod ove pasmine sivosmeđa, a tek onda ponekad zelena, crna, plava i žuta. I ako se radi o čistoj pasmini onda oni moraju biti jednobojni.
Oni svoju spolnu zrelost s nekih osam mjeseci, a ona prava rasplodna zrelost nastupa kada napune godinu dana starosti. Dakle, kod njih sve ide malo sporo, po onima koji zagovaraju nekakav intenzivni uzgoj. Ali kada se uzgajaju u ekstenzivnom i polu ekstenzivnom uzgoju Belgijski orijaš je potpuno idealan.
Iako će teoretičari uvijek govoriti da nije predviđena pasmina za uzgoj radi mesa, ipak je mnogo onih koje ne smeta taj slabiji randman zbog velike glave. Ali on ipak proizvodi meso u uzgoju kao dvorišni kunić, u štali ispod nogu kravama i konjima.
Taj prostor dvorišta i štale, ili neki ograđeni prostor koji je veći je za njega idealan prostor i ne trebaju mu posebne gajbe. No, ako se već drži u kavezu onda ga se mora držati na punom podu jer on ne može ići na rešetke i žičane gajbe jer je težak i dolazi do povreda nogu.
Snažne prednje noge drže tijelo iznad poda i upravo zato podsjeća i na stav divljeg kunića. Iako se ne može uspoređivati s pasminama za proizvodnju krzna, ali može se uzgajati i za tu svrhu. Krzno je gusto, dugačko 3,5-4 cm i glatko.
Na kraju da zaključimo jesmo li za Belgijskog orijaša, ili protiv njega? Pošto nema farmi kunića u Hrvatskoj, sasvim sigurno bi u našim selima upravo prednost išla uzgoju ovako velikih kunića, i za izložbe, ali i za meso u obitelji. Smještaj u štalama i priručnim prostorijama. A hrana? Neće odbiti gotovu industrijku hranu, ali glasamo ipak za ono što ima na imanju. Sijeno, trave, zrnevlje.
A jako je dobro i kombinirati mužjaka ove pasmine, ponosom imanja, s nekom ženkom srednjih pasmina kako bi mladunci namijenjeni klanju imali manju glavu i više mesa, te nešto bolju tovnost. Na našim fotografijama vidimo neke primjerke ponosnih uzgajivača iz Hrvatske.
A na glavnoj fotografiji je ženka Ive Kovačića, stara 20 mjeseci, teška oko osam kilograma, imala je dva okota. Prvi okot je bio s 12 mladunaca, a zatim devet i oba puta ih je sve othranila.
Tagovi
Autor
Damir Rukovanjski
prije 6 godina
uh. majku mu. zanio se stvarno izgleda u pisanju. stvarno piše zelena. ili neko zeznuo u redakturi, ili ja dok sam kucao.sori.ovako treba bitisivosmeđa, zečjesiva, tamnosiva, čelična, crna, plava, plavosmeđa, zečja i žuta