Budućnost lipičke ergele upitna bez zemlje i pašnjaka

"Mi smo vjerojatno jedina ergela na svijetu koja nema niti jedan četvorni metar svoga poljoprivrednog zemljišta, što nam u normalnom funkcioniranju zadaje nemale probleme", tvrdi Damir Jakšić, upravitelj Državne ergele Lipik u intervjuu u posljednjem broju „Pakračkog lista“.

Dodaje i kako su neriješeni imovinsko-pravni odnosi trenutačno najveći problem ergele.

Štali je potrebna obnova

- Štala u kojoj su konji je u vlasništvu „Poljoprivrede“ Lipik i s njima imamo ugovor na godinu dana. Upravo ta činjenica da je ugovor na godinu dana onemogućuje nam da ulažemo u taj objekt jer se ulaganje smatra ulaganjem u tuđu imovinu, ističe Jakšić. Na pitanje u što je potrebno ulagati, pojašnjava kako obnova ergele nikada nije dovršena.

- Potrebna su velika ulaganja da bi se došlo do nivoa koji je normalan u ostalim ergelama svijeta. Na zgradi je obnovljena krovna konstrukcija i djelomično je obnovljena unutrašnjost, nedostaje fasada, nisu završene sve instalacije. Jedan dio je tada napravljen u najboljoj namjeri, ali sada se pokazuje da ne zadovoljava potrebe. Ulazimo u EU i više nema držanja konja na vezu i stajalištima već svi konji moraju biti u boksevima, u slobodnom načinu držanja.

- Da smo vlasnici objekta mi bismo mogli ishoditi sredstva, mogli bismo preko fondova kandidirati projekte, ali prvi korak da bismo se natjecali za bilo kakva sredstva su riješeni imovinsko-pravni odnosi. Neposjedovanje zemlje u vlasništvu nas onemogućuje i u ulaganju u ostale prateće sadržaje. Zapravo smo u jednom začaranom krugu. Tek kada riješimo imovinsko-pravne odnose i pitanje poljoprivrednog zemljišta te uspostavimo financijsku stabilnost moći ćemo reći da je opstojnost ergele neupitna.

Najviše nedostaju pašnjaci

Trenutačno je u lipičkoj ergeli 77 grla, uglavnom lipicanaca i grla ostalih pasmina, a na pitanje kako spomenute probleme osjete konji, Jakšić ističe problem manjka pašnjaka.

- Da imamo svoje poljoprivredno zemljište, imali bismo dodatne pašnjake, pregone s kojima bismo zatvorili ishranu od ranog proljeća do kasne jeseni i konji bi tijekom tog vremena mogli biti na pašnjacima, a pregoni bi se stigli obnavljati. Sada imamo situaciju gdje nemamo dovoljno pregonskih pašnjaka za sve konje u ergeli i događa se da nakon mjesec ili mjesec i pol dana na pašnjacima nestaje trave. Zato smo prisiljeni vratiti se na ishranu sijenom, zobi, dakle štalsku ishranu. Ne mogu reći da to nije kvalitetan način ishrane, ali to poskupljuje držanje konja i onemogućava nam da konjima osiguramo bolje uvjete u drugim segmentima, a naravno da je uvijek konjima kvalitetnije da budu vani na ispaši, pojašnjava Jakšić.

Cilj je imati 50 elitnih lipicanaca

Govoreći o budućnosti ergele u Lipiku, naglašava kako je u Lipiku oduvijek bila ergela lipicanaca i kako se na to treba bazirati i u budućnosti te dodaje kako je početkom godine započeo postupak izlučivanja grla koja nisu interesantna za uzgoj.

- Cjelokupan dio konja koji je vraćen iz Srbije jednostavno nije više interesantan za daljnji uzgoj jer je tu bilo i toplokrvnjaka, raznih križanaca, a kasnije su nabavljani i konji ostalih pasmina. U Lipik se vratilo svega 5 ili 6 lipicanaca koji su i odvedeni iz ergele početkom rata. Ostalo su njihovi potomci koji su rođeni u Srbiji. Ta grla su izrazito stara i to je bila jedna od najstarijih ergela u svijetu. Prosjek kobila je 18, pastuha 20 godina, a nama danas najstariji pastuh u rasplodu ima 24 godine. Zato smo krenuli s izlučivanjem tog dijela konja iz ergele kroz prodaju. Naš je cilj do kraja godine ergelu preustrojiti da ona stvarno postane ergela lipicanaca. Sljedeći korak koji je već sada djelomično u tijeku je očistiti lipicanski uzgoj. Cilj je u ergeli imati genetski vrhunska odnosno elitna grla i njihov broj se u Lipiku treba svesti na 50-ak i to treba postati matično stado s kojim će se dalje raditi, tvrdi Jakšić.

Autor: Mario Barać Foto: RGBStock.com